Kad su otkopali Titovu Srebrenicu, pokazalo se da je samo četiri puta manja od Jasenovca. U "kući Maksovih mesara" radilo se ipak nekoliko godine, a ovo masovno ubojstvo izvršeno je na mah, u afektu, za nekoliko dana. To je, naravno, primjerenije mentalitetu ne zbog žestoke slavenske ćudi, nego zato što hajdučki revolucionari nisu bili sposobni za višu organizaciju, pa je konačno rješenje klasnog pitanja provedeno jarosno, ali šlampavo.
Pobilo se koga se stiglo - zarobljenike su mitraljirali nad jarugama za protutenkovsko zaprečavanje, a druge mrcvarili u kolonama na marševima smrti, ili, u Dalmaciji, naprosto bacali u fojbe, te u more, s kamenom oko vrata. Jedino su slovenski drugovi, zaduženi za organizaciju cijelog genocida - Tito je stvar povjerio slovenskom CK - bili dovoljno sistematični da osnivaju koncentracione logore. U arhivi slovenskog Instituta za povijest postoji pismo Mitje Ribičića koji javlja u Beograd kako je u Mariboru našao krasno mjesto za sabirni logor koji će moći primiti dvadeset tisuća ljudi. Mitja Ribičić nikako da umre pa da to napokon postane povijest. Njegov sin Ciril bio je donedavna šef slovenskog SDP-a, a zatim, kao profesor ustavnog prava, zaodjenuo je ljubičasti talar suca slovenskoga Ustavnog suda. Uopće, kad je početkom devedesetih komunizam pukao, u slovenskom državnom vrhu ostalo je dovoljno likova kojima je bilo stalo da se ti poslijeratni `poboji` skrivaju. Stane Dolanc bio je nećak Lidije Šentjurc, a Milan Kučan s Dolancom imao je odnos kao Obi Wan Kenobi s Qui Gonn Jinnom (Lidija Šentjurc ne paše mi u tu metaforu jer je bila partijski Darth Vader, a Mitja Ribičić napadno je nalikovao, ali samo fizički, na Mastera Yodu).
Ranih devedesetih, dr Jože Pučnik, jedan od malobrojnih slovenskih istinski liberalnih antikomunista, formirao je parlamentarnu komisiju koja je `poboje` počela istraživati, pa je i Mitja pozvan da javno svjedoči - no ta je demokratska kvagmira kratko potrajala, pošto su prevladali lijevi liberali LDS-a, koji su se više zanimali za ekonomsku nego za duhovnu pretvorbu. Privatizirali su poduzeća, a državnu vlast i društvene pozicije ostavili bivšim komunjarama, koji su im tako postali strateški partneri - brak iz računa, u politici se bolje održi nego neka strasna veza. Pučnik je uto umro, pa se sam skinuo sa dnevnog reda, a pitanje `poboja` transferirano je u medijsku zonu sumraka gdje, na margini, opskurni tipovi, `crveni i crni`, uvijek vode sofističke rasprave.
Vijest da su bageri otkopali skoro dvadeset tisuća kostura žicom vezanih zarobljenika, ubijenih na jednom mjestu, odjednom, u pokolju koji nije prestajao dok je bilo živih, fundamentalno nadilazi ideološke diskusije, pa nas vraća na mjesto događaja i u njihovo vrijeme...
Ne znam kakav manevar sad ostaje Radi Stipetiću, starom oznašu koji je do jučer po novinama tvrdio da je na Bleiburgu ubijeno jedanaest ili, ne znam, osamnaest ustaša, i to samo zato što su pokušali pobjeći. Nije vic u tome gdje su točno ubijeni, ni u kakvim okolnostima. Ovo arheološko otkriće na trasi slovenske magistrale podsjeća na prvu scenu filma `Egzorcist`, kad Max von Sydow pronalazi kenotaf Sotone. Otkriva se prisutnost nečiste sile. Ona je, nesumnjivo, imala svoj plan i svoj modus operandi...
Mislim da je posrijedi bila zamisao da se likvidira većina pripadnika neprijateljskih formacija, te cijeli društveni slojevi i etničke skupine - neslavenski narodi - iz kojih potječu narodni neprijatelji: Nijemci, Talijani, Albanci. Stvar nije do kraja provedena samo zato što počinitelj nije bio dovoljno jak - ovisio je o humanitarnoj pomoći zapadnih saveznika, te o vojnoj i političkoj potpori istočnih, koji nisu htjeli da se tako divljački, balkanskim terorom, uz egzibicionizam svojstven lokalnom diktatoru koji je kao modni uzor izabrao feldmaršala Goeringa, provodi društvena preobrazba kakvu će, malo kasnije, sustavno i puno temeljitije, provesti marionetske narodne demokracije u sklopu sovjetskog lagera. Ali, to su bile ozbiljne države s jakim baletom i operom, a Jugoslavija je uvijek zapadala u operetne improvizacije - nije li, primjerice, cijela pompa nesvrstanosti, zapravo `Aida` izvedena u operetskoj produkciji bečke Volskopere, koju je drug Tito obožavao? Neću sad o tome da je drug Tuđman neizravno sudjelovao u cijeloj stvari kao komesar korpusa, pa `skinuo` tehnologiju i primijenio je u operaciji `Oluja`...
A da sam pravi ložač iz senzacionalističkih tabloida poput blagopočivše `Duge`, tvrdio bih da su Slovenci oklijevali s gradnjom autocesta ne samo da zaje... Hrvate, nego zato što su znali da će, čim zabiju ašov u zemlju, naići na masovne grobnice. Druga teorija zavjere koja se nameće jest da se Zoki Milanović, predsjednik hrvatskog SDP-a, sretno unaprijed izvukao s onim nekim izjavama o ustašama koje su po novinama razvaličili kao kontroverzne, baš kao da se dogovarao s Janšinom građevinskom operativom. Sve je moguće! Pratim slovenski tabloid `Direkt` blizak oporbenom LDS-u i čekam nove direktive...