U američkoj se politici za vreme hladnog rata za otkrivanje komunista koristio takozvani "patkov test" (the duck test). Ako se gega kao patak, ako kvače kao patak, onda je patak, rekao je 1950. američki ambasador u Gvatemali za vladu Jakoba Arbenza Guzmana, da bi posle taj "argument" bio korišćen protiv Fidela Kastra i drugih brojnih domaćih i unutrašnjih neprijatelja.
Što se više primiču izbori u Srbiji, Borisu Tadiću kod Tomislava Nikolića sve više smeta što mu glavni rival sve više zvuči kao on i što sve više liči na njega.
"Meni je nekad i simpatično šta priča ta stranka, pošto upotrebljava čitave konstrukcije koje sam nekada sam izgovarao. Sad niko nije veći evroentuzijasta od ljudi koji su do samo pre nekoliko meseci bili zakleti neprijatelji Evrope", kaže predsednik Srbije ovih dana o konkurentima koji ga pretiču u svim anketama javnog mnjenja.
Tadić je ovo rekao za jedan od brojnih beogradskih listova koji su naučili da ga ne treba ispravljati kada godine pretvara u mesece, da mu ne treba spominjati da je pre tri i po godine i sam bio oduševljen promenom Tomine retorike, kao i da ga ne treba podsećati da u Vikiliksu piše kako je i njegov šef kabineta Miodrag Rakić imao neke zadatke i zasluge vezane za osnivanje Srpske napredne stranke. No i to što je sam rekao dovoljno je da nas uputi u ono što ga muči.
Kako građani da se odluče između političara koji se svi gegaju kao patke i kvaču kao patke, odnosno koji svi streme istom, evropskom cilju i po istim, briselskim uputstvima? I koji svi imaju pristup Štefanu Fileu?
Predsednik Srbije ima rešenje: on predlaže da se priklonimo originalu umesto kopiji, da glasamo za one čiji je evroentuzijazam iskreniji. U istom božićnom intervjuu beogradskom "Pressu", veli: "Svako ima pravo da se menja, ali za to morate da pokažete i neki dokaz. Kada je u pitanju SNS, tu nema nijednog dokaza. Nekoliko izjava nisu nikakav dokaz. To je stranka koja se čak ni na simboličkom nivou nije izmenila. Ona je i dalje antisistemska stranka koja optužuje demokratski izabrane organe građana, dakle predsednika i vladu, da su režim. Pazite samo to. Oni ne mogu da izađu iz te terminološke matrice."
Nije nikakvo čudo da Tadić mrzi što mu Nikolić oblači režimsku suknjicu, onu istu koju su Tadićevi prethodnici devedesetih godina toliko puta navlačili Slobodanu Miloševiću. Sve do ovih izbora, suknjica iz devedesetih bila je rekvizit koji je "nova demokratska vlast" sama stavljala kome je htela i kad je htela. Ali kada je došlo vreme da se sabere šta smo sve imali za vladavine Borisa Tadića u Srbiji, ispostavilo se da poređenja sa devedesetim u nekim elementima pristaju njegovoj vlasti barem isto toliko dobro koliko i njegovim rivalima iz vremena kada su bili u koaliciji sa Slobodanom Miloševićem.
