Na ministarskom sastanku NATO-a u Estoniji u četvrtak je zaključeno da će BiH biti odobren Akcioni plan.
Moramo se složiti da je poziv za priključenje MAP-u, odnosno Akcionom planu za članstvo u NATO-u, kada smo već za sada daleko od EU, ogroman korak naše zemlje u povezivanju sa svijetom.
Ipak, iz NATO-a je saopšteno da će naša zemlja prvi godišnji program MAP-a dobiti tek kada "svi nepokretni perspektivni vojni objekti budu zvanično registrovani kao državno vlasništvo BiH i dodijeljeni na korištenje Ministarstvu odbrane BiH".
Ko zbog ovakvog zahtjeva ne bi bio skeptik? On će, naime, kao i sve do sada, naići na odobravanje i negodovanje u BiH jer će se pretvoriti u mač sa dvije oštrice.
Političari iz reda srpskog naroda ostaće pri svome da imovina koja je potrebna Oružanim snagama BiH može da se koristi, ali da ne može da se prepiše na BiH.
Bilo kako bilo, na našim političarima je da se dogovore jer je to jedini način da nam i ovog puta svijet ne okrene leđa.
Ono što građani naše zemlje odavno sa nestrpljenjem očekuju jeste i bezvizni režim, a snovi bi im se, čini se, mogli ostvariti krajem ove godine.
Naime, vize za građane BiH, kako je ocijenio Jelko Kacin, potpredsjednik Odbora za Albaniju, BiH, Srbiju, Crnu Goru i Kosovo u Parlamentu EU mogle bi biti ukinute 19. decembra.
Neki će reći da je to prilično daleko, ali, ipak, stavimo ruku na srce: kad smo čekali sve ove godine, zašto se ne bismo strpili i još nepunih osam mjeseci.
Još jedan značajniji događaj u sedmici koju danas ispraćamo jesu masovni protesti u Sarajevu, kojim je oko 10.000 boraca u srijedu tražilo ostavku Mustafe Mujezinovića, premijera FBiH, i njegovog kompletnog kabineta.
Protestni skup pretvorio se u incident koji je za epilog imao desetine povrijeđenih i veliku materijalnu štetu.
Mujezinović i dalje sjedi u svojoj fotelji, a najmanje 26 osoba, koje su prvo zahtijevale ukidanje prihodovnog cenzusa za dobitnike najviših ratnih priznanja i za porodice poginulih boraca, a zatim i smjenu premijera FBiH, privela je policija.
Najgore je, ipak, prošlo oko 60 osoba, od kojih su se neki sa protesta, umjesto sa pobjedničkim ponosom na licu, vratili sa flasterom na glavi.
"Mirni i dostojanstveni protesti", kako su najavljivani, pretvorili su se u pravu dramu koja je odzvonila ne samo u našoj zemlji, već i šire. Taj mir i dostojanstvo su prerasli u korištenje kamenja i staklenih flaša, a zauzvrat su borci dobili suzavac.
Da li su nasilje i izazivanje velike materijalne štete jedini efikasan alat za dolazak do cilja? Čini se da je u našoj zemlji upravo tako! Istina, cilj za sada nije postignut, ali je bijes boraca prikazan javnosti.