Moguće je da nisam dovoljno upućen u politiku svih država u svijetu, ali mi se čini da nigdje nema kao kod nas: dio naših stanovnika glasa za parlament druge države. Ne radi se tu o građanima koji su kod nas trenutno na staništu ili o takozvanoj dijaspori, nego o autentičnim našim građanima.
Naravno, riječ je o našim Hrvatima koji imaju državljanstvo Republike Hrvatske. A stekli su ga zahvaljujući ratu i Tuđmanovoj politici okupljanja pod svoj plašt svih Hrvata, a onda i teritorija koje nastanjuju. Ta hrvatska državljanstva prihvatili su i neki Bošnjaci, posebno iz Bihaćke Krajine.
Sadašnja situacija nakon izbora u Hrvatskoj je da će najvjerovatnije vladu formirati HDZ. Znakovito je, ukoliko se to desi, da će za takav ishod prevagnuti glasovi građana BiH, koji imaju hrvatsko državljanstvo, sa svojih pet zastupnika, jer je ta naša ogromna većina glasala za HDZ. A glasala je za ovu narodnjačku stranku desne orijentacije jer je poznato da što si dalje od svoje centralne sve si konzervativniji. Tako su veći Srbi u Republici Srpskoj nego u Beogradu.
Pa šta su naši građani dobili time što su praktično oni izabrali vladu u susjednoj državi? Dobili su to da će tih pet zastupnika glasati i određivati poresku politiku u Hrvatskoj, pa i o tome da li će biti zabranjeno pušenje na javnim mjestima. Dakle, stanovnici jedne zemlje, a to su naši Hrvati, u dobroj mjeri određivaće politiku u Hrvatskom saboru pošto će često biti onaj jezičak na vagi. Za bolji tretman naših Hrvata od susjedne države nema šta da se promijeni - i do sada su dobijali pomoć, što je sasvim u redu.
Dakle, naši Hrvati time što su glasali za parlament u susjednoj državi neće imati neke velike koristi. Ali se zato naši hrvatski prvaci nadaju svojoj dobiti. Biće kod nove-stare vlasti u Hrvatskoj lijepo paženi, oni će se pitati gdje i u šta treba Hrvatska da uloži novac određen za pomoć našim ugroženim Hrvatima. Nekada je za vrijeme Tuđmana i Šuška ta pomoć uveliko išla u njihove džepove, ali je dolaskom Sanadera uglavnom preusmjerena u obrazovanje i kulturu. Poznato je da se i naša Katolička crkva gurala da ona bude taj distributer novca. Zna se zašto.
Naši građani s hrvatskim državljanstvom, a dosta njih nikada nije ni bilo u Hrvatskoj, tako će svojim glasovima potpomoći šefovima naših stranaka s hrvatskim predznakom da se prave važni kako su jednu partiju (HDZ) oni doveli na vlast u Zagrebu.
Posebno je pitanje ko je kontrolisao te izbore u Hercegovini. Naša državna Centralna izborna komisija nije imala veze s tim, što je sasvim logično. Ni Veleposlanstvo Hrvatske u BiH nije baš moglo da pokrije sva izborna mjesta, pa je ostalo na našim općinskim vlastima da to organizuju. A u tim općinama uglavnom vladaju dva HDZ-a. Da li su onda ti izbori bili normalni, kada se zna da se na teritoriji naše zemlje nisu na spiskovima našli kandidati drugih stranaka, posebno nije bilo SDP-a? Bili su to jednostranački izbori, kao u doba komunizma.
Istina je da se naša stranka Radom za boljitak braće Lijanovići našla na izbornim listama. Jerko Ivanković Lijanović svim se sredstvima borio da nekako uđe u Hrvatski sabor, prijetio balvan revolucijom kod Neuma, napadnom propagandom i potkupljivanjem glasača, o čemu su ljudi pričali na televiziji. I na kraju je rezultat bio - nula. Nije se mogao takmičiti s Ivom Sanaderom, koji je svojim slikama napravio pravu agresiju na Federaciju (ne znam za RS).
Petljanje građana jedne države u politiku druge uvijek je u najmanju ruku neukusno. A šta se može kazati kada su u ratu državljani arapskih zemalja pohitali da pomognu braći muslimanima u BiH? Da li su vlasti Alije Izetbegovića ove mudžahedine pozvale ili su oni samo došli za sada nije bitno, ali su napravili takvu štetu imidžu BiH u svijetu, a posebno našim Bošnjacima. Pa se još ne mogu tog imidža riješiti.
I na trećoj strani, kod Srba, bilo je i te kakve pomoći od prekodrinskih građana. Nisam siguran da je ta pomoć uvijek bila pomoć našim građanima srpske nacionalnosti jer je često bivala pod navodnicima. Znam koliko su naši Srbi dobrodošli u Beograd i Srbiju, kao što s indignacijom Sarajevo gleda na sandžačke pridošlice.
Naravno velika je stvar pomoć susjedu. Samo da ne pređe u svoju suprotnost.