Vožnja kroz Banjaluku, Mostar ili Sarajevo često me podsjeti na neku utrku, gdje automobili urlaju vozeći ludom brzinom. Vožnja putem izvan grada je, opet, sasvim drugačija vrsta sporta, gdje izbjegavanje rupa i drugih prepreka predstavlja izazov. Možda je ovo nekome smiješno, ali uopšte nije. To je vrlo ozbiljna stvar, smrtno ozbiljna.
Prije nekoliko dana mediji su izvijestili o 19-godišnjem mladiću koji je poginuo u automobilskoj nesreći, dok su dva njegova prijatelja doživjela ozbiljne povrede. I dalje se bore za život. Još se sjećam onog užasnog vikenda od prije nekoliko mjeseci kada je 15 ljudi poginulo, a još više ih bilo povrijeđeno u nekoliko automobilskih nesreća. Kažu da je to bio najsmrtonosniji vikend u Bosni i Hercegovini otkad je završio rat.
Smrt i povrede, kao i imovinska šteta nastala zbog nesreća na putevima su sve veći razlog za zabrinutost u Bosni i Hercegovini, i to sa svakog stanovišta: javnog zdravstva, socijalnog i ekonomskog. Broj poginulih u saobraćajnim nesrećama je dvostruko veći nego u susjednim zemljama, a gotovo pet puta veći nego u razvijenijim zemljama Evrope.
U prvih šest mjeseci 2008. godine registrovano je ukupno 19.197 saobraćajnih nesreća - 1,293 nesreće, odnosno sedam odsto više nego u istom periodu prethodne godine. U tom periodu, svakog dana poginula je barem jedna osoba.
Statistički podaci pokazuju da su nesreće u BiH uglavnom prouzrokovane nepoštovanjem saobraćajnih pravila i propisa. Prekoračenje brzine se navodi kao najčešći pojedinačni uzrok saobraćajnih nesreća (oko 24%). Loše održavanje puteva i vožnja starih i tehnički neispravnih automobila su još neki razlozi za ovako smrtonosnu statistiku. Često su vozači tih starijih automobila osobe slabijeg imovnog stanja, pa se čini da stradanje na putu disproporcionalno više pogađa siromašnije građane BiH.
U proteklih nekoliko godina vlasti BiH su već preduzele više aktivnosti usmjerenih na unapređenje bezbjednosti na putevima. Usvojen je Zakon o osnovama bezbjednosti na putevima 2006. godine, koji je uskladio najvažnije entitetske propise koji se odnose na bezbjednost na putevima. Osim toga, razvija se državna strategija transporta i uspostavlja se novo multisektorsko tijelo za koordinaciju.
Svjetska banka je sa svoje strane, takođe, kroz seriju projekata implementiranih tokom zadnje decenije, podržavala vlasti BiH u njihovim nastojanjima da poboljšaju upravljanje bezbjednošću na putevima. Posljednji u nizu od tih projekata, koji je trenutno u implementaciji, je Projekat putne infrastrukture i bezbjednosti na putevima (Road Infrastructure and Safety Project - RISP) vrijedan 25 miliona USD.
Ipak, nijedan od ovih napora sam za sebe ne može donijeti trajno rješenje ovog problema. Sanacija puteva neće biti djelotvorna ako vozači nastave preticati bilo kada i bilo gdje. Ono što je potrebno postići je unapređenje koordinacije između policije, zdravstvenih ustanova, ministarstva obrazovanja i svih drugih ključnih struktura u zemlji. Takođe su nam potrebne kampanje koje će u javnosti pobuditi svijest o ovom problemu, te političko opredjeljenje i akcioni plan koji će se implementirati. I na kraju, odgovorniji vozači koji će biti svjesni rizika kojima vratolomna vožnja izlaže njih same i druge učesnike u saobraćaju.
Zbog urgentnosti i ozbiljnosti ovog pitanja, nadam se da će vlasti BiH posvetiti dodatnu pažnju bezbjednosti na putevima, i to u najskorije vrijeme. Uz to, dodatni napori na ovom planu su potrebni ukoliko BiH želi ostvariti standarde koji se primjenjuju u zemljama Evropske unije. Statistika nam govori da sa svakim propuštenim danom gubimo po barem jedan život.