U ovoj državi je, definitivno, najisplativije biti s one strane zakona. Iz više razloga.
Naime, nikog od njih, sasvim sigurno, bez obzira na težinu optužbe (koja se na kraju i dokaže) neće stići zaslužena kazna. Mahom uslovna ili koji mjesec da i odleže u zatvoru, uz novčanu kaznu. `Biznismenima` njihovog kalibra taj novac je smiješan, tako da su već sutra u svojim vilama i novim radnim pobjedama. Žale jedino što im je pravosuđe protraćilo dragocjeno vrijeme za sticanje profita, kad su i ptice na grani znale ishod. Ali, mora se nečim umiriti javnost.
Postoji, pak, i druga varijanta. Ako ih i stigne ruka pravde, vrlo brzo će stići i milosrdna ruka iz predsjedničkog kabineta. Prva ili druga, svaka varijanta se, na kraju, isplati.
Ali, rijetki su oni koje ova druga varijanta nije u srijedu šokirala. Iz Kabineta odlazećeg predsjednika Dragana Čavića stižu 32 pomilovanja. Pomilovani su ubice, razbojnici, falsifikatori...
Iz vedra neba... Naime, prema ustaljenoj praksi, Zakon o pomilovanjima, u skladu sa ustavnim ovlaštenjima, primjenjivao se povodom državnih praznika - Dan Republike u januaru ili za Vidovdan u junu. Ali, zanemarićemo motive zbog kojih je izabran baš ovaj momenat. Mnogo pogubniji je spisak kojim su, prostom logikom, kriminalci nagrađeni za svoje rabote. Smanjene su im kazne ili preimenovane u uslovne ili, pak, potpuno izbrisane iz registra. Tako prvi čovjek `Krajina osiguranja`, Dragutin Šipka, koji je osuđen za krivično djelo neizvršenja sudske odluke, u stvari je čovjek bez mrlje u karijeri, jer jednim Čavićevim potezom protiv njega nije vođen krivični postupak. Vjerovatno je taj podatak zatrebao čovjeku za biografiju?
Ali, još pogubnije je što su na tom spisku i ubice. Tu su i falsifikatori koji su falsifikovali hiljade dokumenata i koji će ubrzo da išetaju iz zatvora, osuđenici za poreski kriminal, teške krađe, razbojništva.
Uz sve to, mišljenje nadležnih i jedino relevantnih organa u ovim slučajevima za odlazećeg predsjednika RS nisu bitna niti relevantna. Sudovi i Ministarstvo pravde RS sizifovski su dali negativna mišljenja o pojedinim slučajevima kojima se svojim potezom Čavić, prosto, narugao.
Uz sve to, Čavić je u sutonu mandata i na političkom izdisaju dao svoj `doprinos` i pomirenju naroda RS i smirivanju međunacionalnih tenzija. Zamijenio je ionako niske presude za nerede prilikom postavljanja kamena temeljca za izgradnju džamije Ferhadije uslovnim osudama i dodatno uzburkao duhove.
I nije sporno da predsjednik po Ustavu i zakonu ima pravo na pomilovanja, kao akt milosrđa. Međutim, postavlja se pitanje ima li etičko pravo da pomiluje one koji su punili naslovne stranice novina zbog teških krivičnih djela i velikih afera, kao što su `Adrija`, `falsifikat`, `Ferhadija`....
U tom grmu i leži zec. Predsjednik isto tako ima ustavno i zakonsko pravo da dodjeljuje ordenje, ali ga etika obavezuje da orden milosrđa ne može da dodijeli ubici. Zato pozivanje na zakon u konkretnom slučaju i jeste besmisleno, jer pored zakonskog postoje i drugi principi koje poštuju sva demokratska društva i predsjednici.
Pitam se spava li naš snom pravednog?