PIT, I TO JE IRAN! U "Epskom bijesu" "ekcepcionalne" SAD i "biblijski" Izrael napali su Islamsku Republiku Iran.
Rat SAD i Izraela protiv Irana geopolitička je prekretnica, koja će oblikovati našu budućnost. Geopolitika i geopoetika su srodne discipline, posebno u glavama darovitih umjetnika i stvaralaca.
Branimir Džoni Štulić u više svojih pjesama spojio je i pretvorio geopolitiku u geopoetiku. Na kultnom duplom albumu "Azre" "Filigranski pločnici" iz 1982. godine, Džoni je među 27 pjesama objavio i pjesmu "Iran". Evo stihova te pjesme: "Rasap ludosti sjedeći na jastuku/imam pretvara moru u teheran/labirint/Procesije i iznad svega agzaltiranost/Bog vrednuje prestiž glupošću/stanice očaja/Dovedeni na stadion umiru prije nego što čuju plotun/stanice očaja prizivajući Allaha gledali su jedni u druge."
U to vrijeme bio sam student druge godine politikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Pjesma govori o "Crnom petku", događaju iz 1978. godine, kada je vojska vladajućeg režima iranskog šaha Reze Pahlavija na stadionu izvršila masovne egzekucije više stotina islamskih revolucionara. Radi se o iranskoj revoluciji u kojoj su se borili zapadni kompradori i islamski fundamentalisti.
Ova mistična pjesma donosi neku čudnu, fatalističku i zlokobnu atmosferu mučeničke smrti budućih šehida. Dok čovjek sluša ovu pjesmu u mislima mu se javljaju neobične slike i neki poseban osjećaj mučnine i apsolutne bespomoćnosti, kome pjesma doprinosi. Zamišljao sam tada ajatolaha Ruholaha Homeinija kako se kao Božiji osvetnik sa velikog crvenog tepiha sa nebeskih visina iznad pustinjskog Bliskog istoka i Persijskog zaliva, spušta na zemlju među raspamećeni narod željan pravde.
Tih osamdesetih godina XX vijeka dnevnici JRT počinjali su izvještajima sa iračko-iranskog ratišta. Rat Iraka i Irana trajao je od 1980. do 1988. godine i završio je bez pobjednika kao status kvo ante. Eksperimentalni rat velikih sila u hladnim igrama moći. Iz tog rata ostali su nam u sjećanju geografski toponimi: Koramšar, Kuzestan, Arabistan, Šat el Arab, Basra, Larak, Kadisija, Abadan i novi do tada nepoznati pojmovi: afera Irangejt, ajatolah, mule, pazdarani i drugi. Plutokratiju je zamijenila teokratija. Šaha su zamijenile mule. Iran je domovina Zaratustre, velikog učitelja, zakonodavca i vjerskog reformatora. Bog koji bdije nad starom Persijom. Domovina Darija Velikog i Kira Velikog, vladara beskrajnog pustinjskog carstva. Iran je zemlja pjesnika Hafiza, Sadija, Rumija, Firdusija, Omara i Kajamija. Pit iz podnaslova ovog teksta je Pit Hegest, fanatični ministar rata SAD, konzervativni jevanđelista, hrišćanski nacionalista i cionista, autor operativne knjige "Krstaški pohod", koji inspiraciju napada na Iran nalazi u svetim biblijskim knjigama, starozavjetnim legendama i predanjima.
GEOPOLITIČKI RASAP LUDOSTI. Retorika novog imperijalizma glasi: Velike sile sada ne ubijaju iz mržnje, one ubijaju iz ljubavi i humanizma. Sada velike sile ne osvajaju, one oslobađaju. I to se naziva progres, modernizacija i globalizacija. Do juče se zvalo civilizovanje i kolonizacija. Pred najveću bitku onog doba kod Gaugamele, 331. godine p.n.e., Aleksandar Veliki govori svojim vojnicima: "Ja vodim slobodne ljude, Darije vodi robove. Ako oni ubiju Aleksandra, samo je jedan Makedonac manje, a ako mi ubijemo Darija, oni više ne postoje..." Zapad uvijek nastupa sa pozicija odbrane i zaštitnika slobode. Čak i kada osvaja tuđe zemlje, porobljava druge narode i otima njihovo bogatstvo. Ništa se za dvije hiljade godina nije promijenilo u istoriji.
