Ulazimo u drugo poluvrijeme kampanje za opšte izbore koje svi kandidati na listama ocjenjuju istorijskim. Nije ovo prvi put da se u BiH neki politički događaj proglašava presudnim, kao što nam ovo nije ni prva prilika da gledamo kako sve u državi biva podređeno tim sudbonosnim dešavanjima.
Bilo je i uoči ranijih izbora krupnih riječi i još krupnijih obećanja zbog kojih je život stajao. Jedina je razlika subjektivne, a ne objektivne prirode, jer sve preživljeno sa pristojne vremenske distance izgleda manje tegobno, pa gotovo i normalno. Sadašnjost je već mnogo teža situacija. Zato se iz nje još sa sjetom može gledati unazad, možda se i nasmijati kad se sjetimo kako je glas za jedinstvo svog naroda plaćan sa mizernih 100 maraka, pa se od dvije stranke uzme taj novac i na kraju na biralištu zaokruži sasvim treća politička opcija. Među nezaboravnim su i scene poput onih kada je deset domaćina povratnika "dobijalo" jedan traktor. Kasnije je, naravno, svih deset povratnika ostalo praznih ruku, jer Je ista ta mašina morala biti donirana stanovnicima drugog sela, čim se televizijske kamere isključe. Letjele su i letve na izbornim skupovima, nije da nisu, ali bar su uredno isplaćeni revoltirani aktivisti kojima su povjerene akcije gađanja nepoželjnih političkih kandidata. Usluge tih istih aktivista, poptuno neoriginalno, poslije su koristile stranke čije su uzdanice napadane na tribinama. No, dobro, istorijski su izbori i tada bili u igri pa je štošta dopušteno.
Sjetimo se kako je samo uspješno ukidana Republika Srpska. Sve s pjesmom je branjena nedjeljiva Bosna i Hercegovina. Hvatanjem u kolo slavljena je samostalnost Republike Srspke. Idilu nije remetilo ni povijesno osnivanje trećeg - hrvatskog entiteta, a sve završeno bez rata - bilo građanskog, bilo agresije. Prosto čovjeku dođe da sada kaže: "Kako je to bilo dobro vrijeme!"
Nešto je u međuvremenu zapelo u realizaciji ovih projekata i obećanja, pa oko 8.000 sadašnjih kandidata mora ponovo u boj. Ciljevi im nisu promijenjeni, a nisu ni za potcjenjivanje. Nije mala stvar na jednom prostoru stvoriti dvije države i istovremeno ojačati onu treću, kao najveću i najcjelovitiju. Stoga ne čudi što se za ostvarenje ovih ciljeva ne biraju sredstva. Ispratili smo prvih 15 dana zvanične izborne kampanje pa ćemo tek sada gledati korištenje najmoćnijih oružja i oruđa. Mjesta za paniku nema, bar ne za onu u kojoj bismo i bez pasoša potrčali preko granice. Nije kampanja još na vrhuncu, tako da imamo vremena naći sve dokumente, provjeriti da li su još važeći i čekati... Zlu ne trebalo.
Svi takmičari tvrde da su sada spremniji nego ikad. Jedni su toliko pripravni da su već pobijedili. Drugi za sebe kažu da ne pobjeđuju u anketama nego na izborima. Trećima punu izbornu spremu sporadično potkradaju rivali. Svejedno, kažu, konsolidiraće redove do 3. listopada, bez obzira što sa štrikova tokom noći nestaju oprane majice sa logom njihove stranke. Četvrti, peti i šesti svoju spremnost dokazuju pretpripremnim pripremama za pretpripremne istaživačke radove za... izgradnju autoputeva, tunela, gasovoda, hidrocentrala i termoelektrana. Gotovo identičan je elan i kod onih preostalih - sve do broja 8.149, koliko igrača učestvuje na izborima.
Svi pobrojani pretpripremljeni projekti spremni su isključivo radi blagostanja naroda koji će, možda već u ponedjeljak, 4. oktobra, živjeti svaki u svojoj državi, u svom miru i slobodi. Ovu sreću neće dočekati samo ako se, prije vremena, probude iz predizbornog sna.
Buđenje je ipak realnija opcija od spavanja, posebno kad se uzmu u obzir "pasicfistički" medijski istupi pojedinih kandidata. Noćna mora je neizbježna nakon odgledanog televizijskog gostovanja jednog ministra koji sagovorniku urla u lice: "Hoću da te mučim, ne dam informacije, budi na mukama!" Nekako bi se san i "navukao na oči" kad bismo znali da ovaj ministar sad odlazi sa političke scene, ali ko bi zaspao kad zna da isti lik pretenduje da sutra bude poslanik u državnom parlamentu - pod sloganom "BiH prije svega". Zapanjujuća agresivnost i nepristojnost možda je u ovom slučaju i objašnjiva, jer je ministru krila dala neslućena finansijska moć koju ima na račun glasača s prošlih izbora. Uostalom, već smo gledali kako članovi nekih drugih naših vlada novinare pozdravljaju željom da im srce otkaže pa i nije toliki šok kad jedan vladar izgubi živce.
Mogućnost izbora dobrog ili manje lošeg u onoj armiji kandidata na listama otežava činjenica da su od ovih što su sada na vlasti još ratobornije uzdanice iz opozicije. Koliko su opozicionari spremni da đonom protivnika uguraju u blato, moglo se vidjeti u samo dvije izborne debate emitovane zadnjih dana na Javnom RTV servisu. Iz usta jednog takvog pljuštale su uvrede koje iole pristojan čovjek ne može ponoviti.
Imena i prezimena namjerno su izostavljena jer akterima izborne trke ne treba dodatna besplatna promocija. Za plaćeno oglašavanje novca im ne fali, jer u izbornoj kampanji mogu potrošiti oko 65 miliona maraka. Registrovani birači, spremni da glasaju, sami će prepoznati ko je ko i ko će biti ko. Apstinentima od glasanja ostaju Balaševićevi stihovi: "Ne volem, izbore, televizor, plakate, dosta, ako boga znate, ludnica je kanda otključana širom ostala (prover'te, molim vas)."