Otvoreno pitanje je zašto nam se periodično javljaju erupcije negativnosti. Šta je to našem društvu? Kakva to sila putuje među nama? Da nije u pitanju Osmi putnik?
Istorija je prepuna primjera postojanja oktroisanih državnih uređenja i nametnutih oblika vlasti, za koje se naknadno utvrdilo, iako se odveć znalo, da su ti vanzemaljci jeli društvene resurse. Imamo ih i mi, ne brinite, te me posebno interesuje taj Osmi putnik u nas i s nama. Prepoznajemo ga po tome što teži da nam stvarnost uspostavi, oblikuje i da njome upravlja jer ga vode misao i ubjeđenje da se ljudi i društvo u cjelini mogu mijenjati i usmjeravati prema unaprijed utvrđenom planu, i to iz jednog centra. Zato je napravaljen mehanizam uništavanja postojeće i zatečene stvarnosti - tradicije, istorijskog sjećanja, ljudske sudbine i naroda u formi golog nasilja, što je imalo za cilj stvaranje nove "projektovane" stvarnosti. Posljedice na individualni životi, društvo, istoriju i ljudski rod su bile strašne. Pogađate? Riječ je o komunizmu.
Pošto naš Alien nije mogao da u potpunosti ostvari plan, on vrši mutaciju, odnosno prelazi u oblik za koji su karakteristični kompromisi - državna vlast kao administrativna kontrola i korištenje novca kao sredstva društvenog saobraćanja. Novi oblik, socijalizam, odbacuje veliku zamisao mijenjanja društva i sprovodi taktiku održavanja Osmog putnika na vlasti po svaku cijenu. U cilju tog novog ideala nastavlja se s metodologijom lomljenja naroda, tradicije i istorije, te posebno stvarnosti i zdravog razuma, jer pod formom federalizma druge Jugoslavije dobijamo stvaranje samostalnih republičkih država.
Početak zadnje decenije prošlog vijeka dočekan je s velikom nadom u konačno oslobođenje iz zatočeništva toga Aliena. Demokratijom i višestranačkim izborima društvena heterogenost, potiskivana represalijama, dovodi do zemljotresa u vidu sukoba i anarhije, bez elementarnih sposobnosti rješavanja konflikata i miroljubive samoregulacije. U tom vrtlogu Putnik doživljava renesansu tako što nalazi novi izvor energije - nacionalnu retoriku. I tako dobijamo istu društvenu organizaciju, nedemokratsku i autoritarnu, ispunjenu novim sadržajem. Nedemokratskim nacionalizmom. On nastavlja pređašnju praksu da zdrave pokrete i mudre pojedince lomi i obezglavljuje. Sukobi se intenziviraju...
Mir je stigao u jesen. Poslije njega je hladna zima. I godine poslije te zime. Nacionalizam je postao demokratski. Osmi putnik se lako sporazumio s naivnim vanzemljcima tj. određenim inostrancima, napravio savezništvo i nastavio da uništava postojeće i zatečene stvarnosti - Dejton, Ustav, tradicije, istorijsko sjećanje, ljudske sudbine i narode u formi obučenog, ispod žita, nasilja, što je imalo za cilj stvaranja nove "projektovane" i centralizovane stvarnosti, pa jezika, pa istorije, pa imena, pa...
Rezultat je bio lošiji od onog pedesetih godina prošlog vijeka.
Zatim Alien prolazne forme panično mijenja - proevropska, građanska i potonja multietnička, sve u cilju pukog opstanka na vlasti, usljed sve većeg nezadovoljstva koje se vidi u naslovima iz štampe: Bošnjačka kulturna zajednica "Preporod" iz Kalesije poziva da 9. januar bude proglašen danom genocida nad Bošnjacima; Blokiran državni trezor; Muftija banjalučki neće da primi orden predsjednika RS; Istorijski muzej BiH je zatvoren zbog neplaćanja struje, dok je to odavno slučaj s Umjetničkom galerijom BiH, a uskoro ista sudbina očekuje i Zemaljski muzej; U procesuiranju ratnih zločina u regionu najviše je zapelo u BiH; Sarajevo blokira poštansku marku RS; BiH neće imati novca za otplatu duga MMF-u. Niz je podugačak...
Očigledno je da se vremenom u društvu spontano razvio odgovor građana na prisustvo Osmog putnika tj. preživljavanje u redukovanim uslovima za normalan život. Tako nastaje građanin koji je sad osposobljen za preživljavanje u nenormalnim uslovima, ali je totalno neprilagođen normalnim uslovima života. Finalni produkt je društvo koje nije osposobljeno za progresivno ponašanje jer je niz godina provelo idući linijom manjeg otpora i tako ostalo bez iskustva u rješavanju konstruktivnih problema.
Osmi putnik društva je decenijama onemogućavao društvenu komunikaciju i potreban je određen period učenja da bi društvene grupe naučile da komuniciraju međusobno, da svoje stavove saopšte drugima i da razgovaraju o svojim interesima. Za to su neophodni vrijeme i napor. Kao i dezinfekcija i dekontaminacija društva od svih tragova Osmog putnika, koji ga je krojio po vlastitoj mjeri. Za taj poduhvat su potrebni jasna odluka i jasni činovi, a ne emocije i krojenje nove vještačke stvarnosti.