Boris Tadić upravlja Srbijom u kojoj ima manje nezavisnih medija nego u Miloševićevo vreme. Državnim parama se u vodećim privatnim medijima kupuju povoljni tekstovi o stranačkim liderima. Tajkuni su bogatiji nego devedesetih, a država ne štiti građane ni toliko da natera poslodavce da ionako sve manjem procentu zaposlenih redovno uplaćuje makar doprinose, ako ne i plate. Umesto sudija koje su devedesetih krale glasove, imamo skandaloznu reformu pravosuđa i Natu Mesarović koju u narodu zovu Nata Plata, jer kao predsednica Vrhovnog kasacionog suda iz budžeta dobija 248.000 dinara, kao predsednica Vrhovnog saveta sudstva 45.000 dinara, a kao član Komisije sa polaganje pravosudnog ispita dodatnih 35.000 dinara. Devedesete su se u Srbiju već vratile, samo sada kao farsa. Rugali smo se vračarama i Teslinom oružju, a sada nas ozbiljni mediji na naslovnim stranama obaveštavaju o bizarnim SMS dojavama nekog nesrećnog lika koji je otkrio planetarnu zaveru u kojoj će srpskog predsednika ubiti narkoticima kontrolisani agent spavač, po scenariju iz filma "Mandžurijski kandidat". Gubimo teritoriju i suverenitet baš kao i devedesetih, ali su Srbiju Slobodana Miloševića devedesetih morali bombardovati da bi NATO ušao na Kosovo, dok Srbija Borisa Tadića polako, mic po mic, sporazumno sama pristaje na postepeni gubitak suverenosti, u zamenu za paraf na ponekom sporazumu koji je približava nekom dalekom, budućem članstvu u savezu država koji je u međuvremenu počeo da se sam od sebe klima...
Nije nikakvo čudo da Boris Tadić mrzi što mu Tomislav Nikolić oblači režimsku suknjicu, onu istu koju su Tadićevi prethodnici devedesetih godina toliko puta navlačili Slobodanu Miloševiću. Sve do ovih izbora, suknjica iz devedesetih bila je rekvizit koji je "nova demokratska vlast" sama stavljala kome je htela i kad je htela
Demokratska stranka, baš kao nekada SPS, održava se na vlasti uz kupovinu manjih stranaka i njihovih poslanika. Vlast liči na parlament koji ju je birao. Budući da su poslanici dostavljali lažne podatke o školskoj spremi (primera radi, Jon Magda, poslanik na listi vladajuće koalicije "Za evropsku Srbiju", tvrdio je da je diplomirao na Fakultetu za fizičku kulturu u Bukureštu, a zapravo je izbačen sa studija), sekretar Veljko Odalović (iz SPS-a) našao je rešenje: novi sajt Skupštine, po dogovoru sa OEBS-om, više neće objavljivati podatke o školskoj spremi poslanika. Gospodin Odalović ovih dana objašnjava da ni zabrani konzumiranja alkohola u Skupštini nije prethodila tuča poslanika u pijanom stanju ("Apsolutno ne. Bilo je informacija da je neko od zaposlenih u alkolholisanom stanju vređao suprugu poslanika na dodeli paketića, ali do mene nije stigla prijava te vrste").
Međusobne optužbe vlasti i opozicije iste su kao i devedesetih. Svojevremeno je Milošević optuživao opoziciju da će izdati Kosovo. Onda su Koštuničini ljudi za Tadićeve pričali da Zapadu obećavaju priznanje Kosova. Pre nekoliko godina su Tadićevi ljudi za Nikolićeve govorili kako se stranim ambasadorima kunu da je Evropa glavni cilj, dok je Kosovo - iza nas. Tadićev savetnik Leon Kojen je svojevremeno demonstrativno podneo ostavku zato što se drugi Tadićev savetnik, Vuk Jeremić, sastao sa austrijskim ministrom i navodno sa njim veoma pomirljivo pričao o osamostaljenju Kosova. Sada Jeremić među zapadnim ambasadorima ima sličnu reputaciju kao Koštuničin ministar za Kosovo Slobodan Samardžić...
I šta zapravo najviše smeta Borisu Tadiću kod Tomislava Nikolića? Odgovor je u najnovijem saopštenju Demokratske stranke u kom Nikolića optužuju da je "politička kukavica" jer naprednjaci već mesecima ne smeju da iznesu svoj stav o Kosovu, "pokušavajući da se dodvore u isto vreme i onima koji organizuju referendum na severu, i međunarodnoj javnosti".
To je ono što "junačine" iz Demokratske stranke, kako su im naprednjaci replicirali, prepada i noću drži budnima. Ne smeta njima što se Boris i Toma slično gegaju. Boje se da bi Toma mogao da zadrži Srbe, a da ne izgubi ambasade. To je politika na koju je do sada Boris Tadić imao tapiju. U nadrealnoj Srbiji u kojoj se bestidne laži slivaju kao voda niz patkova leđa...