Visoki službenici Evropske unije već godinama raspolažu sa izlizanim i jednostranim informacijama o Bosni i Hercegovini koje im šalju prepisivači iz OHR-a. Kreatori tih "informacija" su dobro plaćeni činovnici kojima je jasno da samo na taj način mogu sačuvati svoj privilegovan položaj i enormna primanja u Kancelariji visokog predstavnika. Oni, naime, mimo svake realnosti i objektivnosti prenose rigidne stavove sarajevske političke čaršije.
Po pravilu, taj proces se intenzivira a pritisak na Republiku Srpsku povećava uvijek kada je važnost predstojećih događaja i odluka veća. Tako je i sada u predvečerje izbora u BiH i najavljenih konsultacija oko deklaracije koju priprema Španija kao predsjedavajuća EU.
Pod takvim dojmom visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost Ketrin Ešton u svom redovnom izvještaju Ujedinjenim nacijama ovih dana ocjenjuje da je ključni problem za BiH i dalje Republika Srpska.
Na taj način skriveni pisci ovog izvještaja su još jednom pokazali svako odsustvo mašte i realnosti. Služeći se klasičnom metodom prepisivačke škole, službenici iz OHR-a su potvrdili svoje ograničene domete i koordinate koje se kreću od "bijele zgrade" na obali Miljacke do Baščaršije. Tu je Ketrin Ešton imala samo jednu ulogu: da svojim potpisom ovjeri njihov već pripremljen tekst.
Opet je pušten duh iz boce, koji, po ko zna koji put, krivicu za neuspješan eksperiment međunarodne zajednice prebacuje na Republiku Srpsku. Kao da su u OHR-u prespavali proteklo vrijeme kada su pojedini bošnjački političari na najdrastičniji način kršili Dejtonski ustav i zakone ove zemlje. Usput su i zaprijetili neistomišljenicima. Ali, oni su sve to prespavali ili nisu imali od koga prepisati.
Međunarodni službenici očito favorizuju politiku koja do sada u Bosni i Hercegovini nije donijela nikakav rezultat. Nažalost, posljedica takvog neravnopravnog odnosa prema svima je i posljednji izvještaj Ketrin Ešton, koji je, kao i mnogi prethodni, napisan u Sarajevu. U njemu, pored ostalog, stoji da Republika Srpska krši anekse 2, 4 i 10 Dejtonskog sporazuma i povremeno (baš zbog striktnog poštovanja tog sporazuma) dovodi u pitanje integritet BiH. Da se ne povjeruje.
Da podsjetim, to je isti onaj ustav, odnosno Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, koji je bezobrazno privatizovao predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i njegovi ministri iz Stranke za BiH. Ali, po mišljenju OHR-ovih prepisivača, to je već nešto sasvim drugo.
Samo nekoliko mjeseci ranije od Ketrin Ešton smo mogli čuti da je odlično informisana o stanju u Bosni i Hercegovini i da će joj integracija BiH u EU biti jedan od prioriteta. Svojim posljednjim izvještajem sama je sebe demantovala, što, naravno, nimalo ne iznenađuje. Jer, gđa Ešton jeste odlično informisana, ali s pogrešne strane. A to je kao i da nije informisana.
Po već ustaljenoj praksi doživotna članica Evropskog parlamenta Doris Pak, koja već "20 godina radi u najboljem interesu bh. građana", uskrsne svake izborne godine u BiH. To čini i ovaj put ponavljajući tezu od prošlih izbora da će "BiH doživjeti potpuni kolaps ukoliko na vlasti ostanu isti ljudi".
Naravno, vrlo dobro se zna koji su to "isti ljudi" jer je usput poručila premijeru RS Miloradu Dodiku da se "neće odreći privrženosti građanima BiH, uključujući i one za koje Dodik tvrdi da ih predstavlja".
Kao veliki poznavalac srpskog senzibiliteta, dugogodišnja evropska parlamentarka Doris Pak ne planira u skoroj budućnosti odustati od borbe za srpske interese u Bosni i Hercegovini. Rezultati njenog dosadašnjeg "rada" nadmašuju sva očekivanja i premijer Milorad Dodik, zajedno sa rukovodstvom SNSD-a, s nestrpljenjem očekuje nove izvještaje i susrete sa Pakovom.
Ništa nije slučajno, kao što nije slučajno da politika zlih namjera nikad ne donosi rezultat. Uostalom BiH je najbolji primjer za to. Svi pokušaji da se zemlja uredi po načelima većinskog naroda i većinske sile završili su bez rezultata, bolje rečeno bili su kontraproduktivni. Pred tom činjenicom se i dalje zatvaraju oči.
Što su Bošnjaci zajedno sa OHR-om više radili na stvaranju centralizovane države, u Republici Srpskoj je jačala svijest o potrebi oslanjanja na vlastite mogućnosti i samostalan razvoj. Taj prirodan proces ne mogu zaustaviti nikakvi izvještaji, deklaracije i pristrasne ocjene. A pogotovo ne izvještaji u kojima se samo mijenja datum, zaglavlje i potpisnik, a tekst ostaje isti. I tako godinama.
Nije bez razloga politička teorija definisala politiku kao "umijeće mogućeg". Na tom tragu višegodišnje pokušaje međunarodnih službenika da Bosnu i Hercegovinu skroje po modelu koji joj ne pristaje možemo ocijeniti lošom politikom. Jer sva njihova nastojanja nisu traženje mogućih rješenja, već pokušaji da se pod plaštom uvođenja "efikasnijeg modela" provuče koncept centralizovane države.
Bošnjački politički vrh na ovaj ili onaj način zagovara političku budućnost zemlje koja niti je realna, niti moguća. U tome ima dosljednu podršku prepisivača iz OHR-a, koji im ipak neće napraviti toliko sanjanu državu u kojoj bi se glas druga dva naroda jedva čuo. Zato je razumno zvučao nedavni prijedlog lidera SNSD-a Milorada Dodika: Ako već ne možemo da se dogovorimo kako ćemo živjeti zajedno, hajde da počnemo razgovore o mirnom razdruženju. Zbog budućnosti svih nas zajedno.