Hapšenje građanina Ejupa Ganića na osnovu međunarodnog pravnog akta, koje se dogodilo u zemlji sa pravnom tradicijom dostojnom poštovanja, političari u BiH su pretvorili u međunarodni politički slučaj. Visoki državni zvaničnici držali su političke i pravne lekcije engleskim sudijama, zaboravljajući da imaju posla sa sudskim sistemom u čijim temeljima je kamen nezavisnosti (na šta ih je morao podsjećati ambasador Ujedinjenog Kraljevstva lično!).
I ne samo da su omalovažavali sudski sistem i podsmijavali se spoljnoj politici jedne velike zemlje, nego su posjetama pritvoreniku pokazali ličnu zainteresovanost za sudski epilog slučaja.
U ovom političkom samoponižavanju ostaće nezapažena mnogo teža i mnogo pogubnija posljedica: narušen ugled pravosuđa BiH i teško potkopana nezavisnost njenog pravosuđa!
Zaboravili su, namjerno ili slučajno, državni zvaničnici da slučaj "Ganić" nije samo slučaj engleskog pravosuđa, nego i otvoren slučaj pred pravosudnim organima u BiH (od 2006. godine)! Zainteresovanost bh. državnih zvaničnika za sudski epilog slučaja "Ganić" u Londonu isto tako i isto toliko znači zainteresovanost za sudski epilog njegovog slučaja u BiH! Da li poslije sve ove b(r)uke iko razuman u Londonu može vjerovati da bi sudski proces Ganiću u BiH mogao biti pravičan? Otuda nikoga ne treba da čudi ako sud u Londonu odluči da Ganić ne bude izručen državi čiji su političari u njegovom sudskom slučaju pokazali toliku zainteresovanost, ostrašćenost i aroganciju.
Osim ovakve poruke Londonu, političari su poslali i opasnu poruku pravosuđu u BiH. Iz njihove diletantske retorike slijedilo je, više nego očigledno, da u BiH postoje ličnosti i lideri koji su pod posebnom zaštitom političara i čije pozivanje na krivičnu odgovornost nije preporučljivo. I nije to samo poruka poslovično neodgovornih političara. Sličnu poruku poslao je reis-ul-ulema Cerić u ostavci na članstvo u Blerovoj fondaciji. Jedan akademik uporedio je hapšenje Ganića sa progonom Saharova u Brežnjevljevom Sovjetskom Savezu, a jedan pozorišni čovjek je dantonovski vrisnuo: sa Ganićem je uhapšena BiH! A šta reći na poruke oko dvije i po hiljada građana na mitingu podrške(!?)?
Da li poslije ovakvih reagovanja i ovakvih poruka državni tužilac Milorad Barašin može mirno i čiste savjesti okončati slučaj "Dobrovoljačka", kako to nespretno najavljuje? Koji će tužilac potpisati optužnicu bez primisli o reagovanju boračkih i drugih udruženja, Ganićevih političkih istomišljenika, njegovih kolega iz Akademije, zemljaka i prijatelja sa svih strana? Da li je to okruženje u kome tužioci i sudije rade bez vanjskih uticaja? Da li su to pravni standardi sa kojima BiH izlazi pred Evropu?
Dodamo li takvoj atmosferi nedavne prijetnje tužiteljici i šefu Odjela za ratne zločine Vesni Budimir (zbog kojih joj je SIPA morala dodijeliti lično obezbjeđenje) i provaljivanje u stan glavnog tužioca (sa ostavljenom razglednicom njegove kćerke kao monstruoznom opomenom šta ga čeka), nameće se sam po sebi zaključak: nezavisnost pravosuđa u BiH je opasno ugrožena destruktivnim politikama. U takvim okolnostima nije lako osigurati pravično suđenje!
U ovom trenutku trebalo bi očekivati javno reagovanje VSTV BiH pozivom političarima da se uzdrže od komentarisanja otvorenih sudskih slučajeva, a politizovanim udruženjima da se klone ulične pravde.