Hrvatskoj prijete sankcije. Vlada je odabrala put prema izlazu iz Europske unije. A kamo smo se zaputili? Natrag na Balkan, opet u socijalizam. Prije nego što odustanete od čitanja jer vam ovo izgleda previše apsurdno, razmotrite moje agumente. Znam, konstrukcija izgleda nevjerojatno, a dokazi kojima raspolažem toliko su evidenti da ih je teško shvatiti ozbiljno.
Primijetio sam, naime, da ljudi u situacijama koje ih teško deprimiraju uvijek traže neki nepostojeći rezon i fantastična objašnjenja, po kojima nije onako kako se na prvi pogled čini, nego nekako drukčije, tajanstveno i komplicirano, jer kad bi sve zaista bilo tako kako izgleda, značilo bi to da je nacionalno vodstvo u zabludi, da nas vode amateri, neodgovorni tipovi smanjene uračunljivosti i ništavnog morala, a to sigurno ne može biti, jer mi ne zaslužujemo takvu nesreću.
Hrvati su dobri ljudi slavne povijesti, a njihova zemlja prebogata je tzv. resursima, što znači da nam se, uz takvu skrb Providnosti, ništa zaista loše ne može dogoditi! Bog i Hrvati! Nije Sanader bio takav kradljivac kako se vidi prostim okom, a ni Milanović toliko nesposoban, HDZ nije sudjelovao u korupcijskim pothvatima, niti bi SDP mirno promatrao kako Milanović vodi zemlju u propast zaokupljen jedino onim što prostaci na ulici definiraju kao "čuvanje vlastite guzice". Naravno da je to nemoguće. Pa ipak...
Hrvatskoj prijete sankcije
"Činjenica da se hrvatski zakon promijenio nekoliko dana prije pristupanja EU, kako bi bio suprotan europskom zakonu, nije mala stvar. Takvo kršenje europskog zakona protivno je naravi europskog zakonodavstva", rekla je verbatim glasnogovornica Viviane Reading, potpredsjednice Europske komisije.
"Postupci Hrvatske znače kako se nekolicina kriminalaca, osumnjičenih za ubojstvo hrvatskih disidenata u drugim europskim zemljama tijekom vladavine komunističkog režima, može i dalje skrivati iza hrvatskih granica", pojasnila je. A to je neprihvatljivo. Dakle: "Potpredsjednica Reding stoga će čitavu tu stvar idućeg tjedna iznijeti pred Europsku komisiju i predložiti sankcije po članku 39 hrvatskog pristupnog ugovora EU, kao što je to već navela u pismu hrvatskim vlastima..."
U pismu o kojem je riječ, Readingova je zatražila da se do 27. avgusta hrvatska vlada javno obaveže da će suspendirati zakon koji je donijela po hitnoj proceduri nekoliko dana uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Zakon je onemogućio izručenja osumnjičenika optuženih za djela počinjena prije 2002. godine. Tada je, naime, ova mjera - tzv. europski uhidbeni nalog, počela vrijediti u Europskoj uniji. Kakva je to točno ujudurma? Vrlo jednostavno - kad sud u bilo kojoj zemlji Unije zatraži privođenje osumnjičenika, policija svake zemlje članice dužna ga je zgrabiti i prepratiti, što znači da je u pogledu progona zločina,Europa zemlja bez granica. Nitko se tu više neće izvlačiti na specifične rupe u domaćem zakonodavstvu i na lustracijske propuste oko zločina počinjenih u ime nekadašnjeg represivnog poretka.
