"Ištekali su iz struje svjetleću gondolu koja je stajala na televizoru, pa uključili Gospu." "Čudo se ponavlja! I moj sat svijetli u mraku!" "Ektoplazma? Pozovite Ghostbustere!"
Facebook je eksplodirao blasfemijama, ali službeni mediji čvrsto su se držali desno-reakcionarne generalne linije. Na Novoj TV, najgledanijoj, pravoj hrvatskoj nacionalnoj televiziji kojoj i premijer daje ekskluzivne intervjue jer njihov Dnevnik ima share (udio u gledateljstvu) do 36 posto (dok državni HTV potegne jedva 16), vijest o tome da je kip Gospe nenadano zasvijetlio "u kući međugorske vidjelice Vicke", objavljena je ne u rubrici cveba, među "zanimljivostima kod nas i u svijetu", nego usred večernje emisije vijesti kao prava-pravcata informacija o događaju od najšireg i općesvjetskog značenja.
Naravno, tabloid "24 sata", najčitanije novine u Hrvata, zelenu su Gospu koja svijetli kao semafor puknuli na naslovnicu. U članku pojavu opisuju kao neprijeporno čudo. Sad će na tome jahati mjesecima. Premijerov govor o stanju nacije pao je tako u drugi plan, pogotovo stoga što u njemu nije bilo ništa novo - ekonomija pada, država se rastače, sve je u komi, a Milanović još ne popušta u svađi s Bruxellesom oko Josipa Perkovića, jednog starog udbaša, za čiju se sudbinu Zoki zavezao kao da mu je rođeni otac.
Po kafanama se naveliko špekulira da Njemačka, zapravo, priprema lustraciju pripadnika jugoslavenskih službi koji su djelovali u inozemstvu, čemu se osobito vesele desničari, hadezeovci i pravaši, iako su te stranke osnivali upravo ražalovani udbaši i u njih se poslije prevarata upisivali bivši Udbini provokatori, kao i oni koji su ih po zadatku slali u inozemstvo.
No, to su sve prazne priče - Nijemce nije briga za balkanske lustracije koje se ionako najčešće obavljaju uz pomoć čakije, ali ne žele zatvoriti dossier o ubojstvu počinjenom na njihovu teritoriju. Balkanski kriminalci sa i bez političkog pokrića (a svi, kao što znamo, imaju ovdje uvijek jake političke veze) moraju shvatiti da i s Hrvatskom u EU ili ne bila, neće moći nekažnjeno vršljati po Bavarskoj, Baden-Wuertenbergu, pa poslije odgovarati na domaćim sudovima gdje bi se uvijek jeftino izvukli. I Perkovićevi su zločini ovdje u zastari, ali nisu u Njemačkoj. Ili će on stoga biti ondje osuđen, ili će Hrvatska biti izvrgnuta sankcijama, a zatim, bude li potrebno, isključena iz Unije. Pa zašto se onda ne izručuje Perkovića? Kao što reče Milomir Marić, kod kojega sam u Beogradu gostovao na Happy-TV s knjigom o Titu: "Hrvati su spremni da
sruše svoju državu samo da se ne otkrije najveća tajna - da im je tu državu napravila Udba!" Teško bih i sam to pregnantnije formulirao u tabloidnom formatu pristupačnom srpskoj masovnoj publici.
Milanović-nemilanović i stanje nacije za koje ionako znaš da je očajno, Gospa koja svijetli, luminiscira ili fosforescira, smjesta je sve to istisnula na marginu... Što bi za Gospu moglo biti prilično opasno, jer hrvatski premijer, onako našpanan, s kratkim fitiljem, sposoban je da kaže i ono što se ne smije izgovoriti, pa bi je mogao žestoko napasti, jer ne podnosi žene koje pokušavaju zauzeti mjesto na javnoj sceni kakvo im, po njegovu sudu, ne pripada. Već se bio zakvačio s Jadrankom Kosor jer nije išao baš direktno na Sanadera, napao je Ružu Tomašić umjesto Karamarka, a Vivane Reading umjesto Barrosa. Sad je izbacio iz partije Aleksandru Kolarić, žensku u koju je nekoć bio zaljubljen pokojni Račan, jer se, po njegovu sudu, previše približila Davoru Bernardiću, koji će, po svemu sudeći, dobiti izbore za šefa zagrebačke organizacije SDP-a, što znači da će s vremenom logično dospjeti na njegovo vlastito, Milanovićevo mjesto. Dakle, ako Zoki sad nasrne na Gospu umjesto na Isusa Krista, koji iza svega stoji, ne piše joj se dobro. Morat će se ispričati za neodgovorno svjetlucanje, kao Reading za sankcije, papa za Holokaust, a Gospod Bog za neodmjernu reakciju protiv LGBT populacije u Sodomi.
