Politika je postala jedan od fatuma modernog života. Ona je to postala jer je moćna i ne odnosi se na moć koja bi bila negdje drugdje, u narodu, tradiciji ili božjoj volji, nego na moć koju ona sama ima. Politika je moć koja izvire iz same sebe i u sebi se ogleda i dokazuje.
Ona je postala sveobuhvatna, jer se ne događa samo negdje drugdje, na vladarskim dvorovima, u državnim centrima, u vladama i parlamentima, nego je došla u naše kuće i svakodnevne živote, jer se umiješala u sve, ama baš sve, pa se bez nje ne može mrdnuti. Ranije smo mi obični ljudi imali svoje živote u kojima smo slobodno radili svoje poslove, mislili svoje misli i uspostavljali odnose s drugim ljudima po logici ukrštanja životnih staza, a ono što se naziva vladavinom i politikom, događalo se negdje drugdje. Sada je to došlo do nas, ušlo u naše poslove i postalo sastavni dio svakodnevnice. Ušlo je u naše živote, ali ne i u naša prava i moć. Događa nam se, a mi s time nemamo gotovo ništa, osim što svake četvrte godine sebi biramo gospodare. Politika je, postajući svemoćna, između ostalog, postala i polje slobodne laži.
Do sada se smatralo, a tako je i bilo, da je laž dozvoljena samo u trgovini. Smatralo se da to proizilazi iz njene prirode. Trgovina treba da stvori veću vrijednost ni iz čega, tj. ona ne obavlja nikakav rad na samoj stvari koja je njen predmet, nego dobit vadi iz kretanja robe od proizvođaća do kupca. A samo laž može da stvori privid da je nešto skuplje nego što u stvari jeste. Stvaranje tog privida je specifično umijeće trgovine, a ono je moguće samo laganjem. Levant, rodno mjesto trgovine je i carstvo te vrste laži. Stoga je u trgovini dozvoljena laž, tj. sloboda uvjeravanja kupca da je ono što mu se nudi vrijedno onoga čega nije vrijedno. Trgovina je postala industrijski sistem i iz nje se izgubilo bitno svojstvo trgovca, a to je sposobnost jednaka umijeću laganja, ili vještini da se čovjek žedan prevede preko vode.
Ako se gubi iz trgovine, svog prvog i prirodnog skloništa, laž se dobro ugnijezdila u politici. U politici je ona našlo ne samo mjesto gdje dobiva puno pravo djelovanja, nego i novu dimenziju i smisao. U politici se laž razvija i umnožava svoje oblike i metode. Politika nastaje kad se ljudi aktivno odnose prema nekom datom stanju stvari u društvu u kojem žive. Taj odnos se rezimira u željama da se stanje promijeni ili da se održi. A želje su idealno tlo za obećanja o njihovom ispunjenju, pa je obećanje osnovni oblik kojeg laž poprima u politici. Interes da se dogodi ono što želimo teži za ostvarenjem. Ostvarenje želja kroz politiku limitirano je istinom da je politika umijeće mogućeg. Time je politika dobila jedan limit svojim ambicijama, ali ujedno i sveobuhvatno opravdanje onoga što čini. Tako se uspostavlja lanac koji započinje proizvodnjom određenih političkih situacija u kojima nastaju ljudske želje i očekivanja. Za željama slijede obećanja politike o ispunjenju tih želja i očekivanja. Neostvarenje želja iziskuje opravdanje politike zbog lažnih obećanja, a ono se nudi i dokazuje na temelju stava da ono što je bilo željeno nije ujedno bilo i moguće. Pa zar politika nije, na kraju krajeva, samo umijeće ostvarenja mogućeg, mada je u odnosu na nas svemoguća.
Danas je laž u politici i zbog političkih interesa, interesa održanja na vlasti, sasvim normalna. Ona se ne svodi na opskurne političare i politikante, kakvi godinama vladaju na našim lokalnim scenama, nego je udomaćena i legalizirana u najvišoj svjetskoj politici. Zar Tony Blaire i George Bush nisu lagali tvrdeći da Sadam Husein posjeduje smrtonosna atomska, biološka i kemijska oružja da bi proizveli situaciju opće opasnosti i dobili pristanak ljudi da se ona otkloni. Na laži su poduzeli akciju koja je izazvala ogromnu humanitarnu, ekonomsku, političku i ljudsku katastrofu za cijeli jedan narod i svijet. Danas Britanci više uopće ne vjeruju Blairu, kao što ni veliki broj Amerikanaca ne vjeruje Bushu, ali oni i dalje vladaju i vode svoju politiku.
Laž u politici imala je samo jedno eventualno opravdanje, a to uspjeh. Pragmatična, kakva jeste, politika je djelovala tako da su njeni uspjesi opravdavali sve njene laži i lopovluke. Današnja politika, a to je znak da se ona konačno približava sopstvenoj istini, nema uspjeha. Štaviše ona je totalno neuspješna. Ništa, što je poduzela kod nas i u svijetu, nije bilo uspješno. Samo je dovodilo do još većih komplikacija u svijetu i kod nas. Lažna politika i laž u politici, što je jedno te isto, bliži se svom kraju. Hoće li to biti i kraj svijeta, to mi nećemo moći vidjeti, jer to će nam se dogoditi, a mi mu nećemo svjedočiti. Niko nikada nije bio svjedok svoje smrti - izuzimajući Isusa Krista.