"Epski bijes" se ubrzo pretvorio u epsko ratno bjesnilo. Donald Tramp je prvo zaprijetio da će Iran "vratiti u kameno doba", a potom da će "uništiti njegovu civilizaciju". U trenutku ludila Donald Tramp je objavio šokantnu najavu: "Čitava civilizacija će večeras umrijeti i nikada se više neće vratiti". Do tada su SAD tvrdile da ratuju protiv iranskog režima na vlasti, a ne protiv iranskog naroda. Tada se ispostavilo da Amerikanci ratuju ne samo protiv iranskog režima i vlasti, nego i protiv njihove države, protiv njihovog naroda, njihovog društva i njihove pet hiljada duge drevne civilizacije. Izjavu za direktnu optužnicu Međunarodnog krivičnog suda u Hagu izrekao je ministar odbrane Izraela Izrael Kac, kada je rekao: "Izrael čeka zeleno svjetlo SAD prije svega za dovršenje eliminacije Hamnei dinastije... i dodatno da Iran vrate u doba tame i kamena uništavanjem ključnih energetskih i elektroenergetskih postrojenja i rušenjem nacionalne ekonomske infrastrukture... Ovaj put kad napad bude nastavljen, biće drugačiji i smrtonosniji." Ovo je otvorena najava genocida i ratnog zločina.
Zapad koji se kune u slobodu mrzi slobodne nacije. Zapad ne želi slobodne zemlje, već podanike i vazale. Zapad je stvorio ovaj Iran protiv koga se danas bori. Današnji Iran koji stoji na putu Zapadu bolna slika je u ogledalu imperijalnog Zapada. Prvi put to je bilo kada je američka CIA 1953. godine državnim udarom svrgnula legitimnu demokratsku vladu Irana, sa reformističkim premijerom Mohamedom Mosadekom i na vlast dovela autoritarnog šaha Rezu Pahlavija. Zapad je stvorio unutrašnji raskol u Iranu, koji je rezultovao političkim krajnostima nepomirljivih napetosti, s namjerom da ne služe zemlji i narodu Irana, nego da služe Zapadu i njegovim kolonijalnim i imperijalnim interesima. Tog trenutka otvoren je neizvjestan proces radikalne unutrašnje transformacije iranskog društva i države, na čijem kraju stoje sadašnje iranske mule i teokratska vlast šiitskih radikala. To je bio politički obrazac koji je Zapad namijenio za instalisanje u zemljama Trećeg svijeta, kao političku formu, koja korespondira interesima tog istog Zapada. Drugi put to je bilo kada su SAD nahuškale Irak da napadne Iran.
KRSTAŠKI POHOD. Napadom na Iran SAD i Izrael napravili su potpuni geopolitički haos. Je li na pomolu nova geopolitička oluja istorije koja će promijeniti istoriju i svijet? Da li je u pitanju novi Vijetnam za Ameriku i svijet? Kocka li se Amerika? SAD su stvorile nekontrolisani haos koji prevazilazi moći čak i takve supersile kao što je Amerika. Prvi put u istoriji SAD na vlasti su se spojile dvije opasne krajnosti, američka geopolitička psihoza, moć supersile u opadanju i nepredvidivi karakter ličnosti rijaliti predsjednika. Problem nastaje kad naiđe na protivnika koji je spreman na žrtvovanje i mučeništvo koje obesmišljava svaku silu, realnu korist i kapital profit.
Poznati američki senator Vilijam Fulbrajt, u svojoj knjizi "Arogancija moći", iz 1966. godine upozorio je do kojih sve granica može dovesti zloupotreba moći u američkoj spoljnoj politici. U toj knjizi on je kritikovao američku spoljnu politiku tog vremena, posebno na dramatičnom primjeru tokom Vijetnamskog rata. Autor je "aroganciju moći" definisao kao psihološku potrebu da države dokazuju da su veće, bolje ili jače od drugih. On je jasno upozoravao da supersile mogu propasti zbog osjećaja superiornosti i pretjeranog širenja uticaja, što redovno vodi do gubljenja kontakta sa stvarnošću.
Ovaj rat Imperije protiv Irana ruši sve hladnoratovske i postmoderne predstave o binarnoj podjeli na Zapad i Istok, na liberalni sekularizam "slobodnog svijeta" i religijski teokratizam "osovine zla", jer nesumnjivo dokazuje da je ugnjetavanje moguće i s jedne i s druge strane te lažne civilizacijske dihotomije. Promjena našeg svijeta danas leži u razumijevanju tog rata i njegovih epohalnih posljedica kao geopolitičke prekretnice. Ovaj rat daje argumente da se Istok sagleda na drugi, prihvatljiviji način, izvan konteksta "sukoba civilizacija" i dominantne matrice zapadnih civilizatora i prosvjetitelja i istočnih varvara, despota i satrapa. Ili će ta kriva percepcija biti prevladana ili će je ovaj rat još više učvrstiti?
