Prije nekoliko dana obratio sam se nekolicini studenata i profesora, govoreći o temi značaj obrazovanja. Napomenuo sam da što duže ljudi ostaju u procesu školovanja to njihove države postaju prosperitetnije.
Ali, dodao sam kako istraživanja pokazuju da, naprosto, nije dovoljno ići u školu. Morate tamo nešto i da naučite.
Prosvjetni radnici, na svoj način, proces obrazovanja nazivaju kognitivnim sposobnostima. Ovo je uljepšan izraz za jednostavnu, ali valjanu ideju: studenti bi trebalo da nauče da razmišljaju o onome što im se govori i što čuju, kao i da to isto preispitaju, a ne samo da pamte.
Drugim riječima, nije dovoljno samo ovladati nizom podataka i činjenica i potom ih jednostavno izrecitovati na ispitu. Države koje imaju najviše koristi od obrazovanja su one koje stvaraju diplomce sposobne da rezonuju i da se izraze jasno i uvjerljivo.
U demokratskoj državi, u kojoj birači biraju one koji će ih voditi, postaje veoma značajno promovisati ovakve sposobnosti. To su sposobnosti koje su potrebne svakom građaninu u demokratskoj državi.
Na kraju krajeva, saobraćajni tehničari, građevinski tehničari i farmaceutski tehničari, koji, u velikom broju, završavaju srednje stručne škole u Bosni i Hercegovini takođe su građani ove države. Oni moraju da imaju koristi od takve vrste školovanja, isto onoliko koliko i advokati, ljekari i ekonomisti, koji završavaju fakultete.
Ako oni ostvare korist od takvog obrazovanja, ostvariće je i država u cjelini. Demokratija Bosne i Hercegovine postaće jača, ako ljudi, koji je čine, postanu sposobniji i spremniji da ispitaju i dovedu u pitanje ono što im njihove političke vođe govore.
Američki pedagog i predsjednik Univerziteta Robert Hočins možda je najpoznatiji po svojoj izjavi da svaki put kada pomisli na vježbanje legne i ostane da leži sve dok ga ta misao ne prođe. Međutim, on je duboko razmišljao i puno pisao o tome šta je to što obrazovanje čini primjereno demokratskom društvu.
Hočins je vjerovao da društvo može da se unaprijedi obrazovanjem ljudi koji ga čine. Zbog toga je tvrdio da je građane demokratskog društva potrebno naučiti da koriste svoj intelekt, da misle i razgovaraju, da raspravljaju i razmišljaju.
To ponekad nazivamo liberalnim obrazovanjem, jer se radi o obrazovanju kakvo je primjereno slobodoumnim muškarcima i ženama. Riječ liberalan, na kraju krajeva, i potiče od latinske riječi libero, što znači slobodan.
"Liberalno obrazovan čovjek, napisao je Hočins u vrijeme kada još nije postojalo nešto poput Agencije za ravnopravnost polova, mora da zna da čita, piše i računa. On mora da zna, a i da razumije ideje koje su pokrenule čovječanstvo".
Liberalno obrazovanje nekada je činilo osnov obrazovanja u većini evropskih (i sjevernoameričkih) država. Međutim, u 19. vijeku prevladalo je uvjerenje da obrazovanje treba da pruži praktičnu obuku.
Danas to uvjerenje prevladava gotovo svugdje. Ono je svakako prisutno u školama i univerzitetima u Bosni i Hercegovini.
Ja ne tvrdim da bi trebalo da se vratimo u srednjovjekovna vremena, kada se nastavni plan i program sastojao od triviuma (gramatika, logika i retorika) i quadriuma (aritmetika, muzika, geometrija i astronomija), iako bi oni, vjerovatno, činili veoma zanimljivu, tzv. nacionalnu grupu predmeta. Ja, jednostavno, smatram da bi Bosna i Hercegovina mogla da ima velike koristi kada bi dodala malo više humanitasa, pod kojim su stari Rimljani podrazumijevali razvoj uma i karaktera, u svoje brojne i različite nastavne planove i škole.
Daglas Dejvidson je šef Misije OEBS-a u BiH