No, hrvatska je vlada, pozivajući se na datum uvođenja te tehničke mjere, našla kilavu izliku da opstruira europsku pravdu. Tobože, riječ je o nekoj vrsti zaštite od "retroaktivnog progona", jer se ljudima, prema rimskom pravu, ne može suditi za djela počinjena prije nego što ih je zakon učinio ilegalnim. Ali, ovdje o tome nema govora - ubojstvo je zločin koji u Njemačkoj nije zastario, a uhidbeni nalog samo je način na koji sud dolazi do potencijalnog krivca, umjesto da ga traži preko ministarstva vanjskih poslova. Dakle, pozivanje na datum, čista je izmotancija. Neke zemlje Europske unije, doduše, uhidbeni nalog zaista provode samo od dana njegova stupanja na snagu. Da, ali te su zemlje ušle u Uniju prije nego je institut uveden, pa nisu u svom zakonodavstvu predvidjele njegovu primjenu, dok se Hrvatska na to obavezala pristupnim dokumentima. Bio je to, štoviše, ključni kriterij, uvjet za zaključivanje sporazuma u poglavlju o pravosuđu, jednoj od najtežih prepreka priključenju... Briselska diplomacija Hrvatsku je šarafila na toj stvari nesumnjivo na inicijativu Nijemaca, kojima je bilo stalo da se dokopaju bivšeg šefa hrvatske Udbe Josipa Perkovića, navodno odgovornog za likvidaciju Stjepana Đurekovića, u kojoj je (govori se) stradao i jedan oficir BND-a. Općenito pak, ne žele da Hrvatska i dalje bude sigurno utočište kriminalaca koji vršljaju po Njemačkoj, kao u doba kad je to dopuštala jugoslavenska tajna policija, budući da je među ovim likovima regrutirala specijaliste za "mokryje dela", kako bi to rekli u KGB-u, dakle, ubojice za naručene likvidacije.
Kako se sad gleda na hrvatsku vlast, koja misli da je Bruxelles preveslala "na seljačku foru", izglasavanjem zakona u posljednjim danima kad je bina za svečani prijem u EU već bila naručena?
Angela Merkel odmah je objavila da neće doći i cijela veselica pretvorila se u malu seosku priredbu, a u Berlinu sad gledaju na slavnu hrvatsku vladu kao na skupinu neodgovornih žicara, balkanskih prevaranata, koji su potpisali jedno, a onda, na prevaru, pokušali izboksati nešto drugo, služeći se naivnim muljažama, koje još kite raznim bezobrazlucima i insinuacijama. A popustiš li malo tim klipanima, začas će oni Europsku uniju pretvorti u vašar - ima tu dovoljno novih, nesolidnih država europskog Bliskog istoka, koje će odmah iskoristiti priliku da počnu na isti način zafrkavati... Poznato je da nijedna država u čiji je sastav Hrvatska ušla nije potrajala.
Hrvatska izlazi iz Europske unije
Viviane Reading ozbiljna je, stroga žena, šezdesetdvogodišnja bivša novinarka iz Luksemburga, s dugom, uspješnom karijerom u parlamentarnoj politici. Komesarka za kulturu Europske komisije, preuzela je zatim resor informatike i medija pa natjerala telekom operatore, neke od najmoćnijih korporcija na svijetu, da europsko tržište tretiraju kao jedinstveno i prestanu pretplatnike pljačkati roamingom. Kao Barrosova zamjenica istakla se zatim pritisnuvši Sarkozyjevu vlast. Prinudila je Francusku da promijenu politiku deportacije romskih zajednica. Suprotstavila se francuskom predsjedniku dok je bio na vrhuncu moći, pa će valjda stati na kraj i Milanoviću dok je na vrhuncu nepopularnosti zbog poteza kakav je ovaj s Perkovićem, koji zaista nitko ne razumije...
Je li, dakle, prijetnja sankcijama prema Hrvatskoj realna?
Ono što je izrekla, Readingova neće povući. Uostalom, dobro je poznato kako je gospođa najozbiljnija kandidatkinja da zamijeni Josea Barrosa, što znači da sigurno neće pokazati neodlučnost u suočavanju s balkanskim pikzibnerima i tako narušiti svoj kredibilitet. Milanović ju je pokušao diskvalificirati - kao, ona je obični činovnik, a on, on je član Upravnog odbora koji vodi Europsku uniju. Ili se barem to tako njemu tako čini. Puno veću mjeru realizma pokazao je Sejdo Bajramović, penzionirani podoficir i posljednji predstavnik Kosova u Predsjedništvu SFRJ, izabran Miloševićevom voljom, kad se nagnuo da upita svog susjeda za velikim, okruglim stolom u beogradskoj Palati federacija: "Čuj, 'oće li oni nama dati ovde da negde jedemo i spavamo?"
