U zadnje vrijeme se u dijelu naše javnosti dosta spekuliralo o namjerama nove američke administracije i njenoj politici prema Bosni i Hercegovini i osobito prema nekim našim političarima.
U te se kalkulacije i saznanja iz "sigurnih izvora" projiciralo ono što spada u unutarnje kontroverze našeg političkog života i budući da u sadašnjim uvjetima ne postoji politika ni ljudi spremni da je provedu, koja bi donijela veće međusobno razumijevanje i jedinstvo na nekim osnovnim linijama razvoja u budućnosti, koja bi usmjerila politiku da radi ne samo za svoju kuću nego i za cijelu zgradu naše države, pokušavalo se prijetnjom američke ljutnje rješavati unutrašnje nesporazume za koje se zna da se rješavaju samo razgovorima i sporazumima kompetentnih ljudi sa legitimacijom da se sporazumijevaju. Štaviše, u tom spekulativnom maniru su neki otišli tako daleko da su neke od naših političara nazvali "Blizanci zla", asocirajući time na slične kvalifikacije kojima je Bushova administracija kvalificirala neke režime u Aziji, naglašavajući time da te države, odnosno njihovo političko vođstvo, smatra bilo suprotno deklaracijama nove američke administracije da ona neće rješavati unutrašnje probleme drugih zemalja dok god one ne prijete Americi ili svjetskom miru, te da će to činiti u sporazumu sa svim relevatnim političkim faktorima u svijetu, a ne sama i na svoju ruku. U tom kontekstu su u dijelu naše javnosti komentirani i neki događaji. Takvi nisu vodili računa da bi takvo ponašanje uobičajenog načina ispitivanja politike uopće i politike prema Bosni i Hercegovini posebno, kao što su svjedočenja pred američkim Kongresom, gdje su nastupali određeni ljudi. Od tih ljudi su neki, što se u Bosni kaže "jalanđi šahidi" (lažni svjedoci), jer za iste nije moguće reći da nemaju kvalifikaciju vjerodostojnih svjedoka ni o čemu bitnome kad se o Bosni i Hercegovini radi, ali je pravo američkog Kongresa da poziva na svjedočenje onog koga smatra mogućim izvorom korisne informacije, mada pisac ovih redova smatra da neki od njih nemaju kapacitet, znanje i vjerodostojnost da objektivno, a time i za bilo koga korisno, svjedoče o bosanskim prilikama i doprinesu izgradnji jedne bolje američke politike, osim da projiciraju već unaprijed date ocjene i interese određenih zemalja ili dijelova ranije američke administracije, ili drugih faktora zainteresiranih u bosanskim pitanjima.
Nagađanja su prošla, svjedočenja su prošla i dogodilo se ono što je bilo logično, a to je da neko od najviših faktora američke nove administracije dođe u Bosnu i Hercegovinu i upozna našu javnost i političke faktore o najavljivanoj novoj američkoj politici, takvoj koja će se bitnije razlikovati od politike pređašnje administracije. U tu svrhu je u Sarajevo došao Joseph Biden, drugi čovjek američke administracije. Njegova posjeta je pokazala da se i putem interpretacije onog što se u američkim krugovima govori i pokreće u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, sa naše strane pokušavaju u kontekst američkog interesa i formiranja stavova infiltrirati unutrašnji odnosi, sukobi, simpatije i antipatije i razni interesi, što nikako neće pomoći onima koji žele da se dobro i istinito obavijeste o stanju stvari ovdje i pomognu definiranju nove američke politike.
Ono što je u svemu ovome bitno jeste činjenica da američka administracija, a ona ima pravo da radi ono što misli da je najbolje za njene ciljeve i interese, nastoji da revidira svoju bosansku politiku, odnosno da stekne što potpuniji i kritički uvid u efekte cijelog kompleksa političkih faktora, interesa i djelovanja na bosanske prilike, koji dolaze do izražaja u Bosni i Hercegovini.
Ona želi da sagleda efekte svoje dosadašnje politike s jedne i da razdvoji američku od europske politike s druge strane, baš kao što je to bilo nužno učiniti i 1993. godine kada se pokazalo da Europa nije u stanju riješiti jedno tako složeno pitanje kao što je pitanje Bosne i Hercegovine.
