Razlučivost ili rezolucija je veličina kojom se definiše mogućnost razdvajanja, odnosno, razaznavanja sitnih detalja kojom se opisuje kvalitet slike. Ova definicija je vrlo praktična i rastegljiva, te može biti upotrijebljena na razne segmente društva.
Pošto u ovoj sedmici zasjeda Odbor za vanjske poslove Evropskog parlamenta tom će prilikom razmatrati sitne detalje koji opisuju kvalitet i u ovom slučaju progres bosanskohercegovače slike i prilike. I na osnovu njihove razlučivosti slike će se kreirati i odnosi prema nama.
Kako bolja razlučivost u pravilu omogućava veće povećanje uz zadržavanje oštrine prikaza, tako i mi vjerujemo da će predloženi Nacrt rezolucije o BiH doprinijeti boljoj vidljivosti stanja i procesa kod nas uz zadržavanje objektivnog odnosa posmatrača. U ovom slučaju Brisela.
Da ta pozicija posmatrača od strane određenih interesnih sfera nije iskrena svjedoče aktivnosti istih u pravcu zamagljivanja, oduzimanja kvaliteta i piksela predloženoj rezoluciji.
Nacrt predložene rezolucije o BiH je dosta izbalansiran i kvalitetan dokument u kojem dominira objektivan pristup i koji dobro poznaje problematiku u nas.
Pošto je u samom nacrtu izbjegnuta situacija da predlagači ovakvih dokumenata nedovoljno poznaju ili namjerno ne prepoznaju slike, onda se djeluje u više ešalona. Tako se u drugom ešalonu, amandmanskom, uključuju, između ostalih, i razni lobisti i raznovrsniji oduzimači vidljivosti detalja predloženog dokumenta.
Pa neki podneseni amandmani poslanika Evropskog parlamenta imaju jasan cilj da naruše kvalitet rezolucije po logici ako iskrivimo sliku onda će i dijagnoza da budu drugačije. Problem se javlja u činjenici da bi pogrešna terapija mogla da ugrozi samo onog kome je namijenjena - pacijenta.
Niz političkih stavova u korist isključivo jedne strane počinje određenim amandmanima koji traže dodatnu centralizaciju, to jest da se državni nivo promoviše kao jedini odgovoran za evropske integracije.
Da je ova tendencija prošlost govori činjenica da je direktan zahtjev iz godišnjeg izvještaja Evropskog parlamenta o napretku BiH za 2011. godinu upravo suprotan ovim amandmanima, dogovor unutrašnjih nivoa u BiH o mehanizmima koordinacije i komunikacije.
Da određeni lobiji pokušavaju produbiti neuralgične tačke naše slike postaje još jasnije ako uzmemo njihove amandmane koji se bave pravosudnom slikom BiH.
Tu je očit plan da struktuisani dijalog bude obezvrijeđen i da se pozicije prije početka istog vrate. Pa se predlaže da se iz struktuisanog dijaloga izuzme pravosuđe sa nivoa BiH kao i da je rješenje problema u pravosuđu uspostavljanje vrhovnog suda BiH.
E sad, to što struktuisani dijalog znači sveobuhvatnu analizu stanja u sistemu pravosuđa BiH kojeg je nemoguće ograničiti i što uspostavljanje vrhovnog suda BiH nije predviđeno ni kroz preporuke strukturisanog dijaloga niti postoji potreba za vrhovnim sudom na nivou BiH ide u rok već ranije krađe piksela i izvrtanja realnosti.
Koliko su nerealni, autistični i prevaziđeni određeni politički programi u BiH pokazuje set amandmana kojima se traži, zamislite, jačanje Kancelarije viskog predstavnika u trenutku kad gotovo sva međunarodna zajednica, naročito EU, radi na odlasku OHR-a i o pojačanom evropskom prisustvu u BiH.
Niz se nastavlja prijedlogom nove konferencije o BiH kao i redefinicije Dejtonskog sporazuma. Pitanje koje se samo po sebi nameće jeste zašto se suprotno svim evropskim nastojanjima da se do rješenja u BiH dođe putem dogovora domaćih partnera predlaže sazivanje neke nove međunarodne konferencije koja bi donosila strana ustavna rješenja za građane BiH? Kome ide u prilog nekomuniciranje i nasilno nametanje rješenja?
Vrhunac i kraj drugog ešalona ide ka najvažnijoj temi. To su amandmani kojima se ignoriše opasnost od terorizma u BiH na način da se problem sa napadom na američku ambasadu u Sarajevu pokušava zataškati.
Namjerno se zaboravlja da počinalac ima vezu sa ekstremnim krugovima u BiH, što je dokazala i dosadašnja policijska istraga i nastoji se skrenuti pažnja na susjednu državu, umjesto pozivanja sa kriminalnim i radikalnim krugovima koji postoje u BiH i regionu.
E sad, da ovaj amandmanski dio ne bi ostao usamljeni lobistički pokušaj javljaju se možda očigledni nalogodavci i definitivno oni kojima što jasnija slika situacije u BiH najviše smeta.
Tako treći ešalon počinje izjavama jednog vjerskog poglavara o političkoj rezoluciji u kojima se napada ličnost predlagača. Tako je predlagač, inače u donedavnoj milosti, postao ekstremista i lobista druge strane u BiH. Čak se ide ka tome da sam predlagač, pominjući problem terorizma u BiH, poziva na progon i logore pripadnika njegove vjerske zajednice.
Nedugo potom se uključuju u iskrivljivanje slike i predstavnici političkih partija koji smatraju da je rezolucija jednostrana i pristrasna jer se pozivom da se Islamska vjerska zajednica negativno izrazi o pitanju vehabizma "negira genocid u Srebrenici, postojanje ravnogorskog četničkog pokreta i paralelne veze Srbije i Republike Srpske"?
Iz svega ovoga je jasno da je ovaj prijedlog rezolucije nepristrastan i objektivan jer nije izazvao nikakvo ogorčenje i krizu što bi bio slučaj da je jednostran. Zato su njom ugroženi interesi onih koji ne žele da se BiH jasno vidi i posmatra, valjda, iz bojazni da se ne zapaze njihovi tragovi pa tragom njih i njihova odgovornost.
Jasno je i to da pominjani amandmani i reakcije nisu rezultat lica koja nemaju znanje o stanju u BiH, već upravo suprotno lica koja veoma dobro sve znaju i rade sve u njihovoj moći da istina ne ugleda svjetlo dana.
Zašto je baš ovaj nacrt rezolucije ugrozio njihovu poziciju? Šta se to prikriva? O čemu se to ne govori?
Pa, recimo, o terorizmu?
U svakom slučaju, rezolucija o nama samima svakim danom ima sve više piksela i slika je sve bistrija pa se dugo čuvani detalji vide iz daleka. Iz Brisela, recimo...