U najnovijoj aferi razotkrivanja šeme iz OHR-ove kuhinje protiv svih iz bošnjačkog vrha, sarajevski mediji otkrivaju Ameriku: "Dosjei montirani i Srbima i Hrvatima, isti princip, ostalo su nijanse.
I za najistaknutije srpske i hrvatske kadrove u BiH, prema istom principu pravljene su montaže izmišljanjem nepostojećih veza sa raznim sumnjivim klanovima širom svijeta, čija su imena pokupljena sa Interneta.
Te su šeme pod maskom obavještajne razmjene podataka date svim ambasadama u Sarajevu, ali i šire." Treba li još nekome tuđih dobrih namjera, koje štete Bosni i Hercegovini i najviše najbrojnijem narodu. Samo ostrašćenost i pripadajuća količina zaslijepljenosti onemogućavaju bošnjačkom krugu da vidi dugogodišnju štetu koju im nanosi OHR i takozvana međunarodna zajednica, održavajući BiH u stanju nestabilnosti i time privremenosti.
Bivši visoki službenik OHR-a Metju Periš, opisujući smjenjivanja funkcionera u BiH, piše: "Kada je riječ o smjenama, nedostatak obrazloženja nije predstavljao nikakvo iznenađenje: OHR nije imao istražioce koji bi mogli da ispitaju navodne prekršaje nekog zvaničnika. Ponekad je 'pravi' razlog za smjenu o kojem se diskutovalo u kuloarima OHR-a, bila navodno optužujuća vojna obavještajna informacija, ali ona nikada nije jasno predočena žrtvi. Međutim, kvalitet međunarodnih obavještajnih informacija u poslijeratnoj BiH bio je slab. Vojnici mirovnih snaga, bez odgovarajuće obavještajne obuke, dobijali su naređenja da prikupljaju obavještajne podatke po kafićima i barovima; njihovi izvještaji su stavljani u dosije bez ozbiljne selekcije i kasnije citirani kao božje slovo."
Ovakve "informacije" su onda plasirane na razne načine. Mediji u FBiH konstantno na meniju imaju mrziteljske kvalifikacije o Republici Srpskoj i njenoj vlasti. Najgore psovke - genocidna i fašistička tvorevina, zločinci, nacisti, mafijaška organizacija, vučja jazbina, kriminalci, diktator, tiranin - ne silaze sa javnog televizijskog servisa većeg entiteta. Slično časte i Hrvate, ali manje, jer nemaju svoj entitet. Njih kače usput ili kad im pakuju krivične prijave i suđenja o kriminalu bez dokaza. Za takve kvalifikacije koje svakodnevno tuže i presuđuju, ne trebaju nikakvi dokazi, dovoljno je što se radi o Srbima i Republici Srpskoj. Plasman presuda bez suđenja ide preko sarajevskih medija, ali i preko odabranih nevladinih organizacija i pojedinaca u Republici Srpskoj. Kada takvi ne dobiju pristup kod svih medija u Srpskoj, eto Rafija Gregorijana i izmišljene crne liste "ugušenih analitičara i Dodikovih protivnika". Spisak mu je dug - skoro prsti dvije ruke.
Već sada je djelovanje takozvane međunarodne zajednice u BiH predmet interesovanja mnogih institucija i stručnjaka u svijetu, kao presedan nezabilježen u međunarodnim odnosima. Situacija da suverenom državom upravlja tek kancelarija, servis, služba, činovnici, pridodati visokom predstavniku kao koordinatoru pri početnoj implementaciji Dejtonskog sporazuma, izvrgnula se u vladara bez kontrole i odgovornosti. O tome je Republika Srpska progovorila argumentovano i jasno: OHR je zlo koje pritišće BiH već deset godina. Ti službenici varaju države čiji ambasadori svakog petka daju podršku nepravnoj vladavini nad suverenom zemljom - članicom Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope. OHR je od BiH napravio korporaciju snova za sebe. Kreirana je čitava okupatorska nomenklatura mimo datog mandata: analitički, pa antikorupcioni tim, medijska priprema, državno tužilaštvo i isti takav državni sud, SIPA, policija za (de)certifikovanje, tzv. nevladine organizacije od kojih onda prave političke stranke, saglasnost za imenovanja ministara i tako u nedogled. Razgranat posao, što bi rekli nadrealisti.
Bosna i Hercegovina je država svoje vrste, jer je zakonodavna, izvršna i sudska vlast koncentrisana u rukama neizabranih stranaca koji nikome ne odgovaraju.
Kada ih negdje u svijetu pritisnu na stvarno nezavisnom sudu (a ne karikaturi Barašin - Kreso), onda tvrde da su oni servis država članica PIK-a. Šta će biti kada uz OHR i visokog predstavnika budu tuženi Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države, Islamska konferencija - da su kršili ljudska i radna prava. Šta će biti sa traženim odštetama - ko će platiti? Koliko će godišnjih budžeta BiH otići za naknadu imovinske i neimovinske štete brojnih izgubljenih sporova, jer BiH nije zaštitila svoje građane od uzurpatorske i okupatorske kancelarije, na što je bila obavezna po konvenciji o ljudskim pravima.
Neki stranci se godinama lažno predstavljaju, u čemu im pomažu njihovi šefovi, te su tako učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. Kako akti koje potpisuju strani tužioci i strane sudije koje postavlja visoki predstavnik mogu biti zakoniti ako nije poštovana procedura prilikom njihovog izbora. Sporazum između OHR-a i Predsjedništva BiH u cilju vođenja spoljne politike (?!), predviđa prethodnu provjeru "nepristrasnosti i izvrsnih rezultata na prethodnom poslu tužioca ili sudije". Nije vršena provjera, tvrdi Visoki sudski i tužilački savjet BiH. Stranci nisu ni polagali zakletvu da će se pridržavati zakona BiH, pa slovom zakona nisu ni preuzeli dužnost. Oni nemaju drugog boga - osim OHR-a, koji ih postavlja i obezbjeđuje visoke plate. Ne može tako instalisano pravosuđe biti u funkciji vladavine prava, jer krše i one zakone koje je nametnuo OHR. Za njih ni to ne važi. Selektivna pravda, kojoj su daleko najkrivlji Srbi, nije u funkciji pravde za sve žrtve podjednako, već je u funkciji daljih podjela. Što gore, to bolje - politika je OHR-a već deset godina. Kada se približi PIK, trefi ih herc, pa karaju najviše Republiku Srpsku da im hoće ukinuti najbolju državu na svijetu, poznatu kao Ohaeristan.
Čekamo novi kominike Upravnog odbora nepostojećeg Savjeta za implementaciju mira, da vidimo ciljeve, uslove, zabrinutosti, instrukcije, moranja, nezadovoljstva Bosnom i Hercegovinom, jer je to onda garancija za još jedno preživljavanje i produženje ugovora OHR-ovim službenicima. Da li neproglašeni OHR-ov protektorat nad BiH broji zadnje dane, znaće se uskoro. Vidjeće se ko podržava takav status, suprotan međunarodnom pravu i međunarodnom ugovoru. Uz OHR, Bosna i Hercegovina sve više gazi putem prestanka, a ne opstanka.