Kada se neko u Evropi zapita šta je to sa Bosnom i Hercegovinom i grupnim protektoratom pod maskom međunarodne zajednice, znam da slijedi novo zasjedanje Savjeta za implementaciju mira i odbrana OHR-a do posljednjeg daha. Odmah iza toga ide trakavica "Neophodne ustavne promjene radi evropskih integracija".
Samo čekam pojavljivanje zastavica mahalica koje od blata prave zabrinuti zabrinjavači. Mnogi od onih koji su bili pod svjetlima pozornice u ratnoj ili bližoj ružnoj bh. prošlosti, sada se grčevito bore za komadić pažnje. Tako čitamo umotvorine Galbrajtovog sina i pismo gospode Bio Ovo i Bio Ono. Pritom jedan od njih koji se deklariše kao stari Silajdžićev prijatelj, klatno optužbi za nestabilnost u BiH prevaljuje na Milorada Dodika. Lord Ešdaun optužuje Dodika da, osokoljen ruskim petrodolarima želi dio BiH (čitaj Republiku Srpsku) privede Rusiji. Mora se biti debelo bezobrazan i zlonamjeran, pa da se smisli ovako nešto. Sada lorda žulja sve ono što je radio u BiH mimo mandata koji je imao po Dejtonskom sporazumu, pa se pravda da to i nije on uradio, jer je sve potvrđeno u parlamentarnoj proceduri. Tako rade i neke zapadne diplomate koje u Sarajevu, mimo svih kanona, održavaju nestabilnost promovišući sebe kao autoritete koje onda citiraju Bošnjaci - političari, novinari, efendije. Za takve hladni rat uveliko traje, pa im smeta što će uskoro proraditi Rafinerija nafte u Brodu, izuzetno važan privredni kapacitet za cijelu BiH. Ovi bi mogli prozvati i američkog ministra finansija Polsona, koji je ljetos prilikom posjete Rusiji, predsjedniku Medvedevu rekao da su ruske kompanije, državne i privatne, dobrodošli ulagači u SAD. Nije to ništa novo kada se zna da ruska kompanija LUKOIL ima preko hiljadu benzinskih pumpi u SAD. Svijet se osvaja kapitalom, kao što su to činile američke, evropske, japanske i arapske kompanije, a sada ruske i kineske.
Više nego ikada, BiH se nalazi na raskršću između ružne prošlosti i moguće sigurnije budućnosti. Pet tačaka određuje prošlost BiH: 1) OHR-ova struktura kao prevaziđena institucija i nastavak ratne prošlosti BiH fokusirana na izmišljanje načina svog opstanka. Prvo su bila dva uslova i pet ciljeva, a sada je sedam uslova. OHR održava i generiše međunacionalno nepovjerenje i produbljuje međunacionalnu podijeljenost. Takav pristup koči neophodni unutrašnji dijalog i odgovornost domaćih vlasti za sprovođenje Dejtonskog sporazuma. 2) Medijske bljuvotine sa sarajevskih adresa. 3) Nediplomatske splačine a la Foskuler. Jedan visokopozicionirani zapadni diplomata i dobar poznavalac situacije u regionu, izjavio je: "Vlada moje zemlje godinama u regionu nije imala smislenu politiku, svaki ambasador sprovodio je ono što mu je bilo u interesu, daleko od centrale i njenih interesa i instrukcija." 4) Instrumentalizovano državno pravosuđe za disciplinovanje ljudi koji misle i imaju svoj stav. Sjetimo se političkih procesa visokim demokratski izabranim funkcionerima, ali samo iz reda Srba i Hrvata. Jelavić, Šarović, Ivanić, Čović, koji je fenomen, jer je osuđen za udruženi zločinački poduhvat sa samim sobom. 5) Djelovanje Harisa Silajdžića koji uporno ponavlja priču zla i razdora. Taj je prije mjesec dana pred Generalnom skupštinom izrekao laž o 200.000 mrtvih u ratu i 50.000 silovanih žena. Nije rekao koje nacionalnosti, ali ga u svijetu doživljavaju kao muslimanskog lidera, pa ispada da su i žrtve bile samo na toj strani. Pošto postoji relevantan podatak o 97.207 ukupno stradalih, znači da je Silajdžić pred svjetskom javnošću ritualno "ubio" još 100.000 ljudi.
Ovih pet udruženih tačaka prošlosti, žilavo se suprotstavlja šansama za budućnost BiH. Tih pet tačaka za budućnost su: 1) Specijalno predstavništvo Evropske unije kao partnera BiH 2) Članstvo u NATO paktu uz smanjivanje vojnih efektiva 3) Međunarodni sporazum iz Dejtona/Pariza kao jedini način opstanka i stabilnosti BiH 4) Regionalna saradnja 5) Politika koju promoviše Republika Srpska - sprovođenje Dejtonskog sporazuma, čisti računi unutar BiH, ekonomski razvoj i tržišna utakmica.
Da bi sakrili da se u BiH vodi rat između prošlosti i budućnosti, po inerciji idu optužbe na adresu Republike Srpske. Nije im dovoljno da ponavljaju gluposti o otcjepljenju Republike Srpske, već prizivaju novo ubistvo svata, ali sada na Trgu Republike Srpske. Od završetka rata traje osporavanje Republike Srpske kroz pritiske, ucjene i prenos nadležnosti na nivo BiH. Bilo, pa prošlo. Moglo je dok je bilo SDS-a. Za razliku od prijašnjih vlasti u RS, koje su znale šta neće, sadašnja vlast zna šta hoće. Kopanjina zastavica mahalica locira stanje krize u zadnje dvije godine, drugim riječima, otkako je u Republici Srpskoj odgovorno pročitan i protumačen Dejtonski sporazum. Sada Republikom Srpskom vlada samosvijest o vlastitim pravima i odgovornostima koje proizlaze iz tog međunarodnog ugovora, po kome se moraju svi vladati. Tu je problem. Dok se cijela bulumenta bošnjačkih političara raspojasano izjašnjava o Republici Srpskoj kao genocidnom projektu koji nema pravo na postojanje, sve je u redu. Kada se kaže da je to antidejtonsko ponašanje, odgovor iz međunarodne zajednice je ćutanje ili mlako definisanje da se radi o političkom stavu. Iz vlasti Republike Srpske nema nikakvih poziva na otcjepljenje, u pitanju je zapravo otcjepljenje Federacije od BiH. Republika Srpska je dovoljno samostalna u dejtonskoj BiH, da bi to zamijenila bilo kakvom avanturom referenduma i otcjepljenja. Problem otcjepljenja zapravo se nalazi u Škotskoj, u kojoj je na posljednjim izborima pobijedila Škotska narodna partija sa programskim ciljem da do kraja 2010. održi referendum o nezavisnosti Škotske od Velike Britanije. Očekujem da ŽeKop izrazi zabrinutost zbog mogućih incidenata i da zato unaprijed optuži Acu Seltika i "Ortodox Celts".