Ovo što se događa u Međugorju nema, međutim, nikakve veze s devijantnim ponašanjem u biblijskim gradovima na jordanskoj visoravni. Gospa se u tom siromašnom selu ukazala još 1981. godine i od tada ondje svakodnevno nastupa. "Šutljiva djevica" do sad je vidjeocima prenijela oko deset tisuća poruka. Kad se prvi put pojavila, bilo je to na samu desetu godišnjicu Desete sjednice CK SKH, gdje je formulirana reformistička partijska linija Savke Dapčević-Kučar. U mjesnoj crkvi izvijestio je o tome fra Jozo Zovko, ispovjednik šestoro djece različitog uzrasta kojima se Gospa ukazala, i u propovijedi to interpretirao kao jasnu potporu hrvatskom narodu i njegovom partijskom rukovodstvu. Zovko je završio u zatvoru, ali od viđenja, koje se svakodnevno nastavlja, čak i u gradovima gdje vidjeoci odlaze na prekooceanske turneje, nastao je planetarni kult. Međugorje je do sad posjetilo barem 30 milijuna hodočasnika, pa je beznačajno selo sa 4.000 stanovnika preraslo u turističku metropolu sa 72 hotela samo na rezervacijskom sajtu Booking. U korizmi tu se obavi po 50.000 pričesti, a misu koncelebrira po 1.200 gostujućih svećenika! Velesajam vjere ili praznovjerja oprihodovao je milijarde eura. Znatan dio enormnog dotoka novca donira se mjesnoj župnoj crkvi koja pripada hercegovačkoj Provinciji Uznesenja Marijina. Franjevci su odavna trebali napustiti tu diocezu i predati je mostarskom biskupu (budući da se redovnicima pastirska služba dopušta jedino u misijskim odredištima), ali oni to uporno odbijaju već gotovo sto godina. Kad su se pritisci Vatikana u tom smislu pojačali u moderno vrijeme, militantna paraeklezijastička formcija "Mir i dobro", sastavljena od krotkih hercegovačkih kršćana, nalemala je barem jednog biskupskog sekretara (a i jednog moga novinara-reportera). Vatikan je stoga u kaznenu ekspediciju poslao generala franjevačkog reda koji je razredio četiri neposlušna fratra, ali naposlijetku, napravljen je kompromis: formirana je komisija koja će sljedećih nekoliko stoljeća razmatrati kanonsko utemeljenje čuda, a eksploatacija mirakula dotle se nesmetano nastavlja... Njegov idejni tvorac, fra Jozo Zovko, u međuvremenu se preslio na Floridu, u milijunašku vilu, gdje s jednom svojom časnom sestrom osniva ašram, odnosno "međugorski misijski centar", prenoseći tako svoje nesputane inicijative na teren gdje mnoge sekte razvijaju evangelizam kao krupan biznis. Zovko je inače evidentiran u zagrebačkom samostanu hercegovačkog franjevačkog reda, koji je zahvaljujući silnom dohotku formirao najjaču kršćansku organizaciju na Balkanu, pravu Crkvu unutar Crkve, puno veću i jaču od četiri druge franjevačke provincije koje djeluju među Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Provincijom Blažene Djevice Marije (BDM), sa sjedištem u Mostaru, upravljaju provincijal, viceprovincijal i pet definitora, a obuhvaća više od sto redovnika raspoređenih u pletoru tajništava i vijeća, ustanova i službi, fondova, direkcija, bogoslovskih i novicijatskih internata, karitativnih zaklada, muzeja, arheoloških zbirki, arhivskih službi, novina, tiskara, škola i obdaništa, koja tvore cijeli jedan mali Vatikan. Odatle se upravlja domicilnim područjem na kojem je raspoređeno pet samostana s po deset do dvadeset redovnika. Svaki samostan ima tri do sedam posebnih rezidencija u okruženju, u kojima se uz župnika obično nalazi po nekoliko vikara. U međugorskoj župnoj rezidenturi ima čak deset redovnika (uključujući dušebrižnika za samostan franjevki koje opslužuju rezidenciju). Međugorje potpada izravno pod samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru gdje je petnaestoro braće-redovnika. Ustrojena kao vojska, provincija u tom prostoru koji nije veći od Istre, drži armiju redovnika…
Ali, to nije sve - osim u Hercegovini, BDM djeluje u cijelom svijetu. U Hrvatskoj ima tri samostana: na otoku Badija kod Korčule, u Slanom kod Dubrovnika i u Zagrebu, gdje su u Dubravi sagradili golemi kompleks u ulici koja je zatim preimenovana u "Aveniju Gojka Šuška".
U Austriji, BDM drži dvije župe, u Italiji jednu misiju, u Njemačkoj tri misije i nekoliko župa, dok su u Švicarskoj predstavljeni sa 12 misija, dvije župe, dva izaslanstva i s Nacionalnom koordinacijom za misijsko djelovanje u Švicarskoj federaciji.
