Završen je još jedan Svjetski ekonomski forum u Davosu. Kao i svi prethodni, i ovaj 43. bavio se temom ekonomskog oporavka i budućnosti kapitalizma, tačnije njegovog spasavanja u uslovima globalne ekonomske krize.
Ovogodišnji forum svjetske političke, poslovne i intelektualne elite održan je pod simboličnim nazivom "Vedra dinamičnost". Sto metara dalje, kao i na svim dosadašnjim forumima, protestovala je svjetska sirotinja, okupljenja u Svjetskom socijalnom forumu, alterglobalističkom i antikapitalističkom pokretu za drugačiji svijet. Pokret se protivi mjerama štednje, ekonomskoj privatizaciji javnih dobara, spasavanju banaka umjesto ljudi, održanju multinacionalnih kompanija po svaku cijenu, smanjenju plata i prava radnika i eksploataciji prirodnih resursa nerazvijenih zemalja.
Nakon pada Berlinskog zida, propasti "velikih ideologija", i još većih utopija, globalizacija je nova ideološka "megapripovijest" koja kreira osnovne društvene tokove u savremenom svijetu. Poslije nestanka socijalizma na Istoku, kapitalizam u svom neoliberalnom ekonomskom obliku trijumfuje s globalizacijom kao dominantni model ekonomskih odnosa na planetarnom nivou. Za razliku od hladnoratovskih vremena, ovaj put neoliberalnom kapitalizmu ništa ne stoji na tom putu da ga ograniči, pa se on pretvara u dominantan ideološki diskurs bez alternative. Teorijska baza globalizacije je neoliberalna ideologija i tržišni fundamentalizam, u čijoj osnovi je slobodna, nesputana igra tržišnih sila, zasnovana na tzv. Vašingtonskom sporazumu. Vašingtonski sporazum je sporazum MMF-a i Svjetske banke uspostavljen 1970. godine, koji uključuje: slobodan protok kapitala, slobodnu trgovinu bez barijera, nemogućnost državne intervencije u ekonomiju i zaštitu svojih građana, i radikalnu privatizaciju privrede neke zemlje, tako da ona dođe u ruke stranih investitora ispod svake stvarne vrijednosti. Posljedice takve jedne "pljačkaške globalizacije" imali smo prilike vidjeti u zemljama trećeg svijeta, u povećanju siromaštva i socijalnih nejednakosti, porastu nezaposlenosti, pojavama gladi, pljački sirovina i prirodnih resursa, odlivu kapitala iz ovih zemalja i uništavanju domaće privrede. Po mišljenju sociologa Skota Laša, u situaciji kad postoji svjetsko društvo, a ne postoje svjetska država i svjetska vlada, nastaje globalno "dezorganizovani kapitalizam".
Međutim, ne postoji jedna globalizacija. Postoji više globalizacija koje se odvijaju istovremeno. Postoji globalizacija Davosa i globalizacija Porto Alegrea, globalizacija Svjetskog ekonomskog foruma i Svjetskog socijalnog foruma. Jedna od njih dominira, a to je kapitalistička globalizacija neoliberalnog tipa. Ako su Svjetski ekonomski forum i Davos simboli neoliberalne globalizacije, onda su Svjetski socijalni forum i Porto Alegre simboli alternativne, pravednije i socijalnije globalizacije. Globalisti iz Davosa predstavljaju bogato lice dobitnika globalizacije s njihovim mantrama otvorenog tržišta, ekonomskog rasta, maksimalizacije profita i globalnog širenja kapitalizma. Alterglobalisti iz Porto Alegrea predstavljaju siromašno lice gubitnika globalizacije s njihovim rezolutnim zahtjevima za promjenu postojećeg jaza između bogatih i siromašnih zemalja. SEF u Davosu je "relej globalizacije" neoliberalnog tipa, bez ikakvih ograničenja, koja je i dovela do najveće globalne ekonomske krize u svijetu. Sadašnja globalna ekonomska kriza je strukturna kriza globalnog kapitalizma, koja se ne može preokrenuti u pozitivnom smjeru bez promjene globalnog upravljanja globalizacijom i svjetskom ekonomijom u pravcu humanije budućnosti. Ovakva ekonomska globalizacija vođena logikom kapitalističkog profita i slobodnog tržišta proizvodi "geografiju nepotrebnog svijeta", kako je rekao Pjer Konesa. Pogledajmo kako izgleda taj svijet danas, sa druge strane. Umjesto službenog naziva "vedra dinamičnost", opštim prilikama u svijetu bolje bi odgovarao naziv "sumorna entropija". U svijetu 1,4 milijarde ljudi živi u siromaštvu, što je skoro za polovinu više nego 2004. godine, kada je registrovano 985 miliona siromašnih ljudi, s prihodom manjim od 1,25 američkih dolara dnevno. U najnovijem izvještaju "Oxfam internationala", vodeće međunarodne organizacije za borbu protiv siromaštva i nejednakosti, pod nazivom "Troškovi nejednakosti: Kako bogatstvo i ekstremni prihodi štete svima nama", stoji: "Stotinu najbogatijih ljudi svijeta u prošloj godini zaradilo je 240 milijardi dolara, što je količina novca dovoljna da se okonča globalno siromaštvo, i to čak četiri puta. Svjetska ekonomska kriza dodatno doprinosi bogaćenju superbogatih i siromašenju ekstremno siromašnih."