To je razumljivo kada se ima na umu da nova administracija predsjednika Obame želi da izvrši reviziju i osnova i principa i metoda i načina ostvarivanja ciljeva i politike Sjedinjenih Američkih Država u svijetu uopće, pa konsekventno tome i na Balkanu i u Bosni i Hercegovini. Štaviše, u obzor revizije dolaze i sami ciljevi, za koje znamo da su u interpretaciji prethodne administracije otišli suviše udesno i u antiislamizam, što nikako ne može biti pozitivno i doprinijeti uspješnosti američke politike.
Predsjednik Obama je jasno ocijenio politiku svog prethodnika kao katastrofalnu za američke interese i svijet u cjelini, a ta je politika, kao što znamo, nanijela štete mnogim, a i američkim interesima, pa je njena revizija bitni dio svake pozitivne i uspješne američke politike u budućnosti.
U tom kontekstu možemo reći i očekivati da će brojne negativne aspekte i konzekvencije američke politike, koje smo i mi osjetili na svojim leđima, biti ublažene ako ne i ispravljene, pa je tako teško očekivati da bi bilo koji značajan američki funkcioner dolazio u Bosnu i Hercegovinu da demonstrira silu i prijeti, da arbitrira u unutrašnjim odnosima, jer ma kakva bila ta nova politika ona ne može biti uspješna ako se ovdje bude nastupalo na način da se bilo kome dijele lekcije i prijeti, a osobito da se nastupa sa namjerama da se diskvalificiraju političari i državni funkcioneri naše zemlje koji, bez obzira kome se oni sviđali ili ne sviđali, imaju legitimitet za svoje djelovanje. Prije bi se moglo reći da je potpredsjednik Biden nastupio sa jako odmjerenim savjetima i zahtjevima za sređivanje naših prilika kao uvjeta opstanka i napretka naše zemlje, što je mišljenje i svakog odgovornog građanina ove zemlje.
Ne treba Biden kvalificirati naše politike i političare, jer su njih kritički ocijenili i naši građani, ali je bitno da se učini pomak u zaleđenom sistemu koji ne dozvoljava prodor građanskih i demokratskih kriterija i prakse u državi, a to ustrojstvo nije naš izum nego je djelo američkog političkog uma. Stoga Biden zna da je svaka kritika stanja neefikasnosti i izopačenosti u funkcioniranju naše države zapravo zajednički grijeh i našeg nacionalizma i američkog (holbrookovskog) pragmatizma nalaženja rješenja pod svaku cijenu i na račun najslabijeg.
Da je nastupio sa gotovim receptima i diskvalifikacijama ličnosti, uvjerio bi nas da se ništa bitno nije promijenilo u ponašanju američke administracije, kao što bi nam pokazalo da nova administracija ne shvata da je i Amerika, a osobito politika administracije predsjednika Clintona i Busha svojim postupcima i stavovima dovela do toga da Bosna i Hercegovina ostane jedini nedovršeni dio ratnog sukoba na Balkanu, da joj sudbinu odrede masovna ubijanja i progoni stanovništva i da (neispravljene) posljedice nasilja budu osnov za mir kojem toliko žudimo, pogotovo kada nam više Damoklov mač rata ne visi iznad glave.
Može se pretpostaviti upravo da je nova Obamina administracija svjesna da ne bi smjela dopustiti da se Bosna i Hercegovina kao demokratska i europska zemlja izgrađuje na legalizaciji genocida, etničkih progona, nasilja, otvorenog pozivanja na secesije i na rješenja koja bi značila da ona treba da plati sve račune neostvarenih snova srpskog i hrvatskog nacionalizma koji su bili faktori svih nesreća na ovim prostorima u zadnjih stotinu godina. Stoga je normalno da Biden izloži američku politiku i ukaže na našu odgovornost kao i na stav da svaki sporazum mora da se temelji na jasnim principima osiguranja jedinstva i demokratskog uređenja naše zemlje na temeljima multilateralizma posjeta Bidena za demokrate je pozitivna, a za one koji žele spoljašnju intervenciju u naše stvari je negativna. Ali ko je svima ugodio.