Obrazovni sistem je neefikasan, učenici gradivo uče napamet, znanje stečeno u školi svodi se na reprodukciju činjenica, a u svakodnevnom životu praktično je neupotrebljivo i neprimjenjivo.
Drugim riječima, zabrinjavajuća je nepripremljenost za nastavak školovanja i snalaženje u sve razvijenijem tehnološkom globalnom društvu. Ne bojte se, ovo se ne odnosi na nas. Ovo je ocjena istraživanja obrazovnih postignuća petnaestogodišnjaka na kraju opšteg obrazovanja i na početku specijalističkog školovanja sprovedenog u srednjim školama u Srbiji. Kod nas bi, pretpostavljam, bilo isto ili gore.
Svake tri godine Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj organizuje istraživanje kojim se ispituje kvalitet obrazovanja. Ovo istraživanje pod nazivom PISA (Programm for International Students Assestment) obuhvatilo je 57 zemalja čije ekonomije daju 90 odsto svjetskog društvenog proizvoda. BiH nije bila obuhvaćena ovim istraživanjem jer se nisu našla finansijska sredstva, ni od strane države, a ni od stranih agencija za pomoć koje više ulažu u instaliranje svojih, a tzv. nevladinih organizacija.
Rezultati drugih istraživanja pokazuju nešto veći stepen znanja učenika iz Republike Srpske u odnosu na Federaciju BiH. Nikakva utjeha za Ministarstvo prosvjete RS, a pogotovo za sastavljače nastavnih planova i programa. Umjesto smanjenja i selekcije, po inerciji se nastavno gradivo širi novim nastavnim jedinicama i novim predmetima, uglavnom za "bubanje". Niko ne promišlja kakva korist od toga. Ne koristi društvu, još manje učenicima čiji roditelji ulažu sredstva u sumnjivu investiciju. Nažalost, stanje nije bolje ni kada srednjoškolci krenu na fakultete, a najveća žalost su visokoobrazovani kadrovi na berzi rada.
Pošto su mladi po prirodi radoznala i bistra bića, mnogi će se okretati samoobrazovanju, a školu otaljavati da ih ne bi gnjavili roditelji i nastavnici. Tu je sveprisutni Internet, ali i kursevi i testovi koji daju sertifikate koji su u svijetu prihvatljiviji od neverifikovanih diploma sa brdovitog Balkana. Naravno, svi uspješni ljudi u svojim profesijama nikada ne završavaju lični obrazovni ciklus, koji traje do kraja života. Ali valjda na početku radnog vijeka moraju raspolagati znanjima kojima će zaraditi za egzistenciju, a ne da se moraju dodatno samoobrazovati. Ako je to tako, ispada da se u školi nauči čitati, pisati i donekle računati. Šta ćemo s onim silnim znanjima iz recimo istorije i geografije svih zemalja na svijetu, koje je često u našim školama obimnije i zahtjevnije nego u tim zemljama. Znate ono - ako vas probude usred noći da znate kada je bio bokserski ustanak ili koliko je dugačka najduža rijeka tamo negdje. Ionako se ta znanja vrlo brzo zaborave ako nekome baš nije stalo da to zna. Koncept većine srednjih škola treba da bude obrazovanje za rad, pa zato trebaju takvi nastavni planovi.
Kako rade drugi koji su prvi u obrazovanju kao, recimo, Finska koja ima 5.200.000 stanovnika i čiji su učenici treći put uzastopno pokazali najbolje rezultate u PISA istraživanju? Finci kažu da stvar nije u novcu, jer sa šest odsto ulaganja bruto društvenog proizvoda u obrazovanje negdje su na sredini ljestvice OECD-a. Na prvom mjestu su im kvalitet učitelja i nastavnika i mogućnosti školovanja za sve. Zvuči poznato iz neke naše prošlosti. Iz finske reforme obrazovanja, pokrenute prije 15 godina, izrodio se ponajbolji svjetski rezultat. Finci nisu zadovoljni, svjesni su svojih slabosti, pa za naredni petogodišnji period planiraju još veći obuhvat za stručno i fakultetsko obrazovanje. Vele da finski đaci moraju biti što spremniji za snalaženje i napredovanje u sadašnjem svijetu.
U našem slučaju neophodno je mijenjati nastavne sadržaje i udžbenike, zapravo nastavni proces u cjelini: u centar obrazovanja postaviti učenika, a ne nastavnika. Rezultat učeničkog znanja i korisne vještine koje steknu moraju biti ocjena nastavnikovog učinka i efikasnosti cijelog obrazovnog sistema. To podrazumijeva prethodnu strategiju obrazovanja (ne reformu) s ciljevima, rokovima, zadacima. Ekonomski uspon Irske je počeo promjenom obrazovnog sistema. Kreatori finskog obrazovnog sistema su bolji od drugih. Od boljih se uvijek prepisivalo. Pa prepišimo i prilagodimo, da nam u sljedećem istraživanju ne bi bila kriva PISA.