Kolumne

Postizborna slagalica u Hrvatskoj

Nino Raspudić

Tko su pobjednici, a tko gubitnici prijevremenih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj?

Za razliku od većine anketa koje su predviđale blagu prednost Narodnoj koaliciji predvođenoj SDP-om, dogodilo se suprotno. HDZ je osvojio 61 mandat, a najveći konkurent 54. Na prošlim izborima je omjer bio 59-56 za HDZ. To je i te kako dovoljan razlog za slavlje HDZ-a, ali do magične brojke od 76 mandata, koja daje natpolovičnu većinu u Saboru, relativni pobjednik izbora može stabilno doći samo preko "Mosta". Tako je strukturno gledano situacija ista kao i lani. Mogući realni ishodi su ili koalicija HDZ - "Most" ili novi izbori. Teoretski su moguće još tri solucije: velika koalicija HDZ - SDP, ako "Most" u pregovorima bude previše mrcvario, jedva nategnuta većina HDZ-a sa svim ostalima bez SDP-a i "Mosta", ili slagalica SDP-a, "Mosta" i većine ostalih manjih igrača, bez HDZ-a. No, sve solucije osim prve dvije su teško zamislive.

HDZ predvođen novim predsjednikom Plenkovićem je uspio ostvariti pobjedu koju je prije tri mjeseca malo tko očekivao. Unatoč tome što je nakon afere "Karamarko" i debakla s pokušajem preslagivanja Vlade bez "Mosta" bivši predsjednik HDZ-a morao odstupiti, i unatoč komičnoj situaciji da su hadezeovci samo par mjeseci nakon što su kao jedinog kandidata aklamacijom izabrali Karamarka, nakon pada Vlade opet kao jedinog kandidata izabrali Plenkovića, a Karamarka kao da je pojeo mrak, uspjeli su se konsolidirati i s novim predsjednikom pobijediti SDP. To pokazuje dvije stvari. Prvo, sad se tek do kraja vidi koliki je Karamarko teret bio HDZ-u, drugo, gledano s odmakom, vidi se da je u većinski konzervativnoj Hrvatskoj u stvari normalno stanje da je HDZ na vlasti, a SDP-ove vlasti izabrane 2000. i 2011. su iznimke, koje su više rezultat rasula HDZ-a, nego stvarne dominacije SDP-a. Prvi put je HDZ izgubio vlast 2000. nakon smrti predsjednika Tuđmana, izbušen frakcijskim borbama za njegovo nasljeđe i lukavom Račanovom strategijom da u koaliciju dobije HSLS Dražena Budiše, kojeg su kasnije preveslali. Drugi put je SDP dobio vlast 2011. nakon neobjašnjivog Sanaderovog odlaska i HDZ-ovih afera koje su tada izbile na vidjelo. Kad je mandat kojeg je 2007. osvojio Sanader, a kojeg je od njega instalirana, a kasnije odmetnuta Jadranka Kosor nekako privela kraju, istekao, bilo bi doista pravo umijeće ne dobiti izbore. I SDP ih je tad dobio. O prirodnosti stanja u kojem HDZ pobjeđuje na izborima u Hrvatskoj svjedoče i lanjski izbori, kad je HDZ dobio najviše mandata, unatoč tome što mu je na čelu bio nepopularni i nemušti Karamarko.

No, u međuvremenu su se dogodile neke promjene na široj političkoj sceni. Prosvjedni glasovi birača nezadovoljnih s obje velike opcije lani su se prvi put većinski grupirali oko jedne opcije, "Mosta", koji je u pregovorima uspio slomiti HDZ, nametnuti nestranačkog premijera Oreškovića, a na koncu natjerati Karamarka da ruši Vladu i sam s njom propadne. "Most" je, za razliku od prijašnjih protestnih opcija, koje su u pravilu trajale samo jedan izborni ciklus, ostao u sedlu. Na ovim izborima su dobili 13 zastupnika što matematički djeluje kao lošiji rezultat od lanjskih 19, ali su paradoksalno politički jači, jer su se u međuvremenu pročistili i stekli iskustvo pregovaranja i vladanja. Kratki mandat Oreškovićeve vlade "Most" je dočekao sa 12 zastupnika. Sedmorica koja su im se s različitih strana prikrpila pred izbore su u međuvremenu otpadala. "Most" je sada manji nego na početku prošlog mandata, ali veći nego na njegovom kraju i znatno čvršći. A rezultati izbora su opet takvi da u rukama ima "zlatnu dionicu" i opet će određivati tko će formirati vladu. Unatoč relativnoj pobjedi, HDZ bez "Mosta" teško može formirati vlast, tako da ih očekuju iscrpljujući pregovori i bolni ustupci.

Bez obzira na to hoće li uspjeti formirati novu vlast s "Mostom" ili će se uskoro opet ići na izbore, ovim rezultatom se Plenković učvrstio u na čelu HDZ-a i ono što sigurno slijedi je obračun s preostacima karamarksističke struje u stranci, kojeg u ovih par mjeseci koliko je imao od dolaska na čelo stranke do izbora nije mogao i nije imao kada napraviti.

