Uprkos apokaliptičkim prognozama o novom hladnom ratu i različitim stavovima koji su u žiži današnjeg sveta, na samitu osam vođa najrazvijenijih zemalja sveta pobedio je dijalog i kompromis. Različiti stavovi koji su u proteklim mesecima punili naslovne strane kao pretnja, na kraju su svedeni samo na nesporazume velikih.
U suštini oni se slažu. i ono o čemu se slažu najjači SAD, Rusija, Japan, Nemačka, Francuska, Velika Britanija, Italija i Kanada, pogađa sve nas ostale. Treba napomenuti da su na skupu u nemačkom baltičkom letovalištu učestvovali kao posmatrači i predstavnici Kine i Indije - potencijalnih punopravnih članova ovog kluba.
Američko protivljenje nemačkoj inicijativi o sprečavanju daljih klimatskih promena rešeno je dogovorom o smanjenju emisija karbon-dioksida za polovinu do 2050. godine. A SAD puštaju u vazduh četvrtinu svetske emisije ovih stakleničkih plinova koji leta pretvaraju u zime, ekosisteme u pustinje i prolećne kiše u orkane.
Svađe u vezi s postavljanjem američkog protivraketnog štita u Poljskoj i Češkoj rešavao je ruski predsednik Putin inicijativom o zajedničkom štitu na teritoriji Azerbejdžana. Teško odbiti takav predlog, jer Zapad tvrdi da ovaj protivraketni sistem nije uperen protiv Rusije, a i Rusija nije nanišanila svojim raketama Evropu i Ameriku.
A pomenut je i ovaj naš region. Pre svega Kosovo. I o tome stavovi su različiti. A Zapad izbegava sukob sa Rusijom na otvorenom prilikom glasanja u Savetu bezbednosti UN o Ahtisarijevom planu konačnog statusa. Zato je francuski predsednik Sarkozi predložio liderima odgađanje odlučivanja za šest meseci.
A lideri su svoje stavove usklađivali i po pitanju iranskog nuklearnog programa i po pitanju razvoja afričkog kontinenta. A ko zna šta su pričali još u šetnjama stazama Heilligendamma pored Baltičkog mora.
Samit zemalja G8 zaslužuje pažnju jer pokazuje razvoj međunarodnih odnosa posle pada Berlinskog zida. A to je da nema problema u savremenom svetu kojeg je nemoguće rešiti dijalogom i kompromisom i da su ratne avanture i ekskluzivnost tumačenja sveta oko nas prevaziđene kategorije. A ovo, naravno, ne važi samo za globalni svet. Važi i za manje celine, pre svega Evropske unije, a i našeg regiona. U predstojećim mesecima, pa i godinama o tome će se voditi rasprava i u našem regionu i u Bosni i Hercegovini. I tu nema mesta ekskluzivitetu, već samo dijalogu i kompromisu.
Kao što će, ako se realizuju zaključci o smanjenju emisije karbon-dioksida za polovinu do 2050. godine, buduće generacije živeti u zdravijem svetu, tako treba brinuti o tome da deca tog dela Evrope ne brinu za svoju budućnost. Kao što lideri osam najrazvijenijih traže kompromise, tako i lideri ovde moraju da se pridržavaju savremenih manira. A i administracije odlučujućih faktora moraju zaboraviti terapije pritiscima i ponižavajućim akcijama batinama i mrkvama. Kao što veliki rešavaju globalna pitanja, moraju i manji rešavati svoja lokalna. Po jednakim principima.