Vrela hava zadržaće se u Bosni i Hercegovini do kraja mjeseca. To bi bio prevod za one koji su čuli vremensku prognozu na Federalnoj televiziji, gdje je nasmiješena voditeljica rekla da će u srpnju temperature biti iznad 35 stupnjeva zbog anticiklone na području jugoistočne Evrope.
Vrhovni poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić upozorio je prilikom otvaranja nove džamije u Ilijašu da javni servis u Federaciji BiH ne može maltretirati gledateljstvo hrvatskim jezikom koji njegovi vjernici ne razumiju. Voditeljica na FTV, koja uz još dva javna emitera živi od pretplate građana, kada izvještava o otvaranju nove džamije treba reći da ju je otvorio reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić. Zna li ona šta znači reisu-l-ulema ili efendija? To reisa ne zanima jer kome on da se prilagođava, kako jednom reče?!
Najgore je kritikovati vjerske vođe, posebno kada to čini neko ko nije pripadnik iste konfesije. To je uvijek hod po žici i mogućnost da se uvrijedi onaj ko pripada toj vjerskoj zajednici. Ko drži do vjere i u sebi nosi Boga ne kritikuje ni sluge božije. Valjda. Jer ko više išta zna o vjeri kada vjerske vođe najmanje o tome govore.
Novinski izvještaji sa otvaranja četiri džamije istog dana obilovali su političkim izjavama i otvorenim izbornim porukama koje se u tom obliku nisu čule ni sa jedne stranačke konvencije. Takva netrpeljivost prema drugom i drugačijem nije primjerena ni za najžešću političku borbu.
Mustafa Cerić zamjerio je federalnom parlamentu što se na FTV govori hrvatski i zatražio da "nam daju našu bosansku televiziju gdje će biti samo bosanski jezik", jer jedna njegova prijateljica nije znala šta je rujan?! Primijetio je reis Cerić i kako se u Sarajevu osporavaju prava Bošnjaka.
"Samo nama u BiH, u Sarajevu, osporava se pravo na vakuf. Vidite, braćo, vratiše Pravoslavnoj crkvi Ekonomski fakultet usred Sarajeva, i neka su, a znate da nama nisu vratili ništa bez milosti, nego mi moramo pred svake izbore strahovati hoće li nam uzeti ono što su nam vratili, ako nismo na pravoj strani, ako ne podržavamo onu stranku za koju oni očekuju da je podržavamo", poručio je mnogobrojnim vjernicima u Ilijašu reis Cerić.
Onima kojima nije jasno šta je Cerić poručio u ovom citatu u Tešnju je konkretnije rekao Cerićev zamjenik Ismet ef. Spahić: "Nemojte glasati za one koji su rekli da je u Dobrovoljačkoj bio zločin." Čudno da ovako dobri poznavaoci politike ne znaju da ni na jednoj kandidatskoj listi nema Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, koji je više puta ponovio da pravosuđe treba da završi posao u vezi sa stradanjem vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici, gdje se, samom činjenicom da su ubijeni, desio zločin. No, s obzirom na to da su Tihićevi saradnici i stranačke kolege radili na povratu imovine Srpske pravoslavne crkve, odnosno zgrade Bogoslovije u Sarajevu, gdje je smješten Ekonomski fakultet, poruke su više nego jasne. Ne treba glasati za Tihića i njegov tabor, ali vjerovatno će se nešto moći probrati i na listama SDA.
Petljanje u politiku vjerskih zajednica nije ni novo ni nepoznato, ali vjerske vođe bi trebalo da imaju bar malo osjećaja prema ljudima drugih vjeroispovijesti. Osporavati nekome da govori maternjim jezikom, naglašavati što se nekom drugom vraća oteto, odnosno što postoje naznake da će biti vraćeno, u najmanju ruku je nepromišljeno, a koliko je svojstveno vjerskim vođama, to bi najbolje trebalo da znaju oni sami.
Na jednoj od mnogobrojnih svečanosti sa otvaranja obnovljenih i novih džamija u nedjelju čulo se da hodže više neće, kao u skorijoj prošlosti, pričati samo o vjerskim pitanjima, jer imaju pravo da ukažu na društvene probleme.
U skorijoj prošlosti, kažu, nije se smjelo javno ići u crkve i džamije, imovina je oduzimana od vjerskih zajednica, ali ko je kome mogao zabraniti da vjeruje? Jesu li dolazili vjernici u svoje hramove? Jesu li roditelji, vjernici i ateisti učili djecu da svojim komšijama čestitaju praznike? Jesu li učili učitelji da je juli srpanj, a septembar rujan, ne da bi mogli da komuniciraju sa svojim drugom u klupi, nego da imaju opštu kulturu i obrazovanje?
S početka godine pitala je jedna mlada žena koleginicu na poslu šta je to Mali Božić i je li to onaj hrvatski 25. decembra ili onaj 7. januara koji je srpski? Mlada žena, koja je završila Fakultet političkih nauka u Sarajevu, nije kriva što je u trendu pa je postala akademski građanin, a ne zna ništa o hrišćanstvu, iako je život provela u gradu gdje na nekoliko stotina kvadratnih metara ima impozantne bogomolje četiri najveće konfesije. Nisu kriva djeca koju uče da se pozdravljaju sa nepoznatim starijim ljudima sa "kako si" ili "ćao", jer ne znaju koji je pozdrav prikladan za njih. Ta djeca nisu trovana bratstvom i jedinstvom u svakoj lekciji od poznavanja prirode i društva do geografije. Pokazalo se da ni taj pristup iz bliske prošlosti nije dobar jer se i bratstvo i jedinstvo raspalo preko noći. Vjerske zajednice trebalo je da budu korektiv u tako složenom društvu opterećenom daljom i bližom prošlošću, govoreći o čovjeku i Bogu. Nažalost, oni koji treba da podučavaju, roditelji, nastavnici i vjerske vođe, opterećeni su kandidatskim listama, interesima, povratom imovine i lingvistikom.
Otvorene su tako četiri obnovljene i nove džamije, a oni što se raduju svemu što se gradi, diže iz pepela i vraća onima kojima pripada, sa gorčinom se sjećaju prošlog i strahuju od novog vremena. Ne znajući mnogo o vjeri, a gledajući one što im je vjera posao - najbolje je naći put do Boga bez posrednika.