Ponovo se potvrđuje da je Fiskalni savjet BiH u ovoj zemlji nepotrebna institucija. Tijelo u kojem sjede ministri finansija i ljudi koji kreiraju budžet svake godine ponudi prijedloge troškova na bazi planiranih prihoda i onda se u Predsjedništvu BiH nađe neki finansijski ekspert da taj budžet uveća. Naravno, uvećanje nije praćeno niti temeljitom analizom, niti stvarnim potrebama nego pukom politikom, odnosno politikantstvom.
Ove godine smo još dobro i prošli, jer je povećanje u odnosu na nacrt samo 21,5 miliona KM. Prošle godine spisak želja članova Predsjedništva Željka Komšića i Harisa Silajdžića dostigao je 200 miliona KM. Iz Predsjedništva je saopšteno da je u parlament upućen budžet uvećan za 21,5 miliona KM, koje treba potrošiti za održivi povratak.
Istovremeno, na računu Fonda za povratak stoji neutrošeno najmanje 30 miliona KM namijenjenih za 2009. godinu. Za ovu godinu u Fond se slilo 48,7 miliona KM, što od entitetskih vlada i Brčko distrikta, što iz budžeta institucija BiH. Komisija za izbjeglice i raseljena lica obično u junu odlučuje o podjeli novca, Vlada FBiH obično s godinom zakašnjenja i na rate izmiruje svoje obaveze od četiri miliona KM, a iz Stranke za BiH stalno nas filuju kako Aneks 7 Dejtonskog sporazuma nije proveden i kako se povratak opstruiše.
Prije dva-tri mjeseca, tvrde upućeni, SIPA je pokrenula istragu o trošenju novca iz Fonda za povratak, a u to vrijeme nekako je i istekao mandat direktoru ovog fonda Mlađenu Božoviću. Fond, koji su do juče svi hvalili kako je konačno stao na put sumnjivom trošenju donacija, postao je sumnjiv svima. Pa, kada je već to tako loše, zašto ministar za ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović, inače visoki funkcioner Stranke za BiH, ne kaže u čemu je problem nego traži još desetine miliona KM za ovakav (ne)održiv povratak?
Halilović nije bio jedini u Savjetu ministara BiH koji je glasao protiv nacrta budžeta umanjenog ove godine za sedam miliona KM, nego mu se pridružio i Selmo Cikotić, ministar odbrane BiH i kadar SDA. Cikotić je zbog obaveza prema NATO-u, prema velikom broju zaposlenih u Ministarstvu i zbog mirovnih misija bio nezadovoljan planom budžeta za svoj resor. Međutim, Cikotić nema predsjednika stranke u Predsjedništvu BiH da mu odreže dodatnih dvadesetak miliona KM, iako je kolektivnom šefu države odbrana ustavna nadležnost, a pristupanje NATO-u prioritet.
Bar je bilo u vrijeme kada je to usvojio stari saziv Predsjedništva, koji se nikada nije "zakačio" zbog budžeta, jer oni su taj dokument dobili iz Savjeta ministara i najčešće i ne pogledavši ga slali ga poslanicima. Tu su nastajali rasprave, amandmani, politička nadmudrivanja, ali zato je to parlament.
Pitanje je koliko uopšte ima svrhe da se budžet šalje Predsjedništvu da ga predlaže i pitanje je dokle će ovi koji se zaklinju u državu koristiti svaku priliku da od nje dobiju političke poene, a da joj zauzvrat ne daju ni priliku da u bilo čemu uspije. Komšić i Silajdžić sada bi trebalo da budu veliki u očima izbjeglica i povratnika, a Radmanović bi trebalo svojim glasom protiv da potvrdi tezu da niko iz RS ne podržava povratak već ostanak.
Znamo napamet sve fraze, znamo sve gestikulacije, značajne poglede i bujice riječi koje dočaravaju patetični patriotizam. Ne znamo, međutim, kako izgleda ozbiljno i odgovorno graditi državu i poštovati odluke nadležnih institucija. Fiskalni savjet je nepotreban, živjećemo od magle.