Konačno se i kod opozicije u Republici Srpskoj dešava nešto zanimljivo, vrijedno komentara. Tačnije, u SDS-u.
"Ukoliko se Mladen Bosić bude svetio ljudima koji su me podržali, e tada će stvarno imati posla sa mnom", zaprijetio je Dragan Kalinić lideru SDS-a nakon što ga je Glavni odbor većinom glasova izbacio iz stranke, ali ne nudeći način na koji to može ostvariti. Ova njegova prijetnja više je djelovala kao vapaj poraženog lidera kojem baš i nije ostalo još puno političkih života. Ako ih ima šest, pet je već istrošio.
Ovakav rasplet političke sapunice o Kalinićevom povratku manje-više je bio očekivan. Kalinić već danas, za razliku od nedjelje, ima manji uticaj u SDS-u i ona podrška koju je dobio na sjednici Glavnog odbora opada onom brzinom koja je potrebna da Bosić formira izborne liste. Stoga njegov sljedeći potez mora biti brz i realističan ukoliko želi da ostane u areni.
S druge strane, Bosić vjerovatno prima pokajničke pozive stranačkih kolega koji nisu odoljeli šarmu starog vuka i sad si ne mogu oprostiti što su dozvolili da padnu na leđa poput kakve školarke kojoj prvi ozbiljniji dečko obeća da će se oženiti s njom.
On danas uživa u pobjedi. A ima i razloga jer se riješio po njega velikog problema. U tri godine na zid iza predsjedničke fotelje uspio je da okači dva kapitalna stranačka trofeja iako su ga i kolege i analitičari unaprijed otpisivali kao potpunog autsajdera, zblanutog političara kojem uglavnom ne polazi za rukom da u cugu sastavi dvije opširnije i logički posložene rečenice.
Ako je nešto i znao o ovdašnjoj politici, Bosić je instiktivno osjećao da u stranci, ma kako i koliko se ona kitila demokratskim nasljeđem i pravom na mišljenje, važi samo jedno pravilo, a to je da može vladati samo jedan. Tako je i reagovao. Dugo je nišanio i opalio u sigurno.
Dragan Čavić, kojeg je prvog politički odstrijelio Bosić, tada uz svesrdnu pomoć Kalinića, danas pokušava da se vrati na scenu sa opozicionom pričom o Demokratskoj partiji koju gradi zajedno sa nekoliko poodavno istrošenih političkih imena i dva gotovo neprimjetna poslanika u parlamentu Republike Srpske koje je uspio preoteti u naguravanju sa Bosićem. Prvi rezultati njihovog rada biće vidljivi u oktobru, madu se u sadašnjim predizbornim analizama sigurno kreću u granicama statističke greške.
Dragan Kalinić je danas u istoj, ako ne i goroj situaciji u kojoj je Čavić bio prije nekoliko godina kada je odstranjen iz SDS-a zbog navodnog lošeg izbornog rezultata na predsjedničkim izborima. Sam scenario Kalinićevog odstrela po vrletima Romanije i Bileće gotovo da je bio identičan Čavićevom, samo se krug Bosićevih saveznika sada promijenio.
Većina tadašnjih Čavićevih stranačkih partnera, na čelu sa Mirkom Šarovićem i Milovanom Cickom Bjelicom, danas čvrsto čuva leđa Bosiću i bili su glavni organizatori hajke na Kalinića, što se za njih pokazala kao mudra politička odluka. Podrška koju je Kalinić na brzinu pokušavao obezbijediti u lokalnim odborima Prnjavora, Teslića, Bijeline i Doboja bila je nedovoljna za ozbiljniji kontraudarac.
I prije same sjednice u Bileći Kalinić je napravio nekoliko strateških grešaka, što je pokazalo da je period od šest godina, koliko se aktivno nije bavio politikom, uticao da mu otupe instikti.
Prvo je o svom mogućem povratku razgovarao okolo, neformalno i urotnički s nižerangiranim stranačkim likovima, a ne direktno sa Bosićem. Logično je bilo da o aktiviranju u stranci nakon što ga je Valentin Incko pomilovao prvo razgovara s predsjednikom stranke, bez obzira na ishod tih razgovora. Tada bi i svojim simpatizerima i oponentima pokazao poštovanje prema stranačkoj hijerarhiji. Ovako, njegovo lobiranje za povratak s pravom je doživljeno kao urušavanje stranke i potcjenjivanje njenog lidera.
Tačno je da Kalinić nikada nije nešto posebno cijenio Bosića, te da ga je podržao u sukobu sa Čavićem kao manje loše, privremeno rješenje, ali si nije mogao dopustiti luksuz da ga u startu potcijeni kao protivnika vrijednog respekta iako ta vrsta moralnosti nije tipična za SDS.
Samouvjeren i egoističan, kakav je uvijek i bio, Kalinić je smatrao da će ga na Glavnom odboru dočekati kao mesiju, spasioca koji će stranku već u oktobru instalirati u vladajuću strukturu.
I opet napravio grešku. Više od polovine članova Glavnog odbora stranke Kalinića jedva da poznaje, o njemu su slušali priče starijih kolega, uglavnom guslara koji su im pričali o danima slave i vlasti prije Pedija Ešdauna.
O Kaliniću su izgradili sliku kao o mudrom vođi, legendi, političaru koji je kadar uhvatiti se u koštac čak i s Miloradom Dodikom. Takve su priče slušali. A onda u Bileći pred njima se pojavi umorni starac, više namršten nego nasmijan, koji obilazi, šapuće, nešto muti, obećava i dijeli nekava pisamca. Za Kalinićev ostanak u SDS-u glasala je jedna trećina prisutnih.
Odnos prema medijima je sljedeća greška koju je Kalinić napravio, da li iz neznanja ili što je jednostavno izašao iz štosa. Nigdje ga nije bilo od kako je rehabilitovan, nije se pojavljivao, nije davao intervjue...
Svaku najavu novog poteza pokušavao je da provuče kao nezvaničnu, pisma koja je slao Bosiću doturao je medijima selektivno, polutajno. Ovakva strategija može se tumačiti i kao nedostatak hrabrosti i bijeg od direktnog fajta sa protivnikom, licem u lice.
Ukoliko se Kalinić čvrsto, istinski odluči da se vrati u političku arenu kroz neku drugu političku stranku, bila to ekspozitura naprednjaka Tome Nikolića ili neka novoformirana partija, moraće da promijeni odnos prema medijima, da se otvori i kaže šta ima.
Ako bude i dalje ovako samoizolovan, male su mu šanse da bilo šta značajnije uradi, s tim da sigurno može računati da ima dva velika protivnika, vladajuću stranku i SDS, i nijednog saveznika u ostatku usitnjene opozicije.