Hoće li Viviane Reading dobiti podršku za sankcije prema Hrvatskoj? Dobit će je od njemačke vlade, koja je duboko uvrijeđena ponašanjem Hrvatske, budući da je praktično jamčila za nju u trenutku kad su Velika Britanija i Nizozemska bile prilično nepopustljive oko novog proširenja. Politički, europska Hrvatska je njemački projekt, a trik s izmjenom zakona u posljednji čas bio je upravo ono što se u konzervativnim krugovima smatralo najvećom preprekom za hrvatsku integraciju. To nisu solidni ljudi, mislilo se ondje, ljudi koji bi zasluživali povjerenje. Nisu još spremni za demokratsku vladavinu - imaju previše neraščišćenih računa, udbaških i nacionalističkih premreženih podzemnih i koruptivnih interesa. Taj Perković, recimo, služio je komunistima, a zatim Tuđmanu, a sad ga ne žele izručiti ni navodno reformirane komunjare, kvazisocijaldemokrati, što znači da tu uopće nema nevinih... Neće oni ništa razumjeti dok ih se ne baci na koljena. A ako je nepopustljivost jedina politika koju razumiju, uspjela u Srbiji, uspjet će i u Hrvatskoj. Znači, Viviane Reading zatražit će sankcije, Angela Merkel će ih podržati, a što tada kani poduzeti Zoran Milanović?
On je obećao da "neće popustiti". Potpuno je spreman ići do kraja, s odlučnošću kakvu Franjo Tuđman nije iskazivao, ali jest Slobodan Milošević. Zoki je odlučio da bude najveći frajer u kvartu, pa što koštalo da koštalo njegove birače i svu tu rulju koja mu je ionako fućkala u Kninu. U Vladi, ezdepeovski i koalicijski ministri nisu mu se ni pokušali suprotstaviti. Ministrica vanjskih poslova daje intervjue u kojima ukazuje da je to pogrešan put, ali na nju nitko ne obraća pažnju, jer nije eksponent većinske stranke, dok je u njenoj vlastitoj, zna se, puno jači bivši predsjednik Ratko Čačić, pa ona svoju poziciju zapravo zahvaljajuje Milanovićevoj protekciji. Sutra je može otfikariti. A već je pokazao kako ga pritom neće spriječiti politički obziri ili kalkulacije. Kad je uništio zagrebačku organizaciju SDP-a jer se tu ugnijezdilo nekoliko mini-lidera koji su mu iskazali nelojalnost na stranačkoj konvenciji, nije ga brinulo što će glavni grad stoga vjerojatno preuzeti Bandić. On je svoje postigao!
U strahu od svog ljudožderskog vođe, ministri šute i skrivaju se po kutovima te šalju signale govorom tijela: Mi s tim ništa nemamo! Prosim fino, nismo krivi mi, niti smo za ovo odgovorni! Europa je Zokijevo leno, a mi riljamo pa svojim resorima, gdje nam se pak on uopće ne miješa... Doista, s takvom vladom lojalnih apartčika, mogao bi se provesti holokaust. Ali, jebi ga, osim Hrvata tu više nikoga nema, kao što će pokazati, izađu li ikad rezultati, popis napravljen još prije više od dvije godine.
Ministri i novinari, ipak, šire optimizam - objašnjavaju kako će Milanović u posljednji čas promijeniti retoriku, odustati od ćorava posla, započeti neku novu histeričnu kampanju pa će ovu sadašnju, luzersku, smetnuti s uma i omogućiti drugima da zapeglaju odnose s Njemačkom i Europskom unijom. Ali, nije to takav karakter!
Dok se osjeća jak, on se neće povući. Samo bi ga snažan udarac među rogove zaustavio - taj tip ljudi promijeni stav jedino kad se suoči sa superiornom silom. Svi ovi koji oko njega obigravaju, ili mu prijete nekim nerazumljivim, birokratskim jezikom, pridonose da se još osili. U glavi mu se sigurno vrti refren starog kajkavskog hita koji su u duetu pjevali Ivica Šerfezi i Ljupka Dimitrovska: "Kaj nam pak moreju, kaj nam pak moreju, kakav je da je, život nam paše, igrame, pevame i do zore mi se doma ne dame!"
Znači, neće odustati. Sankcije? Dobro, neka se izglasaju. Ukidanje novaca iz europskih fondova? Pa ionako nema nikakvih projekata u koje bi ih njegova vlada mogla unijeti. Bolje da izgleda kao da je nastao eksterni politički, principijelni, a ne unutarnji, funkcionalni problem. Suspenzija hrvatskog članstva u EU? Pa neka pokušaju ako im se ne čini preskupo kockati sa sudbinom cijele zemlje samo da pokažu kako je jedan bezvezni predsjednik vlade najbeznačajnije zemlje Unije u nečemu u krivu... Mi sebi možemo napraviti više štete nego što su nam je oni spremni učiniti. I nikad nećemo pristati na primjenu europskih pravila koja smo sami potpisali.
