Međunarodna zajednica otvara novi krug pregovora o reformi policije, namećući pritisak na ključne aktere pregovora.
Uloga medijatora povjerena je Amerikancu Rafiju Gregorijanu, starom vuku vrlo oštrih zuba. To je onaj diplomata koji je za nepunu godinu i po, dvije uspio da spoji entitetske vojske u jednu armiju, što se, malo kome, činilo kao moguća stvar.Danas su karte, ipak, poslagane u drugačijem rasporedu. Pije svega, politička klima je dramatično izmijenjena u odnosu na vrijeme kad je došlo do vojne reforme. Novi politički odnosi mogu se sublimirati u jedno ime, neizbježno za bilo koju iole ozbiljniju priču - Milorad Dodik. Ako on ne podigne, kako sam kaže, `dva ili tri prsta` neće biti ništa od reforme policije. Ili, preciznije, neće biti ništa od koncepta zamišljenog i prije nego što je počela s radom Direkcija za reformu policije - jednoj, unitarnoj policiji, bez postojanja entitetskih.
Dodiku je jasno da RS, bez policije, gubi jednu od krucijalnih nadležnosti. Zbog toga ovih dana traži podršku ili bolje reći saglasnost većih partija u RS, bez obzira jesu li lijevo ili desno. Političko jedinstvo može biti dobar argument u pregovorima, mada se u ovoj situaciju, s obzirom na jačanje pritiska međunarodne zajednice, više može smatrati sporednim. Ključ uspjeha je diplomatska umješnost, uz istovremeno zadržavanje uloge ključnog igrača, bez kojeg se ne može odigrati utakmica. Prvi korak u tom pravcu napravio je u nedjelju, kad je pozvao Špirića da sazove ključne bh. lidere. Cilj je da se, u odsustvu pritiska OHR-a, pokuša doći do dogovora. To, ipak, djeluje kao teško ostvariv cilj.
Izvjesno, u pregovorima će se početi od Izvještaja Direkcije za reformu policije, koji osporava RS, ali, ipak, pristaje da bude papir od koga će se krenuti. Ipak, ako se bude insistiralo na usvajanju sadržaja, sa sitnim, kozmetičkim izmjenama, od dogovora neće biti ništa. U suprotnom, svašta je moguće. Čak i dogovor.
Ne treba, međutim, gajiti iluzije da će OHR dozvoliti da prepusti stvar u domaće ruke, pogotovo u situaciju dok ponavlja da je rok za dogovor samo mjesec dana. U tako stisnutom terminu teško da se može dogovoriti ko će biti portir u Savjetu ministara, a kamoli doći do dogovora o izgledu policije. Zbog toga, rok mora biti odložen, bez odlaganja samih pregovora. Osim ako neko ne misli da će nas odmah primiti u Evropsku uniju, čim se dogovori reforma policije! Često potezan argument o blokiranju evropskog puta ne pije vode, jer, ako već težimo idealu demokratije, onda svaka stvar u ovoj zemlji mora biti plod dogovora. A njega, u ovom trenutku, nema, jer su suprotstavljene dvije opcije - sa policijom RS ili bez nje.
U stvari, policija toliko i nije tema vezana za evropske integracije, kako se predstavlja u javnosti, već je više pokazatelj dubokih razlika u pogledu budućnosti zemlje. Jedni bi da je vide bez RS, dok drugi na to ne žele ni da pomisle. Zato će sudbina reforme policija predstavljati putokaz u kojem pravcu će se stvari dešavati u budućnosti.