Politička kriza u Federaciji BiH izgleda da se nakon više od godinu i po dana nalazi pred raspletom. Tako se može protumačiti sporazum o saradnji koji su potpisali SDP i HDZ, u kojem je definisano 12 ključnih tačaka, koraka koje je potrebno uraditi u narednom periodu.
Tačnije, stvari se vraćaju gdje treba da budu odmah nakon oktobarskih izbora 2010. godine. Ali političkim eksperimentom na koji su se odlučile SDP i SDA kada su sa dvije male stranke iz reda hrvatskog naroda - Lijanovićevom Strankom za boljitak i HSP-om - potpisale nekakvu platformu, formirana je vlast uz svesrdnu pomoć Valentina Incka.
Da stvari u platformi neće funkcionisati onako kako su zamišljene vidjelo se od samog starta federalne vlade sa SDP-ovcem Nerminom Nikšićem na čelu jer su ostale koalicione stranke ili interesni lobiji unutar njih vukli na svoju stranu, a glavnu riječ, a samim tim i političku odgovornost, prepustili su SDP-u. Za sve ono što je uslijedilo, smjene unutar ministarstva, javnih preduzeća i institucija koje se nalaze u dometu vlasti, stranačko kadroviranje sa elementima nepotizma, kao i sve lošija ekonomsko-socijalna situacija fakturisana je prvenstveno Zlatku Lagumdžiji i užem rukovodstvu SDP-a.
Vjerovatno pod istim utiskom kao i veći dio javnosti reagovao je i član Predsjedništva Željko Komšić, koji je iznenada jedno popodne prije nekoliko mjeseci ponudio ostavku na sve stranačke dužnosti, javno rekavši: "Ovako dalje ne ide". Nakon sjednice užeg rukovodstva partije i na nagovor drugova Komšić je ostavku povukao i ostavio za neka druga vremena, čvrsto obećavajući da će se na sljedećim stranačkim izborima kandidovati za predsjednika. I od tada ćuti.
Lijanovićeva narodna stranka je, nakon što su preuzeli resor poljoprivrede sa višemilionskom stavkom, podsticaje podijelila prema stranačkoj i rođačkoj pripadnosti. Mediji su proteklih mjeseci pisali o gotovo bizarnim slučajevima kako su dijeljene desetine hiljada budžetskog novca. Zauzeti podjelom podsticaja i spasavanjem vlastitog biznisa koji je opterećen višemilionskim kreditima nisu se braća Lijanovići nešto pretjerano bavili nacionalnim pitanjima i položajem Hrvata u Federaciji, već su tu priču ostavili Draganu Čoviću i Boži Ljubiću.
Slično kao i narodnjaci ponašali su se predstavnici HSP-a, kojima je krajnji domet bio da popune nacionalnu kvotu u ministarstvima i javnim preduzećima. Nisu se bavili visokom, već unutarstranačkom politikom gdje je na površinu isplivao raskol rukovodstva stranke, Zvonka Jurišića, predsjednika stranke, Živka Budimira, koji je instaliran u funkciju predsjednika Federacije, i Ante Krajine, federalnog ministra finansija. I u toj strančici su bili nekakvi izbori pa je na kraju sve ostalo isto. Iz dosadašnjeg mandata može se izdvojiti jedna provokativna inicijativa Živka Budimira u vezi sa statusom Posavine, odnosno da se promijene granice entiteta, pa je organizovao i nekakve okrugle stolove na sličnu temu, ali ga niko politički relevantan nije shvatio ozbiljno.
I sad dolazimo do SDA, stranke zbog koje je i pukla platforma i koja se, ne svojom voljom, nalazi pred, dramski rečeno, istorijskim korakom i odlaskom u opoziciju. Sukob SDA sa SDP-om nije od juče, već je mjesecima lagano podgrijavan prvo oko Nacrta zakona o policiji, da bi eskalirao sa usvajanjem, tačnije odbijanjem SDA da podrži budžet zajedničkih institucija na nivou BiH.
Dva HDZ-a će nakon više od godinu i po dana ponovo biti dio vladajuće strukture u Federaciji zajedno sa SDP-om i SBB-om kao novim partnerima u bošnjačkom izbornom tijelu
SDA se od samog početka koaliranja sa SDP-om ponašala dvolično, bila je dio vlasti a ponašala se kao opozicija, potpisali su platformu kojom su zajedno izglasali izbacivanje dva HDZ-a iz federalne vlasti, a javno govorili kako bi bilo dobro da su i te dvije stranke dio vlasti, pozivajući se na nekakvo višegodišnje partnerstvo. Zajedno su sa SDP-om na nivou kantona i Federacije sprovodili smjenu u javnom sektoru, a javno kritikovali pojedina imenovanja. U taj međupartnerski sukob dvije vladajuće stranke uvučeni su i pojedini mediji i javni servisi u Federaciji, pa je sve poprimalo komičan karakter.
Čitava stvar je konačno pukla na usvajanju budžeta zajedničkih institucija BiH, gdje je lider SDA Sulejman Tihić prekršio dogovor koji je postigao sa ostalim liderima stranaka. Tihić je tvrdio da dogovora nije ni bilo, optužujući direktno Lagumdžiju da, kako kaže, "jačajući entitete slabi državu", dok je njegov finansijski ekspert Fuad Kasumović sa pozicije zamjenika ministra finansija sedmicama uveseljavao javnost teorijama zavjere koje su se, eto, nadvile nad Bosnom. Svjestan da je nova koalicija koja je formirana na nivou Federacije sa Strankom za bolju budućnost Fahrudina Radončića već predložila i njegovu zamjenu, Kasumović je poslao javno pismo Željku Komšiću u kojem ga podsjeća da kao osvjedočeni patriota ne dozvoli dalje "urušavanje države jer je na poziciju člana Predsjedništva izabran ne samo glasovima SDP-a".
Kako sada stvari stoje, ništa, pa ni taj očajnički Kasumovićev vapaj ne može zaustaviti proces izbacivanja SDA iz vlasti sa svih nivoa. Teško to može učiniti i Živko Budimir, koji ovih dana provodi stranačke konsultacije kako bi se uvjerio da ni on više nije dio vladajuće priče taktizirajući procedurom oko potpisa na smjenu federalne vlade. Sama procedura je tehnička stvar i on je može odugovlačiti, ali ne i spriječiti.
Dva HDZ-a će nakon više od godinu i po dana ponovo biti dio vladajuće strukture u Federaciji zajedno sa SDP-om i SBB-om kao novim partnerima u bošnjačkom izbornom tijelu. Ako je onih 12 principa koje su potpisali SDP i HDZ, a koji se odnose uglavnom na evropske integracione procese, ispunjavanje obaveza prema NATO-u, ostvarivanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda u FBiH, te ekonomsko-socijalne reforme ne ostanu mrtvo slovo na papiru možda novo partnerstvo i poživi mnogo duže od dosadašnje platforme.