Izbor nove Vlade Republike Srpske formalno još nije okončan, ali već sada se sa sigurnošću može reći koliko će o bitnim stvarima odlučivati novi premijer Srpske Savo Minić.
A koliko će biti samostalan u odlučivanju i koliko će se njega pitati, najbolje ilustruje crtica iz života jednog od najpoznatijih predsjednika srpske Vlade Nikole Pašića, koji je na toj funkciji bio nekoliko puta u burnom periodu srpske istorije sa kraja 19. i početka 20. vijeka. A crtica kaže sljedeće.
Obraća se jedan poslanik u Narodnoj skupštini Srbije Nikoli Pašiću i kaže: "Gospodine predsjedniče Vlade, most na toj i toj rijeci je dotrajao, treba ga srušiti i graditi novi."
"U pravu ste", odgovara mu Pašić.
Potom ustaje drugi poslanik i kaže:
"Gospodine predsjedniče, taj most jeste dotrajao, ali ne treba ga rušiti i graditi novi, jer se most može popraviti."
"U pravu ste", odgovara i njemu Pašić.
U tom ustaje treći i začuđeno kaže:
"Gospodine predsjedniče, ako je u pravu ovaj kolega koji kaže da most treba srušiti i praviti novi, kako može biti u pravu i ovaj koji kaže da ga ne treba rušiti, već popraviti?"
"I vi ste u pravu", odgovara mu Pašić i dodaje: "Ali prije nego što odlučim šta da radim, ja svakako moram pitati kralja, jer je njegova posljednja."
Dakle, sve kritike na račun pojedinih kadrovskih rješenja u novoj Vladi su potpuno bespredmetne zato što se ni premijera, a pogotovo ministara neće pitati ni "đe se lug istresa", kamoli da odlučuju o bitnim stvarima. Ruku na srce, nije ih se pitalo ni do sada i ne pita ih se posljednjih 20 godina (Aleksandar Džombić je pokušao da odlučuje o nečemu, ali je na pokušaju i završio), tako da su kritike zbog toga što je nastavnica italijanskog imenovana za ministra poljoprivrede potpuno deplasirane. Nije problem što ministri ne pucaju od znanja i kompetentnosti, niti treba tome da se čudimo, zato što je odavno tako i zato što nestručnost nije odlika samo kabineta Save Minića. Problem je što je kadrovska politika srce svih politika, a kadrovska politika aktuelne vlasti nas je za dvije decenije od Selmana dovela do Selaka. (Što ne znači da dr Selak neće biti dobar ministar, al' opet... Znate šta hoću da kažem).
Valja reći da novi premijer nije nimalo naivan i da će sigurno iskoristiti visoku funkciju da nekim ili sa nekim svojim prijateljima napravi "livadu" (biznis) sa koje će pasti (uzimati lovu). Uostalom, zašto bi bio gori od svojih prethodnika koji su isto to uradili (sa izuzetkom Pere Bukejlovića čija firma je završila u stečaju), ali vjerovati da će oporaviti Republiku Srpsku u demokratskom, demografskom i moralnom smislu, mogu samo rođeni optimisti. (I lovci, naravno).
Uprkos tome, a u inat onima u Sarajevu i onom u OHR-u, na kraju bi bilo najprigodnije ponovo citirati Nikolu Pašića i onu njegovu: "Spasa nam nema, propasti nećemo." Al' kadrovska politika mi odavno unosi zebnju.
P.S. Kaže Bobi "da smo prava država, ministri bi iz vlade išli u zatvor, a ne obrnuto".
P.P.S. U Vladi mora da bude osam Srba, pet Bošnjaka i tri Hrvata, najmanje trideset posto žena, poželjno je da je neko iz Hercegovine ili sa Romanije, a ne samo iz Doboja i Banjaluke, jednog predlažu socijalisti, drugog Ujedinjena Srpska, neku Banjac, nekog privrednici, sindikalci ili borci, neko mora biti ministar, neko ne smije biti ministar... I dok se zadovolje svi ti kriterijumi i apetiti, ne može mandatar da vodi računa i o njihovoj stručnosti. Pa je l'?