Kada je u novembru 2008. godine Vlada Republike Srpske podnijela Tužilaštvu BiH izvještaj o izvršenim krivičnim djelima od strane grupe lica na čelu sa Rafijem Gregorijanom, prvim zamjenikom visokog predstavnika, jedina zabrinutost koja je došla iz OHR-a glasila je: "A hoćete li Gregorijana tužiti u Americi?"
Bilo je potpuno jasno da OHR-ova struktura na čelu sa Gregorijanom u potpunosti vlada pravosuđem na nivou BiH, kao i pratećim strukturama. Nimalo ih nije zabrinulo da li će ijedna od tih institucija koje je kroz nametanje zakona kreirao OHR, a potom vršio i postavljenja, išta uraditi po osnovu Vladinog izvještaja o brojnim kršenjima zakona i protivpravnim djelovanjem Gregorijana i njegove grupe, koju u sarajevskim diplomatskim krugovima zovu "Gregorijanska garda". Cilj te "garde" je bio sprečavanje i blaćenje svake veće investicije u Republici Srpskoj - od rafinerije nafte do izgradnje puteva. Računali su kroz zlonamjerno i neistinito prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj podrivati njenu stabilnost i ekonomsku osnovu i udaljavati potencijalne investitore.
OHR-ova struktura svoju nepravnu vladavinu nad Bosnom i Hercegovinom, ostvaruje kršenjem Dejtonskog sporazuma, korištenjem protivpravnih bonskih ovlašćenja. Jedan od specijaliteta OHR-ove kuće su montirani politički procesi koje "uspješno" ostvaruju Tužilaštvo i Sud BiH. Kako se to radi, otkrio je Boris Divjak, direktor "Transparensi internešnela" za BiH, u intervjuu hrvatskom časopisu "Biznis" još 18. oktobra 2007. godine. Divjak je tvrdio da su "korumpirani pojedinci kao Dodik miljenici međunarodne zajednice, a stranci ih lako mogu prisiliti na predloženu reformu policije, jer u zamjenu za to Tužilaštvo BiH neće podići već pripremljene krivične prijave". Time je otkrio da krivične prijave i služe samo za pritiske radi izmišljenih reformi po tuđim zamislima. Već pripremljena krivična prijava tada nije podignuta, jer je i Evropska unija odustala od reforme policije po tri principa koja je izmislio OHR. Očigledno, stvar je čekala ustavne promjene kako bi montirana optužnica bila korištena kao pritisak na Dodika i Republiku Srpsku.
Nije se samo Divjak hvalio da zna scenario Dodikovog progona. Mediji u Federaciji BiH su još u novembru 2007. pisali: "Američka diplomatija na čelu s novoimenovanim američkim ambasadorom u BiH Čarlsom Inglišom razrađuje plan za smjenu i potpuno uklanjanje predsjednika Vlade Republike Srpske Milorada Dodika sa bh. političke scene, doznaje se iz izvora bliskih američkoj ambasadi u BiH. Amerikanci su u svoj plan ukalkulisali prijetnju bh. pravosuđem, koje je inače pod kontrolom međunarodne zajednice. Prije toga, plan je putem medija Dodika prikazati kao kriminalca. No, Amerikancima se ne žuri pa će i ovaj put pustiti Brisel da se 'muči' sa bosanskohercegovačkom krizom, a nakon najvjerovatnijeg kraha politike Evropske unije prema BiH, kao spasitelji aktivirati svoj plan smjene. Prvi korak u političkoj likvidaciji Milorada Dodika se već izvodi kroz njegovu kompromitaciju u federalnim medijima, upravo kao političara sklona raznim malverzacijama, pa i fizičkim likvidacijama neposlušnih kao što je to objavila FTV u prošloj emisiji '60 minuta'. Procijenjeno je da će sklanjanje Dodika kao kriminalca izazvati puno manje otpora u javnosti Republike Srpske nego njegova smjena dekretom samog visokog predstavnika. Dakle, zaključak je, da ako Dodik već mora otići, onda neka ide kao lopov, a ne kao političar koji odbija reforme, kaže izvor koji je zamolio za diskreciju. Čini se da je mnogi bliži scenarij koji se može prikazati kao potpuno legalan. Ostaje još samo pronaći nekoga ko će zakonito podnijeti krivičnu prijavu, a onda uhapsiti Dodika. Nasljednika za njegovu poziciju će pronaći, ako treba i na izvanrednim izborima."
Taj "neko" je nađen u liku Dragana Lukača, pomoćnika direktora SIPA, koji je aktivirao slučaj 17. februara 2009. godine, da bi "Tužilaštvo BiH moglo podići već pripremljene krivične prijave", kako se time bez ikakvog skrivanja hvalio Divjak još 2007. godine. Od tog blata tek sada se mijesi pita za istragu, optužnicu, suđenje. Znaju da se od toga ne može ispeći pravosnažna presuda, ali to i nije cilj. Želi se izazvati nestabilnost, diskreditacija i kompromitacija, da bi se oslabila pozicija Republike Srpske i otvorio put za unitarizaciju. Tužilaštvo i Sud BiH, kao nazovi pravosudna vlast, udaraju i na ustavni poredak u BiH, jer se miješaju u pravo na donošenje odluka od strane Vlade i Skupštine, u skladu sa njihovim ustavnim i zakonskim nadležnostima i obavezama. Još sve to u tekućem mandatu, čime sprečavaju legalnu vlast da se bavi svojim poslom. To je pokušaj da se oslabi rad izvršne i zakonodavne vlasti, ne bi li izgubila na sljedećim izborima.
Dakle, nije ni bila skrivana namjera kriminalizacije Milorada Dodika, uz opštu kriminalizaciju kapitalnih projekata u Republici Srpskoj, kao što je izgradnja autoputa, Administrativnog centra Vlade i RTV doma. Kao što se vidi, odluka o optuživanju Dodika je donesena ranije i bez ikakvih prethodnih zakonskih postupaka. Čitav naknadni postupak koji sprovodi SIPA, po nalogu Tužilaštva BiH, uz nečuveno saslušavanje poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, samo je providno pakovanje u zakonsku formu, koja unaprijed donesenoj odluci treba da da legalitet. Ko to onda može prihvatiti legitimnost takvih organa koji provode ujdurmu protiv Republike Srpske? U toj priči su SIPA, Tužilaštvo BiH, a potom i Sud BiH, izvođači radova za izazivanje nestabilnosti u BiH. Iako izvođači, nisu bez odgovornosti. Jasna je i uloga stranih tužilaca i sudija neustavno instalisanih u pravosuđe na nivou BiH, a i zalaganje za produžavanje takvog nakaradno postavljenog sistema. Bar se zna ko iza svega toga stoji i ko je odgovoran za stvaranje dodatne podijeljenosti i nepovjerenja među narodima u BiH.