Crnogorac Veselin Vlahović Batko dobio je tretman u bh. medijima na kojem bi mu mogla pozavidjeti svjetska sportska elita što je ove sedmice boravila u Doboju, predvođena Blankom Vlašić i njenim momkom Nikolom Karabatićem.
Od Batkovog izručenja pravosuđu Bosne i Hercegovine napravljen je spektakl kao da je iz Španije u Sarajevo došao kakav dobročinitelj, a ne bivši bokser koji se prije 18 godina "proslavio" čineći brojna zvjerstva u sarajevskom naselju Grbavica.
Mediji su samo prihvatili udicu od nekolicine političara koji od marta, kad je Vlahović uhapšen u Španiji, na ovom slučaju popravljaju imidž u očima svojih potencijalnih birača. Nije ovaj Monstrum s Grbavice, kako su ga nazvale njegove preživjele žrtve, prvi osumnjičenik za ratne zločine u BiH koji je izručen iz neke druge zemlje, a neće biti ni posljednji. Ne ističe se, nažalost, puno Vlahović ni po zlodjelima u odnosu na druge likove bogatih ratnih biografija.
Svejedno, ni zbog koga drugog televizijski programi nisu prekidani vanrednim vijestima i snimcima aviona iz kojeg policajci izvode kriminalca, osuđivanog u Srbiji, Crnoj Gori i Španiji. Teza da se iscrpnim izvještavanjem o Batkovoj ekstradiciji, sa ozbiljnim primjesama estradizacije, pomaže žrtavama pada u vodu ako se sjetimo pod kakvim je uslovima Sudu BiH predat, na primjer, Franc Kos. Skoro zadovoljenje pravde i u Kosovom slučaju trebalo je onda biti povod za vanredne vijesti, jer je ovaj bivši pripadnik 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske optužen za genocid. Iako se ovim terminom najradije služe političari koji se sada hvale da su zaslužni što je Batko završio gdje mu je i mjesto, oni u junu nisu alarmirali javnost što je u ruke domaćih pravosudnih organa pao jedan od optuženih za strijeljanje više od 800 srebreničkih Bošnjaka u julu 1995. godine u selu Pilica, kod Zvornika.
Morbidno je i neljudski upoređivati broj Batkovih i Kosovih žrtava jer je neoprostiv zločin i ubistvo jednog ljudskog bića. Jednako je nehumano i od nekih zlikovaca praviti zvijezde za koje moramo saznati šta su tokom ekstradicije jeli i pili u avionu, koje marke je bila letjelica i ko će zaraditi od njenog iznajmljivanja na liniji Sarajevo - Madrid - Sarajevo.
Izjave žena sa Grbavice koje su na početku proteklog rata preživjele Batkove monstruozne metode mučenja i iživljavanja služe sada samo za podizanje gledanosti televizijskih stanica uzdrmanih novom konkurencijom. Novinari ih vuku za rukav da pred kamerama svjedoče o paklu kroz koji su prošle i ne mareći za činjenicu da će istim ovim ženama trebati još puno snage i živaca da sve to prođu i ponove u sudnici kad protiv Vlahovića bude podignuta optužnica. Uzalud i njihove tvrdnje da nemaju previše razloga za likovanje jer za zvjerstva Monstruma s Grbavice nema dovoljne ovozemaljske kazne. Važno je tek zadržati pažnju javnosti na događaju od kojeg politički lideri sistematično krče sebi put do što boljeg rezultata na predstojećim izborima. Kako drugačije shvatiti takmičenje članova Predsjedništva BiH Željka Komšića i Harisa Silajdžića ko će više emitovati saopštenja o slučaju "Vlahović" i u njima isticati vlastite zasluge za pozitivan odgovor na zahtjev za izručenje BiH, a ne Srbiji ili Crnoj Gori. Nakon letimičnog pregleda medijskih istupa u zadnja tri-četiri dana, dođete u iskušenje da zaključite da odluku o Batkovoj ekstradiciji nije uopšte donijela Vlada Kraljevine Španije, nego Komšić i Silajdžić osobno. U svojevrsnoj utrci (mogla bi se zvati "ko će brže do novog mandata, prečicom preko Grbavice") obojica, tek onako usput, spomenu i ambasadoricu BiH u Madridu Željanu Zovko i njen "značajan doprinos" u ovoj međunarodno-pravosudnoj bici. Ona skromno odgovara da je samo radila svoj posao i da je najvažnije da osumnjičenik sada može polagati račune u zemlji u kojoj je zločine i činio.
Nema kod ambasadorice Zovko samohvalisanja jer za to ni nemaju vremena oni što svoje obaveze doslovno shvataju i predano izvršavaju. Problem je samo što njene osobine i praksa koju godinama njeguje u bh. diplomatiji nisu na cijeni kad počne stranačka trgovina o imenovanju i razrješenju ambasadora. Svjesna je toga Željana Zovko. Predizborno je vrijeme, pa nije Komšiću i Silajdžiću teško pohvaliti i nekakvog vrijednog diplomatu ukoliko se to može dobro naplatiti.
Sličnom računicom vode se i šefovi ostalih, posebno vladajućih političkih stranaka. Ne propuštaju mjesto, priliku, vrijeme i nevrijeme kako bi nas podsjetili koliko su se trudili protekle tri i po godine. Osmišljavali su projekte i strategije, inicirali promjene i pregovore. I u tome potrošili mandat. Kažu da većinu zamišljenih ideja nisu uspjeli realizirati zašto što su neki partneri minirali dogovore, što su sami projekti bili preambiciozni ili što im je smetala pokvarena opozicija. Budući da su ih ovi i drugi objektivni razlozi spriječili u nakani da od ove države konačno naprave podnošljivu sredinu za život, treba im još jedna šansa. Kao dokaz da ni nju neće prokockati navode da su, eto, uspjeli srediti status Brčko distrikta. U ovome im, zanimljivo, opozicija nije ni smetala ni pomagala. Sve što je urađeno (a urađeno je minimalno) zasluga je vlasti, dok su brojni propusti krivica opozicionara ili odmetnutih koalicionih drugova. Nigdje ni naznake nečeg što se zove vlastita odgovornost, kao da se samo drže poruke iz one predratne reklame i slogana "Za sve dobro - kriva je Krivaja". A za sve loše krivi su mediji i nezadovoljni građani.