Ljudi moji, dokle ovo ide? Hajde de, sve da razumijem, pa i ako ne razumijem, hajde da tolerišem - i "Big Brother" i "Farmu" i "Dvor" i "Parove" i "Survivor", ali da prihvatim da k u h a nj e može biti realiti i to sa jezivim sadržajem, ama neću, nikako!
Gledate li vi onaj "Master Chef" na Novoj TV? Nevjerovatno! I to iz više nevjerovatnih razloga. Pa, da krenem redom, sve onako hronološki i naravno, bez poređenja sa crno-bijelim svijetom, jer sve i jeste uvezeno iz spomenutog. Šta uvezeno? Otkupljeno!!!
Prve emisijice na temu kulinarstva počele su kod nas (u onoj, znate kojoj, državi) petominutnim pojavljivanjem kviskolikog Olivera Mlakara, koji je neposredno pred centralni Dnevnik predstavljao brze recepte, sve sa kuharom, kuharskom kapom i kuhinjom, promovišući multipraktičnost primjene izuma gospođe Zlate Bart, poznatije kao teta Vegeta. Sjećate se onog čuvenog Olijevog osmijeha, sve sa palcem i kažiprstom skupljenim na "O", a te prstiće, samo ne Olijeve, zadržali su i dan-danas na etiketi "Vegete".
Onda je na TV scenu stupio Karapandža, zahvaljujući čijem prezimenu su mnoge, tada Jugoslovenke i mnogi, tada Jugosloveni, hvaljeni kad god bi se na trpezi našla, kakva, ovakog atributa, vrijedna, delicija. "Uuuuu, što je ovo dobro. Baš si Karapandža."
Zatim se, nešto malo pred raspad jugoslovenskog TV i svakog drugog yu menija, iz studija na zagrebačkom Prisavlju, nedjeljom popodne pojavila emisija "Kruške i jabuke". Sjećate se, dva tima su se takmičila tako što bi svaki dobio po ceker sa nekoliko namirnica, od kojih je trebalo napraviti - ručak. Bilo je stvarno zanimljivo, baš onako za nedjeljno popodne.
A onda je - grunulo! "Kuhinjica", "Hrana i vino", "Punom parom", "A 'la carte", "Šareni kuhar", "Kuhajte sa Anom", "Gastro nomad", "Lonci i poklopci", "Stol za 5", "TV kuhinja" "Sto za četiri".., stolica, kuhar, kuharica, pregača.., nema televizije sa koje ne pršte prijedlozi za ručak, doručak, večeru, užinu, dezert, slavu, novu godinu, dijetu, vegetarijance, mesoždere, dijabetičare, sladokusce, slanokusce, izjelice, male bebe, stare, male, velike, debele gurmane, mršave gurmane, sportiste... Ludilo.
Ana Ugarković i Rene Bakalović postali su popularniji od Hloverke Novak-Srzić i Mirjane Rakić, a Veljko Barbijeri, sa fantastičnim serijalom "Jelovnici izgubljenog vremena" u jednakoj ravni sa savršenim, svjetskim reportažama Gorana Milića.
"Pogodi ko dolazi na večeru", talk šou šarmantne Mirjane Bobić-Mojsilović bio je nešto novo i na meniju beogradskih TV programa, a Vokija Kostića, nakon višegodišnjih serijala "Gastronomski dnevnik" i "Kulinarski letopis", mnogi će duže pamtiti kao vrhunskog kulinara nego li da je ovaj veliki gospodin bio i pisac i muzičar, a prevashodno kompozitor i da je baš on komponovao muziku po kojoj i danas prepoznajemo filmove "Balkanski špijun", "Ko to tamo peva", "Život je lep", "Poseban tretman", "Tri karte za Holivud", "Tesna koža"...
Čudo je postala ta TV kuhinja. Ali...