Dugovi siromašnih zemalja deset puta su veći nego pomoć koju siromašne zemlje dobijaju od bogatih zemalja. Pomoć za 122 zemlje trećeg svijeta 2003. godine iznosila je 54 milijarde dolara, dok je otplata duga dostigla iznos od 436 milijardi dolara. Za otplatu dugova u ovim zemljama izdvaja se 35 do 45 posto ukupnih budžetskih prihoda ovih zemalja, dok se za socijalne potrebe izdvaja svega četiri do 15 posto. U ovom času nerazvijene zemlje duguju Zapadu oko 3.000 milijardi dolara. U 49 "najmanje razvijenih zemalja" (LCD) ukupan iznos zaduženja 24 posto je veći od njihovog ukupnog društvenog proizvoda. Sociolog Žan Cigler u svojoj knjizi "Imperija srama" kaže: "Pet stotina najmoćnijih privatnih transkontinentalnih (multinacionalnih) kapitalističkih tvrtki u svijetu nadziralo je 2004. godine 52 posto svjetskog bruto proizvoda: tačnije, više od polovine svih bogatstava proizvedenih u godini na cijelom našem planetu." Prema nekim podacima u tzv. poreskim rajevima i "of šor kompanijama", deponovono je između 5.000 i 11.000 milijardi dolara, kojim bogati izbjegavaju plaćanje poreza, a koja se ne koriste za razvoj. Kad bi se ovaj novac oporezovao po minimalnoj stopi svijet bi imao nova sredstva za borbu protiv siromaštva.
U zemljama trećeg svijeta postoji preko hiljadu slobodnih trgovačkih zona u kojima radi oko 27 miliona radnika, čiji godišnji promet iznosi između 200 i 250 milijardi dolara. U njima se odvija bezobzirna eksploatacija jeftine radne snage, zbog čega su nazvane "radionicama znoja". U svijetu ima 220 miliona nezaposlenih ljudi, od čega 75 miliona mladih. Broj nezaposlenih u EU iznosi 26 miliona. Od početka globalne ekonomske krize više od 30 miliona ljudi ostalo je bez posla. Sadašnji globalni svjetski kapitalizam privatizuje i prisvaja globalna bogatstva, a socijalizuje i prebacuje gubitke i siromaštvo na cjelokupno stanovništvo. Međutim, tamo "gdje postoji moć, postoji i otpor", kako kaže francuski filozof Mišel Fuko. To je ona šačica pripadnika pokreta "Okupirajmo SEF", koja se smrzava u improvizovanom iglou na željezničkoj stanici preko puta Kongresnog centra u Davosu, gdje se održava SEF. To je novo rađajuće svjetsko civilno društvo i zametak globalne kosmopolitske demokratije.
Poznati francuski režiser Žan-Lik Godar, prije skorašnjeg potapanja turističkog broda "Kosta Konkordija", na ovom kruzeru snimio je film neobičnog naslova, koji u originalu glasi "Film Socijalizam", gdje je luksuzni brod prikazan kao metafora današnjeg svijeta neoliberalnog kapitalizma koji punom brzinom plovi u propast. Znamo kako su završili putnici s ovog potonulog broda.