U Americi nalazi se u Chicagu sjedište posebne Kustodije hercegovačkih franjevaca s jedanaest redovnika, samostanom i osam župnih crkava od New Yorka do Sjeverne Caroline. U Kanadi pak drže osam župa, od kojih je ona u famoznom Norvalu "hrvatsko franjevačko sjedište Kraljica mira", dakle međugorska "ambasada".
Koliko je hercegovačkih franjevaca u inozemstvu? Barem onoliko koliko i u postojbini, labavoj bosanskohercegovačkoj domovini. No, ta je njihova sveukupna djelatnost posve nepoznata, ako ne i tajnovita. Izdaju se milijuni knjiga, brošura i vrti stotine sajtova s uvijek istim pričama o čudima u Međugorju, a cijela ova infrastruktura praktično je nevidljiva, dok se piše jedino o trojici braće misionara u kongoanskoj provinciji Katanga, gdje već trideset i dvije godine radi fra Ante Kutleša, čije će veličanstveno pastoralno djelo poput Isusova možda iskupiti blasfemičnu djelatnost sve ostale njegove subraće. U istoj je misiji četvrt stoljeća djelovao i pokojni fra Blago Brkić, koji je preveo Bibliju na jezik kalubu naroda Balubu, kojim je govorio i Patrice Lumumba, liberalni prvi predsjednik Nezavisne Države Kongo. Fra Blago nije imao lak posao - Balubu ne poznaju kruh, koji je osnova kršćanske euharistije, a njihovo pjevanje na misi ispunjeno je plemenskim krikovima. Sotonu tu ne smiješ opisivati prispodobom "crni vrag". Od Kutlešine župe najbliža je benzinska pumpa udaljena šesto kilometara. Teško se oduprijeti misli da bi cijelu hercegovačku Provinciju Uznesenja Marijina trebalo poslati u otkomandu u Katangu, gdje bi njihov rad imao smisla, dok bi domaće župe mogli prepustiti normalnom biskupijskom svećenstvu, kao što je to uređeno posvuda u civiliziranoj Europi. Ali, provincija je prerasla u korporaciju, koja se zasniva na poslovanju s čudima, čudesnim ozdravljenjima i ostalim molitvenim indulgencijama, a svaka franšiza, kao što je poznato, mora stalno inovirati ponudu. I "McDonald's" se prilagođava duhu vremena pa globaliziranim potrošačima nudi beskvasnu pitu za wrap umjesto šupljeg somuna... Tako se, nakon već pomalo rutinerskog ukazivanja Gospe u apsidi međugorske crkve sv. Jakova svakoga dana u 8.15 navečer, odmah poslije Dnevnika, sad ukazala i mogućnost da se započne masovna fabrikacija replika svjetlećeg kipa, kao glavnog suvenira za hodočasničke mase, kojima se baš i nema što ponuditi za vanpansionsku potrošnju, osim uspona krvavim bosim nogama na obližnje brdo Križevac visoko 520 metara, besmisleno osim radi oslobađanje nakupljene energije religioznog fanatizma.
Vidjelica Vicka Ivanković-Mijatović ima 49 godina i teške zdravstvene probleme, a živi u zaseoku Krehin Gradac, pet kilometara od međugorskog downtowna. Ukazanje u neurednoj dnevnoj sobi kućice u kojoj obitava u hercegovačkoj zabiti nikoga neće zaprepastiti: ona ima 32 godine vidjelačkog staža, prilično je ograničena i dobro se uklapa u sliku primitivne, autentične pobožnosti, u podneblju nalik na Palestinu u doba Isusova rođenja. I hodočasničke povorke već stižu u Vickin sokak, novu destinaciju na mapi volšebnog međugorskog Disneylanda. Upotpunjuje se natprirodna aura mjesta gdje bi, da nije čudesa, vladali oskudica i teško beznađe. Ovako, vrte se stotine milijuna, a umjereno svetogrđe praznovjernog idolopoklonstva kojemu se odaju filipinske hodočasničke mase, nikome neće naškoditi. Štoviše, još uoči rata, fratri su u opuzensku banku, najbližu poslovnicu u Hrvatskoj, svakog mjeseca polagali šest milijuna njemačkih maraka, četiri na svoj račun i dva za biskupa. Od tada, biznis je rastao eksponencijalno. Milijardu eura profita? Sasvim moguće. A s obzirom na takvu milost Božju, trebalo bi provesti istražna bušenja nafte u okolici hercegovačke Meke. Lako je moguće da se pronađu bogata ležišta poput onih u Saudijskoj Arabiji! Neće biti da je Jahve sve zemaljsko bogatstvo udijelio heretičkim goničima deva!