Dok je Boris Tadić sjedio u predsjedničkoj palači - bivšem Muzeju princa Pavla u Pionirskom parku, to je bio glavni centar moći jer je Tadić premijerski položaj dao u outsource, pošto je sam nosio i dobio parlamentarne izbore.
Ako se, dakle, Vučić izdigne do premijera i formira - što je potpuno realno očekivati - većinsku, možda i jednobojnu vladu svoje stranke, predsjednička će palača opustjeti: onamo će dolaziti samo oni koje predsjednik pozove, a oni se pristojno odazovu, kako to sad regulurano ide i na zagrebačkom Pantovčaku. Doduše, jednobojna vlada nije dobra ideja ne osvoji li SNS oko 70 posto glasova, pa stekne apsolutnu premoć, jer za velike poteze i reforme potrebni su velika snaga i cijela rezervna armija narodnih poslanika, ako ovi u prednjim redovima posustanu i od straha popadaju pod skupštinske klupe. To će možda iziskivati još jednu stranku u koaliciji, možda dosadašnjeg partnera, SPS, ili čak Demokratsku stranku, jer kako je Tadić priznao na televiziji - o toj koaliciji valja razmišljati ako se DS prethodno učvrsti te osvoji dovoljan broj glasova. Boris, dakle, poručuje ono što svi ionako vide - moraju se nekako riješiti Đilasa, jer s njim ne postižu uspjeh. To je empirija. Bez Borisa, Demokratska stranka praktično ne postoji, a Đilas je Vučiću nepodnošljiv zbog toga što je poslovno ukorijenjen u glavnom gradu. Svi tabloidi u dosluhu s vlašću uredno ga deru svakog dana na naslovnim stranicama. Na televiziji Pink puštaju spot pod naslovom "Žućko", u izvođenju grupe "Models". Pet polugolih cura samo u čizmama i kratkim bundama pjeva: "U mom gradu živi jedan čovek bogat , spakovao zlato , nama ni za nokat ..."
S Tadićem na čelu, Demokratska stranka odgovarala bi Vučićevom SNS-u svakako bolja od SPS, koja se obraća istom izbornom tijelu - te dvije partije previše su slične da bi bile kompatibilne: palanačke, a ne građanske, autoritarne, a ne demokratske, klijentelističke i činovničke... Demokrati i narodnjaci pak dvije su supkulture pa jedni drugima ne konkuriraju za glasače. Uostalom, Boris bi bio sjajan ministar vanjskih poslova - svi inozemni sponzori orgazmirali bi na to rješenje. A, kad Tomi završi predsjednički mandat, tko bi bio bolji da ga zamijeni od - Borisa Tadića? Tadić i Vučić već su se ogledalu u "međustranačkom inženjeringu", što je osebujna politička disciplina modeliranja tuđe partije... A, teško je zamisliti da bi Vučić sam priželjkivao predsjednički položaj, jer je nesuporedivo manjega značaja premijerskog, niti će dopustiti da se na njemu osovi neki drugi čovjek iz njegove stranke. Sam Toma, koji će u toj projektiranoj budućnosti doduše imati tek šezdeset četiri godine, možda ipak odluči da se povuče na imanje u Šumadiji i peče rakiju, budući da će do tada, u eventualno posve funkcionalnoj funkcionaliziranoj Srbiji nadomak prijema u Europsku uniju, ipak biti nezgodno što predsjednik izjavljuje da su homoseksualci "abnormalni". I Vučić je davao svakakve izjave, ali na njega čovjek barem ne sumnja da misli to što kaže.
Sa druge strane, Aca Vučić pokazao se pouzdanim, sto posto prilagodljivim i stoga prikladnim kadrom za vođenje jedne srpske funkcionalističke vlade. Da je savršeno siguran izbor vidjelo se po tome što su se njegovi odnosi s Nikolićem zategnuli oko ruskog plinovoda: Toma je ruski čovjek, pravi srpski rusofil i nepopravljivi narodnjak, pa Vučić, koji nije ništa od toga, ali ni nešto drugo, bez krzmanja odabrao Europu i Ameriku, kojima je "Gazpromova" monopolska instalacija za dopremu ruskog plina neprihvatljiva... Velika je prednost mladog lidera SNS-a što brzo napravi računicu, a onda bez uobičajenog prenamaganja i izmotavanja stane bez ostatka na jednu stranu: kakvo nesrpsko i nebalkansko ponašanje!
