Jedna od osnovnih misli vezanih za politiku kod nas je stanje neodređenosti kao i nepostojanje jasnih parametara, odnosno zakonitosti po kojima taj sistem funkcioniše.
Da li je to tačno?
Politika je nauka i kao takva se ponaša prema jasnim prirodnim principima. Ja ću pokušati da se pozovem na fiziku i da tako dokažem određenu zakonitost u politici Bosne i Hercegovine. Prije nego što to uradim moram da napomenem da je politički sistem u BiH idealan za analize jer se u suštini radi o jedinstvenom, eksperimentalnom uzroku stvorenom u vještačkim, samo nekad jasno kontrolisanim uslovima.
Upravo zato smatram da se u FBiH u ovom trenutku sa tendencijom širenja i na RS javlja jedna pojava koja se u nauci naziva defekt mase. On se definiše kao gubitak mase prilikom prelaska sistema u niže energetsko polje. To se dešava usljed emisije energije iz sistema i opšta je pojava kod svih izmjena energije.
Pojava defekta mase u politici je očita. Naime, danas smo svjedoci da naš politički sistem mijenja svoje stanje. U suštini imamo na djelu promjenu Ustava koja se ne radi po zakonom utvrđenoj proceduri. Niti je rade politički faktori sa mandatom za takvo nešto. Niti se o toj promjeni vodi debata, već se provodi unaprijed pripremljen plan. Ukratko rečeno, na ovaj način prelazimo u drugo energetsko polje.
I to se dešava pri određenim uslovima kao što su kršenje izbornih procedura, preglasavanja manjih, zatim privremeno poništavanje, jer ne može biti zauvijek odluke izborne komisije. Sve navedeno je manifestacija procesa prelaska sa višeg na niži energetski nivo.
Odnosno sa pozicije uređenosti, institucija, Ustava i zakona idemo u sistem u kojem prevladavaju uslovi vaninstitucionalnosti, zakona jačega i jednostavno rečeno haosa. A da je to polje niže energetske vrijednosti, to je jasno upravo zato što se daleko više energije potroši na jasne, zakonom definisane procedure nego na o-ruk sistem kakav se stvara.
Kakav gubitak mase da očekujemo u ovom procesu? Kako da izmjerimo gubitak?
Energija koja se emituje ne vodi ka međusobnom povjerenju. Ona nam ne pomaže da ubrzamo put ka evropskim integracijama niti nam osnažuje privredu. Očekivani gubitak je u legitimitetu, povjerenju, stabilnosti i podršci.
Naše društveno stablo gubi energiju tako što njegove sokove crpe nasilne unutrašnje prekompozicije. Nisu potrebne nikakve lucidne analize da bismo shvatili da međunarodni faktor ostaje u igri u BiH, zahvaljujući priključivanju na novi krizni energetski izvor.
Visoko aromatični sok sačinjen od krize, haosa, redefinisanja i nesigurnosti jednostavno privlači međunarodno prisustvo. On se može pokazati veoma opasan, međutim, za sada ima dobru prođu kod žedne publike. Postaje interesantno da upravo taj koktel veoma lako može izazvati nešto što se zove definitivna pukotina.
Naime, jedan reaktor možda na brojnim pukotinama emituje radijaciju, ali ako mu nedostaje definitivna pukotina, on se neće raspasti.
Bosanska fizika
Naše društveno stablo gubi energiju tako što njegove sokove crpe nasilne unutrašnje prekompozicije. Nisu potrebne nikakve lucidne analize da bismo shvatili da međunarodni faktor ostaje u igri u BiH, zahvaljujući priključivanju na novi krizni energetski izvor.
Da li je ovaj defekt mase upravo ta karika koja nedostaje?
U prirodnim uslovima odgovor je da. A sad, kakav će biti rezultat eksperimenta kojim međunarodni tvorac manipuliše, ostaje da se vidi.
Jedno je sigurno. Da bi se smirila napetost i strah kod konstitutivnih naroda, neophodno je da se nacionalne potencije ohlade.
Mnogi će reći da je način hlađenja u stvari prilazak ka EU po bilo kakvu cijenu i da ćemo se na taj način ohladiti i prestati da budemo elementarna opasnost u regionu. Zagovornici ove ideje su u zabludi. Suština je da se ne može nasiljem izgraditi društvo kao što se bezakonjem ne može stvoriti zakon.
U stvari, stvari stoje ovako. Pravi se situacija haosa i nestabilnosti da bi se izvršila drugačija preraspodjela zona uticaja.
Pitanje hlađenja našeg reaktora se zasniva na kompromisu. I to sa progresivnim snagama. Konstruktivnim snagama. Jednostavno rečeno onima koji hoće da tu pukotinu poprave.
O suštinskim stvarima u ovome društvu ne smije da bude kompromisa sa regresivnim snagama. To je možda politički nezrelo, ali je isto tako politički nezrelo kompromisima uništavati perspektivu društva jer ćemo tim putem uskoro ostati bez društva i bez politike.
Veliki narodi su teške odluke donosili i probleme rješavali kompromisima među onima koji žele dobro društvu, a ne među onima koji žele dobro sebi.
Zamislite da su Amerikanci tražili kompromisno rješenje sa Britancima 1776. Ili da su Francuzi tražili kompromis sa kraljem 1791. Ili recimo da je Sjever 1886. tražio kompromis sa Jugom SAD, nešto kao svaki parni građanin može da bude rob.
Kako naći kompromis između onih koji su za popravak definitivne pukotine i onih koji je stvaraju ubrzano?
Još nam nije jasno ko će da preuzme ulogu kamikaze te da popravi definitivnu pukotinu na BiH reaktoru. Jasno nam je da ako mu to i pođe za rukom, neće mu preostati mnogo života poslije. Političkog.
U svakom slučaju, defekt mase u fizici je blisko vezan sa teorijom relativiteta. U našem slučaju naš defekt opstaje dokazujući drugu teoriju. Teoriju Rivaliteta.