Šta reći novo i posebno za upravo završene lokalne izbore? Izlazak na izbore je u našem i evropskom prosjeku; izborna utrka je bila posvećena općim, a ne lokalnim temama; politička opredjeljenja na relaciji grad - selo više ne funkcioniraju na stereotipan način kao konzervativno selo i liberalni grad; na izbornim listima je sve više žena; gubitnici se uvijek žale, a pobjednici raduju. Reklo bi se - ništa novo!
A nije tako. Lokalni izbori nigdje nisu previše atraktivni ali oni svugdje, pa tako i kod nas, naznačuju određene političke trendove, kako stanje povjerenja glasača prema pojedinim strankama, tako i političku klimu određene zemlje. Kao posebnu karakteristiku naših proteklih lokalnih izbora ističemo simboličku personalizaciju politike. Šta to znači? Prvi put u bosanskohercegovačkom parlamentarnom političkom životu i to u krajnje pomirljivoj klimi te snošljivoj međunacionalnoj atmosferi, dakle u situaciji bez tenzija i namjerno izazivanih emocija, politički izbori su simbolički personalizirani tako da se istakla presudna važnost lidera ili šefa određene političke stranke. Dakle, političke programe stranaka obični birači u pravilu niti znaju niti čitaju, izborni programi su kod svih puni obećanja i lijepih želja pa ih također stoga niko posebno ne prati. U svakoj realiziranoj stranačkoj politici ima i dobrih i loših konkretnih poteza, tako da se ličnost šefa stranke - i to s jedne strane njegova pojava i karakter, a sa druge politički profil - nameće kao odlučujući činilac prilikom izbora. Odmah da kažemo da je ovo trend u demokratski razvijenim svjetskim društvima i da savremeni politički marketing odlučivanje tempira na lidera.
Ovo ćemo najbolje ilustrirati kratkom analizom stanja liderstva na aktualnoj bošnjačkoj političkoj sceni. Mišljenja smo da je u bošnjačkom slučaju na upravo završenim izborima glasanje birača prvenstveno određivala ličnost šefa stranke, pa tek potom sama stranka i njen program. Naime, što bi se reklo, i vrapci na grani znaju da je Zlatko Lagumdžija postao opterećenje i smetnja za SDP, te da njegova ličnost nije mogla biti, i nije bila, atraktivna biračima. I više od toga, svugdje se, osim u forumima te stranke, krajnje dobronamjerno - i tu dobronamjernost ističem kod svih ozbiljnih analitičara i kritičara stanja u bosanskohercegovačkoj socijaldemokratiji - može čuti da je krajnje vrijeme da se liderstvo na ljevici mora obnoviti, odnosno, da Lagumdžija vodstvo stranke treba da prepusti drugima. To ni u kom slučaju ne znači njegov odlazak u neku vrstu političke penzije, ali znači otvaranje prostora za nova politička rješenja na ljevici, do koje nam je svima stalo. Sjajni načelnici iz SDP-a značajnih ekonomskih i urbanih sredina u Bosni i Hercegovini, od Bihaća, preko Gračanice do Tuzle, obnovili su svoje liderstvo, neki drugi ili čak treći put, te time istakli i svoje ličnosti kao moguće pretendente na mjesto šefa stranke. Lijeva ideja je, moglo bi se s pravom reći, kao zajednička baština antifašističkog duha našeg društva presudna za dalji demokratski razvoj države Bosne i Hercegovine. Stoga je njeno stranačko i lidersko predstavljanje u neku ruku stvar svih nas, a ne samo šefa stranke i kruga njegovih poltrona.
S Harisom Silajdžićem i njegovom SBiH je situacija identična. Bošnjačkim biračima on je postao antipatičan i neuvjerljiv. Ovog markantnog i rijetko televizičnog političara kao što je on potrošili su njegovi poltroni. Budući da je političku stranku sveo i koncentrirao na svoju ličnost i ugađanje njegovoj, šefovoj sujeti - a koja je izgleda beskrajna - to je postao način funkcioniranja stranke, donošenja odluka i pravljenja karijere. Mnogi ljudi oko njega, da ne budemo strogi i bezobrazni te kažemo svi oni, svoj politički, društveni i materijalni status duguju Silajdžićevoj harizmi. Spoj njegove sujete i njihova poltronstva stvar je dovelo dotle da su bošnjački birači neglasanjem za SBiH nemilosrdno kaznili taj lihvarski politički mentalitet.
U svemu je profitirao jedino Sulejman Tihić. I zasluženo. Njegova stranka ni po čemu nije bolja od ostalih, ako nije i gora, te ona nije ničim posebno zaslužila da se glasa za nju. Glasove za SDA je donio Tihić. On je time na bošnjačkoj sceni pobrao višestruku pobjedu. Prvo: pobijedio je rivalsku struju unutar svoje stranke, dokazao im da su bez njega gubitnici, da on, a ne oni, ima podršku naroda, te da je to put koji narod pozdravlja i podržava. Radikalne nacionalne i vjerske struje time su u SDA trenutno poražene, a posebno njihovi podržavaoci sa strane. Ovo je najbitniji bosanski rezultat ovih izbora. Drugo: Tihić je pobjedom na lokalnim izborima istakao najozbiljniju kandidaturu za ponovnog šefa stranke SDA na partijskom kongresu, koji se održava iduće godine. Šanse da obnovi mandat su mu velike. I treće, što je važno povodom Tihićeve pobjede istaći, je stanje u vezi s onim što zovemo bošnjačkom liderskom scenom. Tihić nije lider, to sam neće i ne može biti, ali je preuzeo mjesto prvog u Bošnjaka. Bošnjacima na poziciji prvog političara odgovara sistematičan, odmjeren, ozbiljan, tolerantan, taktičan, pošten, hrabar, odlučan i uporan državnik. Bez suvišnih slikanja i verbalnih razmetanja. Sada i ubuduće!
Finiš predsjedničke predizborne kampanje u SAD postaje politički bumerang.