Tako čvrstom, pouzdanom liku može se i mora pomoći i već se pomaže. Sam je doveo Sašu Radulovića za ministra privrede, a ovaj je definirao paket mjera za restrukturiranje neproduktivnog državnog ekonomskog sektora, uključujući rasturanje Razvojnog fonda, iz kojega milijarde eura godišnje idu u blagajne propalih državnih firmi i najvećih tajkuna. Kredit od osam milijuna eura odobren je primjerice TV mogulu Željku Mitroviću, vlasniku televizije Pink. To što se iz Beograda u regiju pumpa turbo folk u neopisivo kičastom pakungu koji bi posramio i Bollywood nije tako strašno kao činjenica da se taj kvaziorijentalni pseudofolklor potiče iako nije komercijalna roba. Doma ne uživa veliku popularnost, nego se izvozi uz državne subvencije, skupa s predodžbom da su Srbi barbari koji po cijeli dan sviraju u trube, dok cajke tresu mršavim dupetima i mešaju raskošnim silikonskim protuberancama... A, u Beogradu zapravo ima manje narodnjačkih birtija nego u Zagrebu. Na šlepovima se svira više džeza ili elektronike nego folka, jer svi glazbeni idiomi tu bolje prolaze od Mitrovićeva neautentičnog šloka, koji se na domaće tržište, umjesto za uši, plasira samo za oči, u dnevnim obrocima za publiku tabloida, koja pase fotografije lažnih sisa lažnih zvijezda srpske tranzicijske instant-seljačije, jedne od najgorih bolesti beogradske urbane scene. Djevojke se odgajaju kao kurve, kaže moja liberalna prijateljica, a to njima uopće ne ide lako u ovoj zapravo patrijarhalnoj sredini!
I to se može izliječiti beskompromisnom fiskalizacijom, poreskom politikom te restrukturiranjem, propisnom terapijom koju međunarodne financijske institucije preporučuju zemljama zaostalim u razvoju. No, svi znaju da jedino svjež novac za greenfield investicije može podići domaću privredu. Stoga je u vladu kojom Vučić još ne upravlja za financ-ministra instaliran mladi Lazar Kostić (29), junior-partner američkog McKinseya. Njegova tvrtka, specijalizirana za pružanje konzaltinga državama koje treba restrukturirarti, posudila ga je da pripazi na novčane tokove, što znači da će, skupa s pristupnim pregovorima, poteći i neka lova ako se formira stabilna vlada, koja se upravo stvara. Tim Radulović - Kostić radio je na budžetu za 2014, koji izgleda bez veze - isti je kao prošlogodišnji - ali to samo znači da se s energičnim mjerama neće ići dok se ne uspostavi vlast i oni koji snose politički rizik dođu u poziciju da preuzmu sve zasluge za eventualni uspjeh dinamiziranja nacionalne ekonomije. Znači, poslije izbora napravit će se rebalans proračuna, od kojega će se tajkunima i državnim činovnicima na sinkeurnim pozicija smrznuti krv u žilama...
Što bi moglo pokvariti ovaj slijed događaja i onemogućiti takav razvoj političkih prilika? Mnogo toga - otpor će proporcionalno rasti s protokom vremena, budući da nikome od protagonista ne odgovara toliko jačanje samo jednog, svjetski kompatibilnog lidera. Balkan se uvijek odupirao nastojanjima da se dokine regionalna autarkija. Nisu li tu ubili Sulejmana, najvećeg vladara najvećeg europskog imperija sedamnaestog stoljeća? Nije li tu prije točno sto godina ubijen i Franjo Ferdinand, reformski prijestolonasljednik najveće europske države s početka dvadesetog stoljeća? Drug Tito slistio je pak Staljina, najmoćnijeg državnika svijeta - Nikita Hruščov, njegov čovjek u Kremlju, koji je prihvatio njegovu političku liniju, na tajnom je kongresu partije Čeličnoga proglasio najvećim zločincem u ruskoj povijesti.
I Đinđić je ubijen kad je u Beogradu pokušao skrenuti smjer događaja, a prije njega likvidirani su ili zatvoreni gotovo svi srpski vladari od 1903. godine. Sigurnije je voziti motor u tunelu smrti nego sjediti na srpskom tronu! U prvom nastavku te sage, Karađorđe je ubijen, Miloš se izvukao jer je na vrijeme abdicirao, Mihajlo je ukokan, Milan otjeran, Aleksandar raznesen na sabljama, Petra je za života naslijedio Aleksandar, koji je uklonio zakonitog prestolonasljednika Đorđa. I sam je stradao u atentatu, a njegov sin Petar Drugi morao je odstupiti.
Posljednjih dvadeset godina umjesto nekih normalnih državnika imamo nadrealistički kabare, koji počinje simfonijom horora - u ulozi Nosferatua nastupa Sloba Milošević, koji je umro u zatvoru. Dadaisti Dobrica Ćosić i Zoran Lilić prošli su bez ogrebotina jer ih nitko nije ozbiljno shvaćao. Nastavlja se revija još osam predsjednika odnosno v.d. predsjednika i predsjednica, kojima se više nitko ni imena ne sjeća, ali se zapamtilo kako je koristica, neka Nataša Mičić, sutkinja prekomandirana iz Užica, koja je kao provizorna vrhovnica potrajala dvije godine, imala jako dobre noge... Kronotaksa srpskih novovjekih vladara kompliciranija je od dinastičke mape u seriji "Igra tronova". Većinom su bili marionete, jer u Srbiji, osim vanjskih granica, amorfni i unutrašnji ustavni i politički poredak - u dvorcu na brdu iznad glavnog grada živi prestolonasljednik, pretendent kojega čuva republikanska garda! His Excellency Who the Hell is this Guy. Na poslijetku, na nadležnom je mjestu odlučeno da se to difuzno stanje dokine pa neka sve preuzme i pospremi u skladu s regularnim formatom prvi koji se javio da to obavi. Aleksandar Vučić navukao je svoj ljubičasti džemper i pošao u pobjedonosni pohod s Voždovca...