Radnici bivše hemijske industrije "Azot" u Vitkovićima već četiri godine štrajkuju jer žive bez primanja, a ono što, u svemu, posebno frapira, jesu činjenice da im poslodavci, pored tog što nisu ispunili svoje obaveze iz ugovora, ne dozvoljavaju odlazak u penziju niti im, čak, daju pristup njihovim zdravstvenim knjižicama mada radnici, istovremeno, imaju pravosnažne sudske presude!
U Brčkom, bivši radnici `Šumarstva` protestuju ispred zgrade brčanske vlade zbog neizmirenih obaveza koje su utvrđene kroz sprovedeni postupak stečaja i likvidacije ove firme. Oni su se prije godinu i po našli na evidenciji Biroa za zapošljavanje, ali obaveze prema njima nisu izvršene pa su i oni zaprijetili otpočinjanjem štrajka glađu. Sve, po ko zna koji put u ovih desetak godina, već viđeno.
Imaju li ovi radnici, koji su svedeni na nešto poput pokusnih kunića, neki drugi izbor osim štrajka glađu, za koji `stučnjaci` koji nisu u radničkoj situaciji tvrde da je taj vid protesta `ušao u modu`? Imaju, odgovorili bi isti ovi stručnajci – da se prihvate posla (ne objašnjavajući gdje i kako).
To što obespravljenim, poniženim i gladnim radnicima u traganju za njihovim pravima ne pomažu ni pravosnažna sudska rješenja, samo je još jedan dokaz da BiH kao stvarno pravna država još ne postoji. Dakle, očito je da ovi radnici ne mogu naći uporište ni u pravosudnim institucijama. Šta im je, u pokušaju preživljavanja, činiti dalje?
Dijeljeni su im savjeti da napuste ovu zemlju. Svi oni koji vjeruju da su u ovoj kategoriji još, i pored svega, najveće patriote, prevarili su se. Svaki od ovih mučenika danas će odgovoriti da bi davno napustio BiH, ali da ga u tome sprečava samo jedna stvar – što za odlazak treba puno novca, a nemaju ga. Zato i ovo rješenje otpada.
`Vičite onda na sav glas`, rekao bi profesor Zdravko Grebo pokušavajući, na svoj način, dati doprinos rješenju nerješivog problema. Penzioneri i radnici su, svojevremeno, i to pokušavali. Sve dok se nisu uvjerili da je riječ o privremenom pražnjenju, olakšanju od kojeg se ne jede. Pa su prestali.
`Izlazite na ulice masovno i napravite socijalni bunt`, savjeti su koji se sve češće čuju i u medijima. To bi, naravno, moglo biti rješenje, ali bi ono bilo izvjesno samo u slučaju da se ispuni niz pozitivnih traženja, od masovnog oduzimanja opljačkane imovine do zatvaranja kriminalaca, uspostavljanja pravne države i dovođenja na vlast isključivo poštenih političara, a sve to je jako upitno.
Gladnim bivšim radnicima ostaje još samo jedno: da vjeruju da veliki svijet do sada i sam nije htio da ovdje bude sve kako treba, jer da jeste, i bilo bi. Dakle, da se nadaju, a to nije daleko od stvarnosti, da će sada i ta međunarodna zajednica dati zeleno svjetlo da, konačno, BiH postane bolji dio Balkana.