Teško mi je da povjerujem da tužilac svjedoke traži među novinarima. Kad tužilac traži pomoć od novinara, onda priznaje da je novinar sposobniji od njega. Ako novinari mogu da otkriju više od Specijalnog tužilaštva, onda sa Specijalnim tužilaštvom nešto nije u redu.
Čak i kada bi kojim slučajem novinar jedini posjedovao tajnu istrage, mudar tužilac bi do nje pokušao doći tako što bi našao način da korumpira novinara makar najjeftinijim viskijem, ili produženom kafom na "Maloj stanici". Tako specijalne službe u cijelom svijetu kradu tajne. Slanje poziva sa državnim pečatom je posljednje što bi tužiocu trebalo pasti na um.
Toliko je toga napisano i rečeno posljednjih desetak godina o ulozi medija u demokratskom društvu i odnosima pravosuđa i medija da ništa od toga ne treba ponoviti. Ko ništa ne čita, ili ko nije uspio da shvati, nema mu pomoći.
Za novinara koji dođe do informacija koje mogu interesovati tužioca izvor je svetinja. Prosto je nepristojno novinara o tome zapitkivati. Tužioci bi to morali da nauče za svagda. Za novinara ne postoji važnije i veće načelo. Samo ono što novinar napiše, tužilac treba da koristi u svom istraživanju. A i to je često za tužioca dragocjeno!
Po svemu sudeći, slučaj urednice Mirjane Kusmuk nije bio običan previd neiskusnog tužioca. Izgleda da se od urednice nije ni očekivala nikakva pomoć u istrazi. Bar javnost nije mogla zaključiti da je urednica nešto mogla znati. A i rezultat ispitivanja je, čini mi se, takav.
Kada su me novinari zvali da komentarišem slučaj, odbio sam! Naivno sam se nadao da se možda neki novinar "Glasa", u istraživačkoj znatiželji, infiltrirao u kriminalni milje i došao do dragocjenih dokaza, koje urednica priprema za seriju novinarskih tekstova. Bio bi to sjajan primjer istraživačkog novinarstva u ovoj zemlji. U ovakvoj priči interesovanje tužioca bi se moglo pravdati višim interesima (mada bi i u takvoj konstrukciji slanje poziva bila glupost).
Pravosuđe treba da shvati da je komentarisanje njegovog (ne)rada ne samo dozvoljeno nego i neophodno u demokratskom društvu. Nema društvene odgovornosti ako rad institucija nije izložen kritici i stalnom fokusu javnosti. Pravosuđe ne smije biti osjetljivo na javnu kritiku
Bez obzira na to šta je bila namjera tužioca, u javnost je otišla poruka da je Specijalno tužilaštvo provelo "specijalno vaspitanje" urednice koja se drznula da javno kritikuje rad jedne pravosudne institucije. I to je najtragičnija posljedica ovog nesrećnog nesporazuma. U svijet je otišla najružnija poruka o tužilačkom sistemu Republike Srpske, koji se ni nakon reformisanja nije uspio odlijepiti od najmračnijih staljinističkih istražnih modela. Srećom, reagovao je predsjednik Republike i pokazao da je spreman da brani fundamentalne društvene vrijednosti.
Bez obzira na težinu posljedica, ne bi trebalo ovaj slučaj koristiti za produbljivanje nesporazuma i dalje obračune između medija i pravosuđa. Naprotiv, on bi mogao biti dobra poruka i još bolja pouka. Prije svega, pravosuđe treba da shvati da je komentarisanje njegovog (ne)rada ne samo dozvoljeno nego i neophodno u demokratskom društvu. Nema društvene odgovornosti ako rad institucija nije izložen kritici i stalnom fokusu javnosti. Pravosuđe ne smije biti osjetljivo na javnu kritiku. Po prirodi stvari, pravosuđe će uvijek biti izloženo snažnijoj kritici upravo zbog toga što se od njega očekuje više nego što ono objektivno može. Zato je važno da se otvori dijalog između pravosuđa i javnosti o najkontroverznijim pitanjima. A toga kod nas nema krivicom i medija i pravosuđa!
Urednica Kusmuk je javno otvorila jedno ozbiljno društveno i pravosudno pitanje: zašto nema rezultata u procesuiranju jednog zabrinjavajućeg oblika kriminala? O tome bi javno imali šta da kažu stručnjaci iz raznih oblasti. Dijalog o takvim pitanjima bi građanima bio interesantniji i za društvo važniji od jalovih i dosadnih političkih nadmudrivanja.
Za novinare je ovaj slučaj važan zbog toga što su mogli da nauče koliko je ubojita i važna njihova javno izrečena riječ kada je dobro odmjerena i kada pogađa u suštinu stvari. Oni su ti koji osiguravaju minimum informacija za javni dijalog o važnim društvenim pitanjima. U ovom slučaju je to rasprava o radu pravosudnih institucija na procesuiranju najtežih oblika kriminala.
"Specijalno vaspitanje" urednice Mirjane Kusmuk je dobrodošlo za otvaranje ovog dijaloga.
(Autor je sudija Suda BiH)