Suspenzija trojice profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu zbog njihovog navodnog seksa sa studenticama kao uslova za prolazne ocjene baciće dosta sjene na biografije i mnogih njihovih kolega, ali i na ugled bh. pravosuđa.
Suspendovani daju sada sve od sebe da javnosti ukažu na brojne nemoralne i nezakonite radnje i drugih uposlenika Pravnog fakulteta, ali i cijelog Univerziteta u Sarajevu. Bajro Golić, Zdravko Lučić i Sanjin Omanović samo što još otvoreno ne kažu: "U redu što smo mi uhvaćeni u nemoralu i kažnjeni, ali šta je sa ostalom svitom nemoralnih u našim redovima?"
Profesor Zdravko Lučić, najuporniji je u nakani da se osveti kolegama zbog odluke Etičkog komiteta i Senata Sarajevskog univerziteta o suspenziji. Kao da je od juče na Pravnom fakultetu, Lučić tek sada negoduje što predsjednik Upravnog odbora ove visokoškolske ustanove redovno prima platu iako se 20 godina nije udostojio da održi predavanje studentima. Boli pravdoljubivog Lučića i to s kim je u vezi dekan njegovog fakulteta i pita po čemu je dekanov život sa svojom asistenticom moralno neprihvatljiviji od "navodnih ponašanja koja karakteriziraju seks aferu". Ni rektora nije poštedio, jer je licemjeran i ko zna kakav još, a na lidera SDP-a Zlatka Lagumdžiju pokazao je prstom kao na najveće zlo na svijetu.
"Ušao je u sferu akademizma pa ocjenjuje koji to Hrvati mogu predavati na univerzitetu, a koji ne mogu", poentirao je Lučić.
Napokon više nema dilema. Lučić je smetao jer je Hrvat, i to ne obični nego iz reda nepodobnih. Vjerovatno su slični grijesi i Golića i Omanovića doveli do suspenzije. Ili su protiv SDP-ove platforme, ili je nisu dovoljno promovisali u svom nadasve primjernom akademskom radu ili su krivi zato što su Bošnjaci desne, a ne lijeve političke orijentacije.
Koliko je originalna i vrijedna "poštovanja" Lučićeva dosjetka o nacionalnoj nepodobnosti kao jedinom razlogu za sankciju, zna svako ko ima (ne)sreću da živi u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini. Možete biti osuđeni za višestruko silovanje, ali ćete lako dići prašinu i pridobiti simpatije ako kažete da vas u zatvoru provociraju upravo zbog nacionalnosti, a ne zbog kriminalnog dosijea.
Ne morate ni završiti u zatvoru da biste se uvjerili u efikasnost ovog recepta. Dovoljno je, na primjer, da vam je mrsko redovno mijenjati vozačku dozvolu kao što je bio slučaj s Mostarcem kojeg je patrola Saobraćajne policije u redovnoj kontroli zaustavila u Sarajevu. Junak ove istinite anegdote policajcima je, ni ne trepnuvši, pokazao svoju vozačku dozvolu izdatu prije proteklog rata. Kad su organi reda zatražili da im da važeće dokumente, snalažljivi Mostarac je drsko uzvratio naredbom: "Dajte mi svoja imena i prezimena da vas mogu prijaviti jer me maltretirate ovdje samo zato što sam Hrvat!" Gdje ćete u doba konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i sveopće vladavine ljudskih prava dopustiti da "zaradite" prijavu zbog bajatih dokumenata?! Nema smisla, naravno. Mostarcu sretan i ugodan put da može sutra pričati "raji" kako je dosjetljiv pa još koristi odavno punoljetnu vozačku dozvolu.
Zanimljivo je da packu o nacionalnoj ugroženosti kao izvoru svih nedaća u svom životu, za razliku od Lučića, ne koristi tužiteljica Dijana Milić. I ona je ranije suspendovana u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli zbog optužnice da je svjedokinji iznuđivala iskaz u istrazi i da ju je, zloupotrebljavajući položaj, nagovarala na seksualni odnos. Milićeva ni nakon suspenzije, ni nakon prvog ročišta u sudu nije zavapila da joj je proces montiran zbog političkih ili nacionalnih motiva. Tužiteljica sada uporno šuti kao što je šutjela i prethodnih godina dok je vodila istragu protiv profesora Pravnog fakulteta u Sarajevu osumnjičenih da su odgovore na ispitna pitanja sa studenticama "uvježbavali" po raznim bordelima u tuzlanskoj regiji. Slučajno ili ne, uoči samog potpisivanja optužnice protiv Bajre Golića, Zdravka Lučića, Sanjina Osmanovića i još nekolicine uglednika "otkriveno" je da se tužiteljica krajnje neprimjereno i nezakonito ponašala. Njoj je stoga mjesto na optuženičkoj klupi, a profesorima, koji su kao korisnici seksualnih usluga navedeni u nepravosnažnoj presudi vozaču osuđenom za navođenje na prostituciju, zabranjen je rad sa studentima Univerziteta u Sarajevu. Senat je lijepo objasnio: riječ je o moralnoj, a ne o krivičnoj sankciji. Sud će, kažu, utvrditi jesu li profesori počinili krivično djelo spavajući sa studenticama. Zato će suspendovani regularno ostati u radnom odnosu i niko im ne brani da rade sa studentima ostalih univerziteta širom BiH.
Kad su u Senatu već vodili računa o zaštiti ćudoređa u akademskoj zajednici, bilo bi lijepo i da su objasnili zašto su tek sada reagovali. Seks afera na tuzalnksom odjelu Pravnog fakulteta u Sarajevu dospjela je u javnost prije gotovo tri godine. Sve to vrijeme prozvani profesori nesmetano su radili sa studentima, a Dekanat se nije oglašavao. Tvrdnja da nisu bili upoznati sa slučajem dok od novog ministra obrazovanja KS (SDP) nisu dobili kopiju presude protiv vozača Jasmina Mašića, utemeljena je koliko i Lučićeva opaska da ga progone samo zato što je Hrvat. Ovom zakašnjelom reakcijom Etički komitet, a kasnije i Senat samo su podebljali argumente za ocjene da su, kao i pravosuđe, i naše visokoškolske ustanove sve samo ne nezavisne u svom radu.