Legenda: Bezbroj je legendi i predanja o službovanju Omer Paše Latasa u Bosni. Jedna od njih, koja mi se najduže urezala, takoreći ugravirala u memoriju, je legenda kako je izgledao prvi Latasov "radni sastanak" sa srpskim knezovima i bosanskim prvacima.
Navodno je Paša sazvao sve, što umne, što bogate glave, tako što im je po najhitrijem glasniku poslao avaz da svi sa sobom na ovaj sastanak ponesu ražanj i nož. Naivni naši preci, kakvi jesu i totalno neupućeni, kakvi takođe jesu, (a što se ni dosad nije bitno promijenilo) obradovali su se ovom neobičnom zahtjevu čestitog Paše i tradicionalno i fatalno skloni međusobnom rivalstvu, potrudili se da ražnjevi budu što ljepši, izvajaniji, glatkiji, a ni noževe pod brusevima nisu štedjeli. I tako oni dođoše u Pašinu avliju, a On izađe pred njih na balkon i reče da se svi postroje tako što će formirati krug. Kad se postrojiše, Paša im reče da sad svaki zabode ražanj (u daljem tekstu i istoriji - kolac) u zemlju ispred sebe, da prislone na njega glavu i nožem zarežu recku povrh glave. I to već dobro zabezeknuti knezovi i prvaci, izvršiše, pa Latas reče: " E, sad kad sam vam uzeo mjeru, penjite se uz basamake, pa da razgovaramo!".
Ova "simpatična" bosanska legenda o prvom Latasovom usmenom fermanu, nije slučajno prepričavana s koljena na koljeno i sačuvana od zaborava, jer je prosto praktična da se uzme na znanje i instant naravoučenije za život, a može korisno i da pripomogne pri definisanju različitih stavova, a naročito o vlastitoj slobodi.
Uvijek je bilo i biće Latasa. I ražnjeva.
Basna
Primijete životinje u jednoj šumi da gori drveće, a sve vode presušile. Mrav javi lisici, lisica medvjedu, medvjed kameleonu, kameleon vuku, a vuk patkici blatkici. Neobična šuma u svakom slučaju, jer ko je to vidio da u istom biološkom (zoološkom ?) lancu zajedno žive ovako različite životinje, ali u bajkama, tj. basnama može sve. Požar se razbuktava i oni odluče da o svemu hitno informišu lava - kralja svih životinja, koji živi u toj istoj šumi, ali na brežuljku, okružen jezerima. Dakle, totalno neinformisan.
Sjednu oni pred lava i započnu. "Šuma gori", kaže mrav, "a mi nemamo čime da je ugasimo. Svi ćemo izgorjeti. Možemo li, gospodine lave, iz tvog jezera zahvatiti vode, pa da se svi spašavamo. "
Uze riječ lisica. "Dobro što gori šuma, ali meni u mom lisičnjaku treba okrečiti zidove, popraviti klimatizaciju, dopuniti baterije u rezervne akumulatore. A i neki gosti mi se najavili, pa da se pripremim."
Kameleon, kao da se oglušio o lisičine potrebe, priznade da je u istoj koži, ali i sasvim uvjeren da gori u jednoj drugoj šumi i da požar nije zapalio domaći piroman. Kameleon još mudro dodade da je taj požar uostalom, tek mali požarčić* (basne trpe pleonazme, nap.aut) i da ga uopšte ne treba gasiti, nego samo ignorisati. Prosto izbifla dva-tri, naravno različita, kameleonska mišljenja.
Medvjed, koji se za svog dugog života rijetko susretao sa sitnijim životinjama, pa tako ni sa požarima, lijeno je zijevao, zagledajući u patkicu blatkicu, koja je samo treptala okicama, odavno pomirena da je njoj gorjeti, ili u požaru ili u već uključenoj rerni, kao dodatak ostalim jelima na skorašnjoj trpezi.
Vuk, sa očnjacima, istina nešto manjim od onih u lava, kralja životinja, jasno i glasno upita ima li u šumi slobodna koja vatrogasna ekipa, pa da gasimo.
A mrav, već ožaren vatrenom stihijom, uporno je glasno zapomagao i zapomagao.
