Dosta je šegačenja u priči o formiranju novog saziva vlasti na nivou Bosne i Hercegovine i Federacije BiH.
Mjesecima najudaljeniji po političkim stavovima i zahtjevima, Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović odlučili su da više ne zbijaju šale s glasačima-posmatračima. Zvanično, nisu ni sad previše bliski jedan drugom, ali bar izgledaju veselo nakon sve učestalijih tajnih i polutajnih zajedničkih susreta.
"Danas smo prvi put ozbiljno razgovarali. Čović nije konfliktna osoba. Dao sam mu konkretnu ponudu o uspostavi vlasti", priznao je u četvrtak lider SDP-a Zlatko Lagumdžija.
Pošto je razgovor vođen u četiri oka nejasno je da li je predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću "data ponuda koja se ne odbija", čime se služio glavni lik Kopolinog "Kuma", mafijaški bos Don Vito Korleone.
Dobro raspoložen, bar je tako djelovao pred televizijskim kamerama nakon susreta sa Lagumdžijom, Čović je indirektno priznao da je i on imao šta ponuditi prvom socijaldemokrati u FBiH. Da ni njegova ponuda Lagumdžiji nije za odbaciti ne bi samouvjereno izjavio da se "vlast već sutra može konstituirati".
I prije ovog samo prividno iznenadnog obrata obojica su se odlično snalazila u drami napravljenoj zbog provođenja rezultata izbora održanih prije gotovo pet mjeseci. Sve donedavno izgledalo je da bi ova drama, kao i "Kum", mogla završiti u kriminalističkom žanru; iz SDP-a i HDZ-a pljuštale su prijetnje o paralisanju Federacije, o gašenju države, spominjao se čak 31. mart 2011. kao datum zvaničnog uništenja BiH. Uzalud je bilo i medijatorstvo prvog čovjeka SDA Sulejmana Tihića, uzalud putni troškovi do Mostara, Banjaluke i Sarajeva pa opet ukrug. Pregovaralo se, cjenkalo i ucjenjivalo, a rezultata nije bilo sve dok ne sjedoše da konačno ozbiljno razgovaraju.
Prepričavanje šala i pošalica, umjesto pokušaja postizanja dogovora, trajalo bi još da nije bilo međunarodnih faktora koji uozbiljiše dvojac Čović - Lagumdžija. Organizovani su vanredni avio-letovi za Berlin radi kafice sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, neozbiljni izborni pobjednici u odvojenim susretima ćaskali su s ambasadorima najmoćnijih zemalja u BiH.
Stiže potom i najava Brisela da Evropska unija napokon ima jedinstvenu strategiju za BiH. Još kad izaslanik Unije u Sarajevu Miroslav Lajčak potvrdi da ta strategija ne podrazumijeva samo pomoć nego i kažnjavanje neposlušnih, Čović i Lagumdžija izgubiše smisao za humor i isti dan popričaše kao zrele osobe. Programe i prioritete za novu vlast, koje su donedavno tretirali kao sveto slovo, sada tek usput pominju ali zato znaju koliko će ko hrvatskih pozicija dobiti u Vladi FBiH, Vijeću ministara, čiji će Hrvat biti predsjednik Federacije. Sve ovo znaju nakon samo jednog ozbiljnog razgovora i nakon Lajčakove tvrdnje da se Evropska unija neće miješati u proces konstituisanja vlasti na osnovu rezultata demokratski provedenih izbora. Kako da ne.
Jednako se u postizborne kombinatorike neće uključivati ni američka administracija. Upravo zbog tog nemiješanja u Sarajevo je dan nakon Lajčaka doputovao Džejms Stajnberg, zamjenik državnog sekretara SAD. U susretima sa stranačkim liderima i članovima Predsjedništva BiH kao i njegov prethodnik iz Brisela apelovao je Stejnberg na postizanje unutrašnjeg kompromisa radi uspostave funkcionalne vlasti sposobne za suočavanje s brojnim izazovima na putu ka EU i NATO.
Ove suhoparne formulacije o uslovima za brže euroatlantske integracije naći će se u zvaničnim saopštenjima za javnost, a koliko konkretne poruke domaći političari dobijaju tokom ovih razgovora u četiri oka može se vidjeti iz ponašanja čelnika SDP-a i HDZ-a. Dojučerašnji gotovo smrtni neprijatelji ne bi sada navodili konkretne rokove za početak rada nove vlasti da su im gosti iz Vašingtona i Brisela teoretisali o konsenzusima i progresima, a bez spominjanja praktičnih primjera nagrađivanja ili sankcionisanja.
Mehanizam ucjena godinama je primjenjivan radi disciplinovanja naših narodnih vođa. Koliko god je bio nedemokratski, ovaj princip je često bio i razumljiv i neophodan, posebno prvih poratnih godina kad ni izbore nismo provodili samostalno. No, sad smo u dobu kad se državni vrh bavi datumima podnošenja aplikacije BiH za članstvo u EU pa je priča o "mrkvi i štapu" više nego poražavajuća za ovu zemlju. Uporno biramo legitimne predstavnike i uporno dobijamo političku svitu koja mjesece i godine gubi na nadmudrivanje i sukobe sve dok im neko sa strane ne kaže "dosta". Od zaklinjanja domaćih političkih elita kako konačno žele u svoje ruke preuzeti upravljanje ovom zemljom dosad ništa ne vidjesmo u praksi. Umjesto dokaza odgovornosti bh. lidera, mi iznova dočekujemo i ispraćamo moćnike iz drugih zemalja, činovnike međunarodnih institucija od kojih očekujemo čuda. Dok u stavu mirno nestrpljivo osluškujemo ne bi li nam saopštili kako su pronašli čarobnu formulu kao rješenje za sve naše muke, stranci nam često otvoreno pokazuju da je ovo njima crna rupa. U tu rupu svako iz bijelog svijeta može doći i nekažnjeno izjaviti šta god želi, pozvati na bojkot, baciti kosku zavađenim stranama pa odjezditi u svoje sretne, uređene sisteme. Nama ostaje ono što smo i izabrali: legitimni predstavnici naroda i građana sposobni jedino da nam razvlače pamet zabavljajući se na političkim sijelima koja će prekinuti tek kad se prepadnu za vlastite pozicije i interese.