Ubijena dva mladića u selu podno Romanije. Od svih informacija koje su bitne za rasvjetljavanje ovog zločina, u javnost stiže udarna da su bili homoseksualci.
Tek kasnije se saznaje koliko im je godina, kako se tačno zovu, pa i ta sitnica da su tri dana bili mrtvi u napuštenoj seoskoj kući. Kasnije se vezu priče kako ih je ubio homoseksualac zbog ljubomore i kako je mrtvog mladića na podu vidjela komšinica, ali nije zvala policiju. Valjda žena nije htjela da se petlja u ta "pederska posla", samo im je i ta pošast nedostajala u selu. Kad se takva društvena devijacija proširila na goru Romaniju, kud su hrabro gazili i razgovarali Ivan i Pavle, a i Čiča sa svojom divizijom, što je onda čudno kad dva mladića s rukom u ruci prošetaju Banjalukom. Portali pompezno javljaju kako su tu dvojicu mladih muškaraca sugrađani u čudu gledali i još postave video-snimak koji sve to jasno demantuje. Nekoliko ljudi okrenulo je glavu i sa podsmijehom pogledalo ove mladiće koji se drže za ruke i poskakuju dok hodaju očigledno želeći na sebe skrenuti pažnju. Sugrađani u svim našim gradovima ne okreću se ni kada mladić mladića do iznemoglosti tuče na ulici. To je, valjda, normalna pojava za društvo, a strašno je ako se dva muškarca drže za ruke i ne pada im na pamet da se tuku ili pucaju. Strašno je u ovom društvu i kada žena više puta sjedi sa muškarcem na javnim mjestima, a nisu u zvaničnoj vezi ili braku. Može se zaključiti da ona njega vrbuje da joj sredi neki dobar posao, plati joj ručak ili pokloni skupocjeni parfem. Ona će mu to sve platiti u naturi, to zna svako ko je prošao i ugledao ih više od dvaput za istim stolom. Po definiciji, koje nema u enciklopedijama, takva žena je laka, odnosno ona ima seksualni moral muškarca.
Kad je već tako, onda istom ovom društvu i (ne)postojećem javnom mnjenju treba dati željene informacije. Ubijena su dvojica homoseksualaca i pronađena mrtva na dan kad je u Beogradu trebalo da bude održana Parada ponosa. Kad se svi dobro ispljuju po ovoj "bolesnoj populaciji" koja našu djecu vuče u propast, na red će doći i zvanični izvještaji da je motiv za ubistvo dvojice mladića koristoljublje, odnosno ranija krađa oko 3.000 evra, pištolja i nekoliko kilograma suvog mesa. Toliko su vrijedili životi dvojice čija seksualna orijentacija nije u skladu sa moralnim vrijednostima ovog društva. Po istim ovim mjerilima ubica je muškarčina jer ne može proći nekažnjeno neko ko se njemu usudio ukrasti pištolj, pa im je presudio podrezanom puškom kalibra 7,9 milimetara. Homoseksualci nisu bili naoružani, oni ne pucaju. Kažu da su oni uvijek izbjegavali služenje vojnog roka, namirisani su i čisti, gestikuliraju kao žene i pričaju o modi. Takođe, žene koje sjede u kafanama do sitnih sati su lake, koriste mušku nasrtljivost da napreduju u poslu i obogate se. Primjerna žena, poželjna za ovakvo društvo, sjenka je svog muškarca i uvijek ga dočeka jelom koje najviše voli, djecu vaspitava u duhu tradicije i spremna je progutati nekoliko šamara ako pita ono što ne bi trebalo da zna. Što reče jednom Muharem Serbezovski, bivši poslanik federalnog parlamenta i folk zvijezda ove regije, u našoj je tradiciji da se žena ponekad istuče. Nakon ove izjave javilo se nekoliko dobro plaćenih alapača i postigle su kontraefekat, a svaki pravi muškarac, kad popije koju više, diže ruke na njegov neprolazni hit "Zašto su ti kose pobelele druže". Ta je pjesma, kao i mnoge druge, puna emocija dvojice muškaraca koje je prevarila žena iz grupe "lakih", pa su otkrili da su jaki kao stijene i da je batina iz raja izašla. Moderni muškarci ne dižu tako često ruku na ženu, jer ima i mnogo boljih metoda, poput iznošenja u javnost sumnji da ih je žena prevarila. Još ako su javne ličnosti, to donosi višestruku korist za posao kojim se bave i besplatan marketing. Djeca su, naravno, kolateralna šteta i treba da se očeliče za surovo društvo u kome žive i gdje mama (možda) vara tatu.
Eh, pošto su, narodski rečeno, pederi gori od ikakve ženturače, za njih je šamar malo, pa treba uspavano društvo probuditi šetnjom dvojice muškaraca ruku pod ruku. Kad im niko nije opalio šamar usred Banjaluke, onda javnost treba obavijestiti o sugrađanima koji su se našli u čudu. Zvuči nevjerovatno da je u društvu, koje je nedavno pretrpjelo stravičan rat, koje se bori sa korupcijom, nacionalnom netrpeljivošću, siromaštvom i nezaposlenošću, jedina važna informacija ko je s kim spavao. Najgore je ako se ispostavi da nije niko ni s kim i da neće biti katastrofalnih posljedica zbog toga što su dva bića razmijenila nježnosti, a ne šamare ili metke.
Eto, dobro je prošlo: u Beogradu odgođena gej parada, nema razbijenih glava ni izloga, nema sličnih događaja ni u Sarajevu pa vehabije ne udaraju po leđima u duhu izvornog islama, u Banjaluci šetkaju mladići jer je u njihovom gradu osvanuo još jedan lijep oktobarski dan.
Podno Romanije tuga jer je na porodičnom imanju rođak ubio rođaka i njegovog prijatelja zbog 3.000 evra.