Prisjećam se kako sam davno pitao jednog Engleza kako tumači to što se na njihovim fudbalskim utakmicama često događaju huliganski ispadi, u jednoj veoma civiliziranoj zemlji? Upravo su tih davnih dana na tamošnjim tribinama pale i ljudske glave. Englez mi je odgovorio da je vjerovatno to zbog frustriranosti mlade generacije, jer za sebe ne vidi nikakvu afirmaciju u tamošnjem društvu. Danas se na engleskim stadionima publika ponaša kao u teatru, jer je vlast preuzela mjere da budu spriječeni ekscesi.
Ali, istina je da danas na stadionima nema skandaloznog ponašanja navijača, međutim, i dalje se oko stadiona, na ulici svakog vikenda dešavaju pravi mali ratovi između navijača.
Jasno, uklonjene su posljedice, a ne uzrok. E, a taj uzrok, socijalna neravnopravnost, ne može se ispraviti ni brzo, ni lako. Pominjem ovdje fudbal, tu "najvažniju sporednu stvar na svijetu", jer se i po njoj može dobro vidjeti kavo je stanje u društvu. A po našem fudbalu, to je katastrofa. I nismo se nimalo prevarili, jer društveni odnosi gdje mi živimo su zaista katastrofalni.
Ako se u cijelom svijetu navijači između sebe tuku, bar prisustvuju izvanrednom loptačkom umijeću igrača, koji često priređuju virtuozne igre. A kod nas se prikazuje bijeda od talenta, igrači slabo trče, ne znaju kako treba šutnuti loptu. Što je najinteresantnije, neki od tih igrača, koji se našim igralištima vuku kao prebijene mačke, ako budu prodati nekom inostranom timu najednom postaju pravi borci i uspješni nogometaši. Kod nas ne može da raste ništa dobro, jer nam baštu obrađuju neuki ljudi.
Govori se o kriminalu u vrhu fudbalske reprezentacije, o prodaji utakmica, o potkupljivosti sudija. I kako u takvim okolnostima ispoljiti srčanost i želju za uspjehom? Svakodnevno nam serviraju pokvarenosti i gluposti, pa je nemoguće u takvom ambijentu predano raditi. Ovih dana, primjera radi, trebalo je u livanjskom kantonu zaposliti dvadeset šumara, ali mjesecima to nisu uspjeli okončati. Ne mogu se dogovoriti lokalni političari koliko šumara Hrvata, a koliko Bošnjaka treba da dobije posao. Naravno tu su se i predstavnici Srba pobunili, i oni hoće za svoje šumare posao.
Često na našim igralištima navijači ispoljavaju svoju nacionalnu pripadnost, pa najgrubljim psovkama vrijeđaju protivnika, ističu parole slobodno se može reći krajnje fašističkog sadržaja. A oni samo na svoj način "prevode" svoje političare, koji furaju igru međusobne netrpeljivosti. Gaji se ta matrica međusobne nacionalne nepodnošljivosti ne samo u našoj zemlji, nego su i beogradski i zagrebački timovi kažnjavani od evropske fudbalske organizacije za navijačko ispoljavanje profašističkog sadržaja. Ima li tome kraja? Hoće li se ikako poduzeti mjere da se to najmračnije huliganstvo spriječi?
Državna rukovodstva nigdje ništa ne čine da ta bruka bude iskorijenjena. Pa se dođe do saznanja da taj vandalizam i odgovara ovdašnjim političkim vođama, jer je to hrana za njihovo ostajanje na vlasti. Ako Milorad Dodik izjavi da će navijati za BiH samo kada igra protiv Turske, onda je razumljiva reakcija bošnjačkih navijačkih hordi da nose turske zastave. A zapravo taj gest je iracionalan. Pa kada se desi da bošnjačke navijače u Istanbulu turski policajci ispraše tek tada se vidi koliko je sve to somnambulno.
Sve ovo govorim da bih pokazao koliko je naša vlast u skladu s fudbalskom mafijom i s navijačima koji propagiraju najcrnju mržnju. Ta veza nije vidljiva, nego je uspostavljena na zajedničkim koordinatama. Fudbalski huligani samo provode u svoje divljanje misli svojih političara.
U nekadašnjoj robovlasničkoj Americi, danas većina bijelaca glasa za Afroamerikanca Baraka Obamu. Kao što su mnogi rekli to je najbolji izraz demokracije. A kada će naši ljudi glasati ne za crnca, nego za najbližeg komšiju druge nacije? Nikada, jer ovdje ne stanuje demokratija, nismo civilizovani ljudi, nemamo svijest o zajedničkom naporu u izlasku iz krize. Cijeli svijet kao da se probudio iz dubokog sna kada je Obama pobijedio, osvijestio se da su mogući drugačiji društveni odnosi. Samo to ne dopire do naših glava.
Možda će nam biti drago što je Obama pobijedio, ali to nema nikakvih reperkusija na ovu našu huligansku fudbalsku mržnju među nacijama. Mnogobrojni navijači zajedno sa svojim vođama idu dalje u svoju propast.