Na vrelom asfaltu tek pokoja tema se probije do čitalaca, a poštenja radi i do novinara. Jedna od njih razbija već danima gomilu teških vesti i sećanja - loto. Odnosno famozna kuglica 21, ispisana pre nešto više od nedelju dana na ekranu u direktnom TV prenosu pre nego što je izvučena.
Pa, onda je izvučena, gle čuda!
Digla se velika taparana, ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović brzopotezno je uzeo stvar u svoje ruke. Prvi rezultat policijske istrage - svi direktni učesnici prošli poligraf. Nema nameštaljke. Samo je ona kuglica sa brojem 21 oštećena.
Pa, valjda, jadna, htela da izleti iz bubnja sama i požali se na zlu sudbinu.
Zabrljao je, navodno, tehničar koji je omaškom upisao 21, kad je izvučen broj 27, a onda se uhvatio za glavu kad je ćudljiva sprava odmah potom izbacila i lopticu 21. Ko radi, taj i greši, naravno, a 21 i 27 su prilično slični, iako su na tastaturi kec i sedmica prilično udaljeni. Pri tome, u dotičnoj raboti rade kompjuteri, softver je, kažu, moćan, mada održavanje nije redovno plaćano. Sirota Lutrija nema para.
Zato je direktor Aleksandar Vulović podneo ostavku, objasnivši je moralnim razlozima.
Sporno 59. kolo, naravno, nije poništeno i ponovljeno. Takav odgovoran i logičan potez doveo bi, misle tamo gde treba, u sumnju vaskoliki svet koji veruje u moto "ko plaća, taj i dobija", kako glasi ovdašnja reklama za masovnu zabavu naroda voljnog da okuša sreću i nestane sa sedmicom u vidu lastinog repa.
A sedmica, ta sporna, pa sad malo narasla, uošte nije za bacanje - više od milion evra. Novac je i dalje u bubnju.
Policija, navodno, nastavlja istragu, a kako je procurilo, ispituju se i ranije sedmice i veće šestice - kakva je bila ona u 60. kolu, odmah posle peha 21. Tačnije, biće ispitani dobitnici koji su inkasirali oko 50 miliona evra proteklih godina. Za javnost su oni nepoznati, mada je potraga za Srećkom, kao u istoimenom filmu, omiljen sport tabloida. Lutrija i Poreska bi trebalo da znaju ko su oni, pa će reći policiji. Policija će potom saopštiti da nema ničeg sumnjivog u lotu. Pod uslovom da dobitnici zaista postoje; sve više ljudi na te srećkoviće gleda kao na marsovce, može biti da ih ima, ali sada je nedokazivo.
Za to vreme se razvezala čaršijska priča o privatizaciji ovog rudnika zlata. Iako Vlada Srbije nije razgovarala o tome, kako kaže ministar Rasim Ljajić, sam premijer Aleksandar Vučić prekoreo je sebe javno što već nije prodat deo kapitala DLS po principu kao JAT - da država zadrži 51 odsto, a da čitavom kućom rukovodi neko sposoban. Neko ko će sadašnju godišnju dobit od milion evra uvišestručiti. Bar kao Hrvatska, čija lutrija godišnje budžetu donosi bezmalo 64 miliona evra. San je, naravno, britanska sa dve milijarde zarade svake godine.
E, sad, skandal sa lopticom 21, tvrde upućeni, značajno će spustiti cenu Lutrije. Ima i onih koji tu oštećenu lopticu posmatraju isključivo kroz prizmu nadolazeće privatizacije, nije nameštaljka u izvlačenju, nego u spuštanju cene. Do prihvatljivog nivoa za zainteresovane.
Može se desiti da oni - ti zainteresovani - utrče i na teren kladioničara, na kom se paralelno, u prisustvu vlasti, što bi rekao Ivan Čolović, odvija skandal sa nameštanjem fudbalskih utakmica u Jelen superligi. Kladioničari, označeni kao protivnici privatizacije Lutrije, hitro su kazali da se ne plaše konkurencije, a već pominjani ministar unutrašnjih poslova da se ispituju sporni mečevi.
Nezvanično, prvoosumnjičeni su ovdašnji fudbalski mogul i kontroverzni crnogorski biznismen širokih interesovanja, a najsumnjivija je utakmica prvog kola između OFK i Zvezde, koju je aktuelni prvak dobio sa neverovatnih 6:2 posle neviđenog preokreta, pošto je u prvom poluvremenu bilo 2:0. Za OFK. Treba li naglasiti da onaj mogul jednu ruku drži u Zvezdi, drugu u OFK?
Kvaka je u tome što se nisu ovajdili ovdašnji kladioničari - ni vlasnici, ni kockari - jer su velike uplate na neverovatne kvote i sa čudnim kombinacijama kružile regionom. I malo šire, obuhvatajući i nekoliko zemalja EU u okruženju.
Ima još sumnjivih mečeva, ali da neko ne dovede u pitanje čast srpskih fudbalskih moćnika, svi odreda su se javili za - poligraf. Kad može voditeljka lota, mogu i oni. Kad budu ovde. Uostalom, iako je poligraf postao baš moderan u Srbiji, poslužio je korisno prošle godine u obračunu mafije sa jednim od najuglednijih policajaca - i dalje nije dokaz na sudu. Stručnjaci kažu da ga je moguće i prevariti, a najvažnije je, dabome, koja vam pitanja postavljaju.
Moj kolega predlaže da udarno bude: "Da li je lopta okrugla?"
I stvarno da li su okrugle i lopta, fudbalska, i loptica, ona loto? Ili su na ćoše, a mi to ne vidimo.
Nekadašnji novinari su imali običaj da svoje priče završe floskulom "vreme će pokazati". Ne da li su lopta i loptica okrugle, nego na kom se ćošku skupljaju i sudaraju interesi. To, naravno, ne znači da Lutrija ne treba prodavati. Mada, ako je stvar samo u menadžerima, pa što ih ne dovedu da ozdrave to čudo u kom se i loptice "razbolevaju"?
Narodu će biti svejedno da li uplaćuje Državnoj lutriji Srbije ili kompaniji novog imena. Sve dok se može verovati da sedmice i njihovi dobitnici zaista postoje. Ma, i kad ne veruju...
Slično je i sa kladionicama; navalica neće pasti bez obzira na propise i konkurenciju. Ne samo zato što je klađenje pošast koja neprimetno prelazi u zavisnost, već zato što se, poznato je valjda, ovdašnji ljudi, više muškarci, ali sve više i žene, razumeju u fudbal.
Otprilike kao i u politiku.
I baš svi znaju kako tim valja sastaviti, koju taktiku primeniti i ko će pobediti. Zato kladionice i cvetaju.
Ostalo je politika.