Ovih dana veću medijsku pažnju izazvala je smjena generalnog direktora BHTV Mehmeda Agovića, nego neuspio dogovor od prije petnaestak dana da se o bilo čemu dogovore šest lidera partija vladajuće većine. Ne bi to bilo veliko iznenađenje da se radi samo o profesionalnoj solidarnosti kolega prema prvom čovjeku najmoćnije medijske kuće (tako bi trebalo da je) u državi. I na ovom primjeru se, nažalost, odslikava sva tragikomika naših nacionalnih podjela.
U "principijelnu" nacionalnu odbranu smijenjenog direktora uključili su se i neki bošnjački partijski prvaci prijeteći da će smijeniti one članove Upravnog odbora BHRT koji su glasali za njegovu smjenu. Neki se čak pozivaju na zaštitu nacionalnog interesa. Da naša bh. tragikomika bude još veća, traži se da i po ovom pitanju presude OHR i ambasadori najuticajnijih svjetskih država. A upravo tim i takvim puna su usta prava, pravne i suverene države, te političke zrelosti za Evropsku uniju. Da je kojim slučajem živ Branislav Nušić, inače, prvi direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu, imao bi o čemu da piše. Politikantska odbrana direktora svoje argumente traži u navodnim "političkim pritiscima vladajuće strukture Republike Srpske", svjesno skrećući pažnju sa glavne teme. Nikoga izgleda ne interesuju stvarni razlozi smjene Agovića. Kao i da ne postoji finansijski izvještaj sarajevske revizorske kuće Revsar u kome, između ostalog, stoji da: "u poslovnim knjigama BHRT se nalaze skriveni gubici u iznosu od najmanje 9.786.418 KM". Nalaz revizora da poslovodstvo BHRT nije poštovalo Zakon o javnim nabavkama kao da je normalna stvar. Kakvu bi tek ujdurmu doživjeli da je kojim slučajem pomenuti izvještaj napisan u Banjaluci?!
Oni koji osporavaju odluku UO tvrde da je Nadi Milošević istekao mandat 07.09.2008. godine, te da na sjednici održanoj 12.09.2008. godine nije mogla da odlučuje. Odredbe Zakona o Javnom BHRT servisu i Ustav BiH ih veoma precizno demantuju. Naime, prema članu 36 pomenutog zakona: "do dana konstituisanja Upravnog odbora, u skladu sa ovim zakonom, traje mandat postojećeg Upravnog odbora...". Iz ovog se izvlači logičan zaključak da i mandat pojedinih članova traje sve dok se ne izabere novi član.
Ustav BiH je, međutim, nedvosmislen. U njegovom članu 4.3. H stoji da:
"Odluke Parlamentarne skupštine neće stupati na snagu prije objavljivanja". Pošto je Odluka o imenovanju članova UO BHRT objavljena u "Službenom glasniku BiH" 19.09.2006. godine, dvogodišnji mandat Nade Milošević ističe, dakle, 19.09.2008. godine. Prema tome, Nada Milošević je bila u mandatu kao i ostala tri člana UO tako da je njen glas nesporan, pa je i Odluka UO o smjeni direktora Agovića takođe nesporna i legitimna. Dakle, po Ustavu BiH, mandat Nade Milošević traje do 19.09.2008. godine, a prema Zakonu o Javnom BHRT servisu, ona treba da ostane član UO do izbora novog člana.
Nije sve ovo morao znati smijenjeni direktor, ali je morala znati njegova pravna služba, ako se ona bavi svojim poslom. Sudeći po konkretnom pitanju moglo bi se zaključiti da ona, pravno mešetareći, istu stvar tumači kako ili kad zatreba. Naime, Ahmeda Žilića je Parlamentarna skupština izabrala za člana UO BHRT 31.01.2008. godine. On nije pozvan na sjednicu UO koja je održana 20 dana poslije toga, dakle 19.02.2008. godine. Sjednici je prisustvovao njegov prethodnik Plamenko Čustović, jer odluka o izboru Žilića još nije bila objavljena (objavljena je 25.02.2008. godine.) Zašto ista služba tumači da je Nadi Milošević počeo mandat danom donošenja odluke (07.09.2006. godine), a Ahmedu Žiliću danom objavljivanja u "Službenom glasniku", ostavljam drugima da procjenjuju.
S obzirom da je smijenjeni direktor Agović izjavio da odluku UO smatra ništavnom i nevažećom i da će "nastaviti sa radom u okviru zakonom utvrđenih nadležnosti" i zatražio izjašnjenje Parlamentarne skupštine, OHR-a i drugih relevantnih međunarodnih institucija, morao bi da zna, ako ga već njegova pravna služba nije upozorila da:
• takvim svojim stavom upravo krši zakon na koji se poziva,
• Parlamentarna skupština ne može promijeniti odluku UO, jer, prema Zakonu o Javnom BHRT servisu "članovi UO samostalni su u obavljanju svoje funkcije i ne primaju upute od organa koji ih je imenovao" (član 25 stav 4) i
• U svakoj suverenoj zemlji u svijetu, svaki pokušaj miješanja bilo koje međunarodne institucije u odluke UO Javnog RTV servisa bio bi ocijenjen kao svojevrstan skandal.
Cijeneći gospodina Agovića kao izuzetnog novinara, preporučio bih mu da i tu reputaciju ne uprlja posljednjim nelegitimnim najavama. Ako on BiH doživljava kao suverenu pravnu državu, u šta ne sumnjam, onda neka zaštitu svojih prava traži u okviru državnih institucija. Kao bivši direktor, trebao bi da zna koje su to institucije. Stav koji je zauzeo poslije smjene štetiće i njemu i BHRT servisu, a što je još gore, narušava ionako krhko, međunacionalno i unutardržavno povjerenje.