Povratak u socijalizam
S ovom politikom, zna Milanović, a znaju i drugi članovi Vlade, gube se svaki naredni izbori. Prvo sljedeći, skori, za Europski parlament - jer tko bi u briselski parlament birao predstavnike stranke koja radi na tome da nas iz Europske unije izbace? To znaju Milanović, Vlada i članovi SDP-a. Znači, tu su se zakopali. Zatim dolaze predsjednički izbori. Da bi dobio drugi mandat, za Ivu Josipovića najvažnije je da ga Milanović ne podrži, iako mu je njegova ljevičarska stranačka baza važna... Kako to samo izvesti?
Zatim dolaze parlamentarni izbori na kojima će na mjestu SDP-a, nastavi li ovim smjerom, ostati krater. Tko će pobijediti, još nije jasno, ali tko će izgubiti - jest: socijaldemokrati. Što će raditi poslije debakla, u opoziciji? Ostaje im samo onaj prostor koji je sad zapremio populistički demagog Lesar, vođa hrvatkih očajnika, s tim da su lumpenproleterske mase, prirodna baza ljevice, obrazovane i ideologizirane. Mrze kapitalizam, koji nazivaju neoliberalizmom, i Ameriku, što se sakriva terminom "antiglobalizam".
Te su mase militantne, najpreciznije bi ih bilo klasificirati kao "anarhofašiste", ali to je termin za koji se tek treba izboriti argumentima na intelektualnom tržištu... Tvrde da znanje nije roba, ali ga skupo prodaju državi kao doživotni namještenici, smatraju da se kultura ne zasniva na umjetničkom djelu, nego na kreativnoj pozi i angažmanu, te da država mora sponzorirati sve one koji svoj život žele posvetiti toj novoj religiji i dostizanju artističke nirvane.
Lump ima puno saveznika na javnoj sceni - tu su seljaci koji se ne žele prilagoditi tržištu, nego traže da im država poticajima plaća uzgoj tradicionalnih kultura, zatim radnici u odumrlim industrijskim poduzećima, pa namještenici u svim infrastrukturnim državnim javnim kompanijama koji ne žele da se privatiziraju i oni fasuju otkaze. Bore se da ceste, željeznice i elektrodistribucija ostanu u državnim rukama. To su svete krave, nisu predviđene za mužnju, nego za obožavanje, kao znak snage zajednice u arijanskim kultovima. I na kraju, tu je najbrojnija, nepregledna državna administracija, kao i njena suputnička populacija, uživaoci prihoda od parafiskalnih nameta, od kojih se financira državno-javno partnerstvo u raznim upravnim poslovima (državna televizija, državni auto-klub itd.). To je kao premium pivo - javno, a naše, najunosniji aranžman koji dopušta legalno bogaćenje uz sigurnost koje može garantirati jedino država. Čuva se samo za najvažnije ljude koji će osigurati preživljavanje političke garniture čak i nakon gubitka izbora.
Uz sve te klijente socijalne i socijalističke države, kapitalizam nema nikakve šanse na ovim prostorima, pojavi li se stranka, balkanska Syriza, koja će ga se otvoreno odricati. Narod je za socijalizam. A s ovakim liderom, SDP bi mogao i ono što se Chavez ne bi ufao. Ali, neće mu oprostiti gubitak vlasti, što znači da SDP prvo mora napustiti vlast kako bi se počelo nesmetano agitirati s radikalnih pozicija. Kad više ne budu odgovorni za budžet i bilancu pa im neće trebati ni pas čuvar državne riznice koji stalno reži poput Linića, lako će povratiti popularnost i oživjeti komunistička sekvencu svoje stranačke genetske šifre. Povratak u socijalizam uslijedit će, znači, tek poslije izbora, a sad će se s njim naveliko koketirati tako što će se isticati zahtjev za nacionalnom samobitnošću - u Europi, naime, nije ostalo ni s od socijalizma, ali u Hrvatskoj zato imaš k od kapitalizma.