SDP je apsolutni gubitnik izbora. Nakon debakla Karamarkovog preslagivanja i komične reprize izbora predsjednika HDZ-a s novom glavom u samo dva mjeseca, činilo se izglednim da će Milanović dobiti izbore. Kako ništa ne bi prepustio slučaju, formirao je i Narodnu koaliciju, u koju je primamio HSS predvođen novim predsjednikom Krešom Beljakom. HSS je do tada bio u koaliciji s HDZ-om, od kojeg je dobivao mrvice pa je Beljakovo prešaltavanje SDP-u bio čisti pragmatizam. Međutim, u kampanji se dogodila čudna stvar. Izgleda da Beljak nije shvatio da je SDP-u trebao HSS takav kakav jest, stara narodnjačka stranka fokusirana na probleme sela, kako bi se njihova koalicija otvorila prema centru. Umjesto toga, Beljak je počeo ljevičariti više od SDP-a, a svakako puno više od Milanovića, koji je retorički otišao udesno, što se čini da je njemu osobno puno prirodnije i potvrđuje tezu da je Milanović promašio stranku. Sam je sebe više puta javno definirao kao liberalnog konzervativca pa nije jasno što je radio na čelu socijaldemokratske stranke. U vanjskoj politici gurao je zadnjih godina suverenistički stav, po pitanju Europske unije bio je bliže Cameronu nego njemačkoj viziji tješnjeg povezivanja Unije. Istovremeno je na listu stavio ishlapjelog Stipu Mesića, koji se gurao pod sloganom "Kako je dobro vidjeti te opet", a koliko je ljudima bilo drago vidjeti ga opet pokazuje činjenica da je doživio izborni debakl. Sve to je očito zbunjivalo birače SDP-a i dovelo do toga da je presudan dio njih ostao kod kuće. Izlaznost je u odnosu na lanjske izbore bila drastično manja, i tu je izgleda razlog zašto se Hrvatska vratila u "normalno" stanje relativne pobjede HDZ-a, unatoč svim problemima te stranke u zadnjih godinu dana.

Skupa s SDP-om nastradali su i njegovi partneri, HNS i HSS, koji su dobro ispregovarali i u odnosu na svoj realan rejting dobili veliki broj zastupnika, ali ostaju bez ikakve političke budućnosti ako ne participiraju u vlasti, što se će teško dogoditi.

Debelo ispod praga ostale su razne pravaške opcije, s kojima je također zauvijek gotovo. Iracionalni, povodljivi prosvjedni glasovi ovaj put su se grupirali oko "Živog zida", nedefinirane opcije predvođene nekompetentnim mladcima kojima su se ovaj put prikrpili starci lisci predvođeni profesorom Lovrinovićem, koji su na prošlim izborima prošli u Sabor na listi "Mosta", da bi se potom odmah odvojili od njega i u pokušaju preslagivanja ušli u pregovore s Karamarkom. Osam zastupnika koalicije okupljene oko "Živog zida" zvuči kao veliki rezultat, ali de facto imaju samo četvoricu sigurnih u svojoj antisistemskoj borbi, dok su četvorica, predvođeni Lovrinovićem, već u niskom startu za trgovinu s bilo kojom opcijom koja može formirati vlast, no čini se da se to može dogoditi i bez njih.

Novost ovih izbora je i to da prvi put HDZ nema sve mandate iz XI izborne jedinice za hrvatske državljane s prebivalištem izvan RH. U Sabor uz dva HDZ-ova kandidata ulazi i general Željko Glasnović, no on sigurno neće dići ruku za neku lijevu vladu. Očekuje se da će Glasnović govoriti glasno ono što se hadezeovci zbog Bruxellesa i najdraže ambasade neće usuđivati, i bit će zanimljiva dinamika koju će davati u Saboru.

Na koncu, što preostaje SDP-u? Dok pišem ovaj tekst još se ne zna hoće li Milanović odstupiti s čela stranke, no čini mi se iluzornim vjera hrvatske ljevice da bi s nekim drugim predsjednikom SDP-a dobili više. Kako stvari sada stoje, ljevica se sljedećih desetak godina sigurno neće vratiti na vlast u Hrvatskoj, a politička borba vodite će se između "europejaca" navezanih na Bruxelles i najdražu ambasadu i suverenista, i u samom HDZ-u i izvan njega.

HDZ je pobijedio SDP, ali još nije osvojio vlast. "Most" ima ključeve vlasti, ostaje vidjeti kako će ih upotrijebiti. Sigurno je da će u pregovorima "cijediti" HDZ do krajnjih granica, ali pazeći da ne izazovu nove izbore, što bi za "Most" moglo bit kobno, jer bi im birači teško oprostili da dvaput izazovu prijevremene izbore u godinu dana. U izbornoj noći počeo je teći rok od pet dana kojeg je čelnik "Mosta" Božo Petrov dao potencijalnim partnerima za ispunjavanje njihovih uvjeta, tako da će do kraja tjedna rasplet postizborne situacije u Hrvatskoj već biti na vidiku.

 

Najčitanije