Horor u kuhinji najavio je prije godinu-dvije famozni Stefan, francuski kuhar, koji je u Hrvatskoj pronašao ženu svog života, tj. stigao među nas, i predstavio sav svoj (francuski) talenat u serijalu "Jezikova juha". Stefan krstari hrvatskim restoranima i kao inkvizitor isljeđuje propuste u kuhinji, od čistoće, do serviranja, obučava gazde kako da budu prave gazde, konobare da konobare, kuhare da kuhaju.., i tako to, a pobrojani se smješkaju, pa slušaju, pa negoduju, pa se svađaju, psuju, plaču, očajavaju, umjesto Stefana bacaju pregače u zid i na kraju se, grleći, svi u suzama rastaju. Cool. Ko hoće da gleda, gleda.
Ali "Master Chef"!!!!!!!!! To je prestrašno. Par stotina smrtnika - automehaničara, frizera, ribara, trgovaca, dizajnera, studenata, domaćica, arhitekata, vozača kamiona, izbacivača, teta iz vrtića... prijavilo se za učešće u rialitiju, od kojih je prvo njih 50 izabrano za takmičenje. Koja je to trijaža bila - ljudi su imali 30 minuta da pripreme jelo, koje su žirirali dva kuhara i jedan gastro stručnjak i to tako što su, zavaljeni na visokim foteljicama iskazivali svo svoje gnušanje i prezir, prema jelima koja nisu zadovoljila kriterijume.
Studio sav u mraku, dramatična muzička podloga, crni sto i žiri - dvojica debeljuca plus budući debeljuca, nikad dosad (zbog profesionalnog boravka u kuhinjama) u medijima viđena lica... sa pogledom dobermana i komentarima - "Je li to meso", "Da vam nije so malo pobjegla", "Pa, ovo je splačina", "Ja ovo ne mogu ni da gledam", "Bljak, brrrrrrrr", "Ovo mi liči na papicu iz horor filmova"... (I da ne zaboravim - voditeljica programa je ona ista dama koja je na istoj TV vodila emisiju "Trenutak istine" u kojoj su takmičari privezani na detektor laži i zakovani u stolicu odgovarali na pitanja - "Da li je istina da ste spavali sa svojom ujnom, dok je ujka bio na operaciji mozga", "Da li je istina da ste podvodili maloljetnice i prije drugog braka", "Da li je istina ... " - e, pa, u istom fazonu vodi i "Master Chefa" )
Dok su se, dakle, kandidati preznojavali, kolutali očima, drhtali, sve pod srčanim pritiskom 220/220, ocjenjivači su ih šutali, ismijavali, ponižavali... (Srećom, niko iz BiH se nije prijavio, jer ko bi za pola sata zaklao krme ili razvio pitu krompirušu) Prestrašno.
Onda su 50 odabranih strpali u bus i odvezli pred sablasnu, napuštenu livnicu - citat scene iz Depovog "Vilija Wonke" - gdje su se otvorila ooogromna čelična vrata, na kojima istina nije pisalo "Rad oslobađa", ali što jest, jest, bože me prosti, vrata kao na Aušvicu.
Unutra ih je dočekalo 50 hipernaoštrenih noževa zabodenih u daske za kuhanje i prvi zadatak - sjeckanje luka na brunaz i žilijen... Koji je to masakr bio. Što luka, što prstiju, a ekipa Hitne pomoći ih je krpala, sve na kamarama... Krv i suze, bukvalno!!!!!!!! Arena, Rim, lavovi...
Onda je dvanaestero priklanih ispalo, pa su dobili drugu šansu... Sve uz maksimalno psihološko iscrpljivanje, potcjenjivanje, ismijavanje ... prestrašnih članova žirija, koji su ocjenjivali njihova - kulinarska umijeća.
I tako danima... Ma šta danima. Noćima. Pred spavanje...
Ljudi moji, ako mi ne vjerujete, pogledajte - oni kuhaju i večeras i sutra i prekosutra.., još dvanaest sedmica! Kako je krenulo, biće i mrtvih... Da, daaaaaaa, mrkva, peršun, grašak, boranija, limun, riba, piletina, masline... su glavno i sasvim legitimno ubojito oružje ovog horor rialitija... od psihološkog iznurivanja do patološkog očajavanja. Sve sa poentom pripreme jela, obroka, hrane, delicija??? Ma, nema nama kraja...