Lavu, kralju životinja ništa nije bilo jasno. Ima li, ili nema tog požara? Sa njegovog položaja ništa se i dalje nije vidjelo.
I, šta je bilo sa šumom?
Pitaćemo kralja lavova!
Tragikomedija
Bosanskohercegovački režiseri Jasmila Žbanić i Haris Pašović uputili su otvoreno pismo direktorima Kanskog filmskog festivala u kojem su zbunjeni "duplim standardima festivala".
U pismu su pozdravili odluku da se festival distancira od verbalnog skandala danskog filmskog režisera Larsa Von Triera, koji je, ničim izazvan, na presici svog filma veličao Hitlera, i p(r)okazao se kao otvoreni simpatizer fašizma, ali im istovremeno nije jasan odnos prema srpskom režiseru Emiru Kusturici.
"Zbunjeni smo duplim standardima festivala u vezi sa srpskim režiserom Emirom Kusturicom, dugogodišnjim pristalicom ratnih zločinaca iz balkanskih ratova devedesetih godina", stoji u pismu.
Žbanićeva i Pašović zatražili su od direktora festivala da se "primijene isti standardi na sve one koji podržavaju ratne zločince, uključujući i Emira Kusturicu".
Who is Jasmila? - pitam se ja. Šta bi Pašoviću, začudih se, opet ja. Zar ljubomora nije intimna kategorija? A nije ni fer, dvoje na jednoga! Pismopisci ili ne znaju, ili su previdjeli da se kćerka Roberta de Nira, predsjednika žirija tog istog, Kanskog festivala, zove Drina. Like a river Drina! Bilo je još mesa za zbunjivanje gore navedenih potpisnika.
Eskapada
U Konjicu je u petak, 27. maja 2011. godine otvoreno Bijenale savremene umjetnosti "Time machine" No network. Smješteno je u Atomskoj Ratnoj Komandi, u bunkeru, jednom od tri najveća podzemna objekta sagrađena (u apsolutnoj tajnosti) u Socijalističkoj Federativnoj Jugoslaviji, u periodu od 1950 - ih do 1970 - ih , i čija je trodecenijska izgradnja (!!!) koštala nekoliko milijardi dolara. ARK je građen s namjerom da u slučaju atomskog rata pruži komforno utočište komandi Jugoslovenske Armije i 350 odabranih ličnosti, čitaj porodicu i prijatelje Vrhovnog komandanta, i Njega lično - Josipa Broza Tita.
Ovaj mnogostruko nevjerovatni događaj - otkrivanja našoj i svjetskoj javnosti jedne od najvećih, prije bih rekla misterija, nego tajni, bivše Jugoslavije i smještanje međunarodne izložbe savremene umjetnosti u takav, fantasmagorični prostor, s razlogom je proglašen prvorazrednim evropskim kulturnim događajem.
Najnedvosmislenije, vrhunskoj istorijskoj svečanosti otvorenja prisustvovali su novinari sa svih strana svijeta, umjetnici iz Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, Holandije, Turske, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Švicarske, Egipta, Austrije, Bugarske, Finske, Rusije, Albanije.., i s razlogom - diplomate i političari. Sve je bilo na visokom nivou, dok nije progovorio Ambasador Srbije, Grujica Spasović. Njegova Ekselencija je rekao da je do juče imao napisan i pripremljen govor za visoki protokol, ali, onda se desio Ratko! Kao stend ap komičar, Ambasador je, 24 časa ranije uhapšenog generala, "oslovio" imenom, što niti je shvatilo osamdeset odsto prisutnih, niti je bilo primjereno, te nije ni uslijedio (očekivani) bravurozni aplauz. Džeri Sajnfild u Konjicu prosto nije poentirao. Samo je Ambasador Srbije na ovom velikom času istorije napravio nedostojnu eskapadu. Nimalo u korist svoje Države.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (koje je i pokrovitelj Bijenala) Bakir Izetbegović, držao se protokola. Izuzev velikog umjetničkog događaja i primjera odlične regionalne saradnje u domenu kulture, ništa drugo i nikog drugog, nije spominjao.