Nema više nikakvih dilema ni razloga za nadu. Nepravedni i bezosjećajni moćnici iz Brisela odlučili su da nas do daljnjeg zadrže podalje od granica bilo koje od 24 evropske države potpisnice ugovora iz Šengena.
Državljani BiH, koji imaju samo pasoš (ove) svoje zemlje, mogu da zaborave na san da će u bliskoj budućnosti moći slobodno putovati po Evropi. Ne gine im noćna mora moljakanja viza po ambasadama tuđih zemalja. Moraće dokazivati da nisu beskućnici, teroristi ni ratni zločinci i da u svojoj domovini imaju stalni posao zbog kojeg će se svakako jednog dana vratiti iz bijelog svijeta. Evropljani imaju svoje razloge zbog kojih nas tretiraju kao gubavce. Opravdane i neopravdane, tehničke i političke. Isti razlozi su ih vodili i kad su odlučili da državljanima Srbije i Crne Gore otvore vrata Evrope za šest mjeseci. Tehnički gledano, ni Beograd ni Podgorica nisu završili sav posao neophodan za dobijanje bezviznog režima. To je u srijedu, 15. jula, javno saopšteno baš kao što je i javno prešućeno da je u njihovom slučaju politika presudila.
Vlasnici bh. pasoša sada, nažalost, mogu samo gledati iz ugla poraženih i možemo se jedino tješiti definicijom prema kojoj je politika kurva. Gubitnicima je teško shvatiti i još teže priznati da je politika i umjetnost mogućeg. Samo da ju je imao ko uspješno voditi u naše ime. Imali bismo bar teoretske šanse da nam se progleda kroz prste, ako ne sad a onda za koju godinu kad stavimo pod kontrolu svoju državnu granicu, kriminal, korupciju i zaštitimo lične dokumente.
Da muka bude teža, ni sada na političkom vidiku nema nikog odlučnog i sposobnog da nas svijetu predstavi kao prosječna ljudska bića; ni naprednija ni gluplja od Slovenaca ili Belgijanaca, ni opasnija ni bezazlenija od Italijana. Umjesto da zbiju redove i kažu da su se predugo šegačili, naši političari crveni karton iz Brisela zadnjih dana koriste kako bi još više zakomplikovali stvari pod cirkuskim šatorom zvanim BiH. Jedni druge ne čuju od međusobnih optužbi i prozivki. Najglasniji su lideri Stranke za BiH i SDA Haris Silajdžić i Sulejman Tihić. Jadikuju i cvile što je jedino Bošnjacima, kao najbrojnijim žrtvama proteklog rata, uskraćena sloboda kretanja a sve zbog opstrukcija političara iz Republike Srpske koji su blokirali nekakve proevrospke zakone. Toliko Bošnjaka ubijeno, toliko ih je zlostavljano i protjerano pa sad ni njihovi preživjeli srodnici ne mogu da dobiju tretman dostojan najvećih stradalnika. Kao u igrama bez granica uslijedila je kontraofanziva i prebrojavanje Srba u BiH pa zaključujemo da su i oni pogođeni neukidanjem viza. Šef SNSD-a Milorad Dodik kaže da Bošnjaci baš i nisu u getu koliko tvrde jer mnogo njih ima hrvatske putovnice, a samo rijetki Srbi imaju srbijanski pasoš.
Vodeći se nakaradnom logikom da nam je uvijek samo neko drugi kriv i da smo u evropskom karantinu zbog globalne urote protiv Bošnjaka, najdalje je dobacio Remzija Kadrić. Ovaj poslanik Stranke za BiH u državnom parlamentu drznuo se i održao lekciju evropskim komesarima za proširenje, te za pravosuđe i sigurnost Oliju Renu i Žaku Barou.
"Poštovana gospodo, ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se vi i izvinete Srbiji što za nju niste ranije dali preporuku za ukidanje viza kako bi se građanin Ratko Mladić mogao slobodno kriti, a onda i šetati zemljama EU. Sjećate li se vi ili iko još presude Međunarodnog suda pravde. Ne sjećate, očito. Podsjećanja radi, njom se Srbija obavezuje da uhapsi i isporuči Ratka Mladića Sudu pravde zbog počinjenog genocida u BiH", napisao je Remzija evropskim komesarima a nas podsjetio kakvi nas mizerni kalibri od političara reklamiraju u svijetu.
Nije mu dosta što je i sam dio tima kojem je Brisel zaključio jedinicu na kraju školske godine, još mu na um palo da gura prst u oko onima koji će nas ponovo ocjenjivati.
Ako je aktuelnoj garnituri političara stalo da BiH dobije prolaznu ocjenu, krajnje im je vrijeme da promijene kurs. Sredina naredne godine navodno je nova prilika da budemo uvršteni na takozvanu bijelu šengensku listu. Ne bude li naknadne pameti i uslova iz Brisela, tehničke stvari moguće je brzo uraditi. Fale nam još samo dva-tri zakona i isto toliko strategija kojima ćemo kao iskorijeniti korupciju, organizovani kriminal i terorizam. Sve to, vidjeli smo 15. jula, opet neće biti dovoljno jer ne smijemo zaboraviti politiku. Ona je za Srbijance i Crnogorce bila presudan faktor, a ne to što oni imaju sigurnija radna mjesta od državljana BiH ili poželjniju boju kože. Njihovi lideri zapadnjacima su servirali najpozitivniju sliku svojih zemalja, nerijetko nanoseći i više slojeva šminke kako bi izgledale šarmantije i dopadljivije.
Obračune, nesporazume i razlike ostavljali su u kući kao nezaobilazan dekor demokratskih borbi različitih političkih opcija. Sve je već davno napisano, isprobano. Stoga ni lideri u BiH ne moraju izmišljati toplu vodu, dovoljno je samo da je konačno počnu koristiti. Za razliku od bivših visokih predstavnika, bh. političari nemaju pravo na luksuz da svoju zemlju, kao lošu udavaču, ogovaraju po svijetu. Svoje diplomatske misije i susrete ne smiju više svoditi na ponavljanje dvoličnim svjetskim dušebrižnicima kako je BiH podijeljena, nakaradna, naizgled neodrživa država. Sve ona to jeste i biće sve dok nas ne prihvati Evropska unija i nametne nam svoje standarde i pravila. Jedno od tih pravila daće nam mogućnost da sa bh. pasošom nesmetano dođemo do evropskih metropola i zabiti i vidimo vlastitim očima da njihovi stanovnici nisu ništa ni pametniji ni zadovoljniji od nas.