U decembru 2009. godine, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu "Sejdić i Finci" protiv Bosne i Hercegovine da neke odredbe Ustava Bosne i Hercegovine predstavljaju kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i da one moraju da budu izmijenjene i dopunjene.
Evropski sud za ljudska prava konkretno je naveo diskriminatorske odredbe po kojima samo konstitutivni narodi Bosne i Hercegovine - Bošnjaci, Srbi i Hrvati - mogu da budu izabrani za članove Predsjedništva BiH i delegate Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Trideset i četiri mjeseca kasnije, Ustav Bosne i Hercegovine nije izmijenjen i dopunjen, a Dervo Sejdić i Jakob Finci, koji su pripadnici romske i jevrejske nacionalnosti, kao i pripadnici svih drugih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, uključujući osobe mješovitog porijekla, ili one koji preferiraju da se ne izjasne po pitanju svog etničkog porijekla, ostaju i dalje osobe kojima nije dozvoljeno da budu izabrane na neku od najviših funkcija u organima vlasti u ovoj državi.
Nesposobnost da se sprovede presuda u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine naglašava sadašnju kolektivnu nesklonost vodećih političara u ovoj državi da ostave po strani stranačke nesuglasice - do kojih često dolazi po etničkoj liniji - i da poguraju državu naprijed ka Evropskoj uniji, putem neophodnih reformi ustava i zakona.
Za samo osam mjeseci, očekuje se da će susjedna Hrvatska postati najnovija država članica Evropske unije (EU), a njena granica u dužini od 932 kilometra sa Bosnom i Hercegovinom preko noći će postati nova granica EU. Druga dva susjeda Bosne i Hercegovine - Crna Gora i Srbija - takođe napreduju ka EU. U martu 2012. godine, Srbiji je dodijeljen status kandidata za ulazak u EU, a u junu 2012. godine Crna Gora je otvorila zvanične pristupne pregovore s EU.
Bosna i Hercegovina očigledno zaostaje u ispunjavanju svog deklarisanog cilja spoljne politike, tj. integracije u EU. To ne znači da napredak ne može biti ponovno pokrenut i ubrzan. Međutim, da bi se to dogodilo, mora da postoji jača politička volja najvećih stranaka u državi da se postigne konsenzus, a ključne domaće institucije uključene u proces pristupanja Evropskoj uniji moraju da budu dalje razvijane, obučavane i pripremane da preuzmu veće odgovornosti.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je jedna od institucija u centru procesa pristupanja Evropskoj uniji, pošto je ona odgovorna za usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. U proteklih deset godina, Misija OEBS-a u Bosni i Hercegovini (Misija) usredsrijedila se na jačanje efikasnosti i transparentnosti rada Parlamentarne skupštine, kao i na direktnije učešće građana u zakonodavnom procesu. Sada Misija posvećuje više pažnje jačanju sposobnosti Parlamentarne skupštine da se pripremi za svoje predstojeće obaveze u vezi s EU.
Iako je Parlamentarna skupština usvojila neke ključne zakone u vezi sa procesom integracija u EU, nakon rekonstrukcije organa vlasti i političkog previranja, ranije ove godine, usvajanje zakona u vezi s EU je prekinuto. Očigledno je da to nije poželjno i da do toga dolazi u trenutku kada usvajanje zakona mora da bude ubrzano, ako država želi da održi korak sa svojim susjedima u vezi sa pristupanjem EU.
Ove godine Misija je takođe ubrzala svoje aktivnosti, usmjerene ka saradnji sa parlamentima na nižim nivoima vlasti, pomažući im da postanu transparentniji i odgovorniji, kao i efikasniji u obavljanju uloga koje im predstoje. Ta poboljšanja efikasnosti očigledno su potrebna, pošto se očekuje da će biti potrebno da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, Narodna skupština Republike Srpske i Skupština Brčko distrikta BiH usklade više od 80 procenata zakona sa pravnim nasljeđem EU. Jačanje saradnje entitetskih parlamenata i Skupštine Brčko distrikta sa Parlamentarnom skupštinom jedan je od važnih ciljeva tog projekta.
Misija čvrsto vjeruje da svi parlamenti u Bosni i Hercegovini treba da djeluju kao pokretačka snaga reformi Ustava i zakona, i u vezi sa pravnim nasljeđem EU i u vezi s odlukama Evropskog suda za ljudska prava. Odgovornost je i obaveza parlamenata da uključe, ne samo poslanike, već i stručnjake, nevladine organizacije, građane i međunarodne organizacije u ovaj osnovni proces, koji će državu približiti evropskim standardima. Što prije to bolje, za budućnost države i njenih građana.