Većina naših stranaka naziva se demokratskim. Valjda su pri osnivanju htjele da odmah pokažu kako su u savremenim tranzicijskim trendovima, a i inostrani posmatrači će ih gledati sa više rešpekta.
A koliko su stvarno demokratske, vidi se i po tome što su uglavnom nacionalne, u svoje članstvo okupljaju samo pripadnike određene nacije. Džaba je što se SNSD zove socijaldemokratskom, kada u svom sastavu nema mrskih onih drugih. Kod oba HDZ-a je isto tako, a SDA i Stranka za BiH malo foliraju kao multinacionalne stranke, jer imaju nekoliko inovjeraca u svojim redovima, kao ornament, kao ikebanu. Takva slika naše demokratije je bitna, jer je Bosna i Hercegovina, hoćeš-nećeš, država ravnopravnih Srba, Hrvata, Bošnjaka i ostalih.
Znamo da se sve dijeli na troje, ne možeš nigdje mrdnuti a da te ne prebrojavaju. Najgore je što oni kojima je potaman u takvoj konstelaciji odnosa kažu da je to realnost. Zaklanjajući se iza takozvane realnosti, ne mrdaju malim prstom da se stvari poprave, da krenemo malo naprijed. Zapravo, zdrav razum govori da bi naši čelni političari trebalo na prvom mjestu da budu pametni, obrazovani, pošteni i moralni. Ma jok, na prvom mjestu se ističe da je on Srbin, Hrvat, Bošnjak.
U svim zvaničnim političkim dokumentima stoji da je ovo država i `ostalih`. Tu i tamo se nađe neko mjesto i za te `ostale`, ali oni su na margini, niko ih ne benda ni za suhu šljivu, pa se uglavnom ne javljaju, pristali su na svoj drugorazredni položaj. Kažu da je takva demokratija - većina pobjeđuje. A uistinu prava demokratija se iskazuje po tome koliko se poštuju prava manjinskih grupa, bilo koje provinijencije.
Smislili su da imamo troglavo Predsjedništvo kao tri predstavnika naših `konstitutivnih` naroda. A nema mjesta za `ostale`. Tako je u najvišem državnom aktu, u Ustavu, jasno kazano da svi oni koji se ne smatraju da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne mogu se kandidovati za državni vrh, što je očigledna diskriminacija, ugrožavanje ljudskih prava manjinskih naroda. I nije samo pitanje troglavog Predsjedništva, nego i u mnogim drugim organima i forumima zaboravljaju se `ostali`.
Ponekad se sjete ovi iz nacionalnih stranaka da treba negdje predložiti i ponekog Roma ili Jevrejina, pa tako pokazati da nisu nacionalno isključivi. Neće im nimalo pokvariti njihovu politiku nacionalnog grupisanja, jer su ovi iz manjinskih naroda mali i nejaki. Ali druga je situacija kada se jave oni koji ignorišu nacionalna opredjeljenja, pa se predstavljaju kao anacionalni. Nastaje frka. Iz svih kalibara pucaju po tim nikogovićima, koji su se usudili da naciju kao takvu potpuno zanemaruju. Ko su oni da se tako ponašaju! Ima da budu makar pripadnici Eskima, ali se moraju nacionalno opredijeliti. Ne možemo da trpimo te anacionaliste, jer će nam pokvariti omladinu, jer će našu glavnu bitku za nacionalni integritet pokazati smiješnom!
A onda oni koji neće da pripadaju nijednoj naciji slegnu ramenima, ušute. Gdje je god moguće u rubrikama gdje se postavlja pitanje nacionalne pripadnosti ništa ne upisuju, ostavljaju je praznom. Ako hoćemo da budemo demokratsko društvo, onda moramo respektovati one koji sebe ne smatraju pripadnicima nijedne nacije. Teškom mukom će se prihvatiti takav nečiji stav, ali je takva individua osuđena na potpuno ignorisanje, nerazumijevanje, gotovo osuđena na otpadništvo od društva. Mora se biti u toru.
Da ovo nije puko nagvaždanje, najbolje govori da u našim gradovima, prevashodno u Sarajevu, žive hiljade mladih ljudi koji su iz miješanih brakova. Kako hoćete da se nacionalno izražavaju? U korist majke ili oca? Da se podijele na pola? I ti mladi ljudi žive s teškim bremenom nacionalnih ataka, ustrajavaju u svojoj anacionalnosti. I stalno se sučeljavaju sa zatvorenim vratima pristupu društvenom i političkom životu. I nisu bez razloga svi nacionalistički šefovi, od Radovana Karadžića do Džemaludina Latića, vrištali na mješovite brakove, nazivajući ih najpogrdnijim imenima.
Znam neke ljude, Bošnjake na prvom mjestu, koji se nacionalno smatraju Bosancima. Njih takođe pišu `ostali`. Pljušte osude na te ljude, naročito svjesni Srbi i Hrvati galame kako to nije dozvoljeno, ne može se nacionalno biti Bosanac, jer to znači da oni uzimaju pod svoje Bosnu, a gdje smo onda mi Srbi i Hrvati? Ima da bude kao što je propisano: Srbi, Hrvati i Bošnjaci su jedino ispravni, a `ostali` su svakako zaostali.
Hoćemo li ikako stupiti u savremene demokratske vode, pa da svako ima pravo biti šta hoće? To znači: hoće li `ostali` postati punopravni građani?