Svaku imperiju kroz istoriju vodi prevelika ambicija, mogućnost neograničenog širenja povezana sa arogancijom moći i ohološću supersile. Zapad i SAD su svojom arogancijom moći stvorili današnji Iran, koji je na tom zapadnom pritisku i otporu stekao privlačnost u islamskom svijetu. Iran nije nevina žrtva američkog imperijalizma. Iran odbija priznati postojanje Izraela i prijeti njegovom nestanku, manipuliše sa svojim nuklearnim programom, kontinuirano provodi represiju nad vlastitim stanovništvom, podstiče terorizam i destabilizuje region Bliskog istoka, preko svojih paramilitarnih proksi organizacija i grupa.
Ali, za rješavanje takvih globalnih sporova postoje međudržavni institucionalni multilateralni sistemi, međunarodno pravo i diplomatsko regulisanje odnosa među državama. Sada se više nego jasno vidi da SAD započinju i vode ratove da bi održali svoju prenapregnutu hegemoniju svijetom i da bi stekli prednost nad svojim geopolitičkim rivalima i preusmjerili globalizaciju, koja više ne donosi koristi samo njima, već i drugima, koji sada na tome ostvaruju svoj globalni uspon.
REKVIJEM ZA JEDAN SVIJET. Svega ovoga ne bi bilo samo da je Nobelov komitet iz Švedske dodijelio Nobelovu nagradu za mir Donaldu Trampu, za zasluge za zaustavljanje onih osam ratova koje je spriječio. Ovako Donald Tramp je postao američki bog rata. Njegovi performansi generisani AI koji ga prikazuju kao Isusa Hrista i novog mesiju sa borbenim avionima u pozadini stvorili su od Amerike teodemokratiju. Ovaj rat pokazuje koliko svijetu nedostaje veliki i snažni pokret nesvrstanih zemalja.
Ovaj rat pokazuje koliko svijetu nedostaje jak i osviješten mirovni i antinuklearni pokret. Ovaj rat pokazuje koliko svijetu nedostaju kredibilne i angažovane Ujedinjene nacije. Zapad je prošao dugi put od slatkorječivih fraza o slobodi i velikih fantazija o demokratiji, do geopolitičkih ratnih egzaltacija i vojnih inscenacija u vlastitoj režiji. To je otvoreno kockanje sa nesagledivim posljedicama. Moć države supersile i lični karakter predsjednika u krivom srastanju ovdje su na velikom iskušenju, kao i demokratija i svjetski poredak. Put prema geopolitičkom hazardu je otvoren, uz poznatu predsjednikovu sklonost takvom eshatološkom kraju. To je njegov način da ispiše istoriju Amerike i svijeta.
Rat SAD protiv Irana je na svojevrstan način i rat Zapada protiv Istoka. Ovaj rat dokazuje da su "Kraj istorije" i "Sukob civilizacija", izvorno samo teorijsko i ideološko opravdanje i "modus operandi" američke spoljne politike, dva lica iste imperijalističke politike za uspostavljanje posthladnoratovske hegemonije i dominacije nad svijetom. Duboki raskorak između lažnog insistiranja Zapada na svom oslobodilačkom misionarstvu i američkoj izuzetnosti u predvodništvu svijeta i konkretnih kapitalističkih kolonijalnih politika, koje provode u zemljama Trećeg svijeta, upravo su stvorili okolnosti za nicanje i održavanje ugnjetačkih represivnih političkih režima u zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike.
Zapad je stvorio sve te diktature, vojne hunte, teokratije, autoritarne vlasti i neslobodne zemlje. Koje onda kao zle vještice progoni po svijetu. A sa drugima, istim takvima sarađuje, trguje i posluje. Iran smeta jer remeti idiličnu sliku američke hegemonije Bliskog istoka. On je zemlja koja kvari i ruši geopolitičku slagalicu. Privremeni sporazum o miru je potpisan. Ali, rat još nije završen. Sva pitanja koja su bila uzrok i povod ovog rata i regionalne nestabilnosti ostaju neriješena. Šta sada imamo: Strateški poraz ili Pirovu pobjedu Zapada? Čini se da prisustvujemo geopolitičkom rijaliti šouu sa smrtnim ishodom. Donalde, proglasi pobjedu i bježi! (Autor je publicista)