U vrijeme kada vlada Milorada Dodika provodi jedan za drugim niz procesa prodaje strateških preduzeća stranim partnerima, Federacija BiH četiri mjeseca od izbora još nema vlast. Istovremeno FBiH potresaju privatizacijske afere u kojima su glavne uloge rezervirane za ministre i predsjednika Vlade FBiH u tehničkom mandatu.
Priča o `formiranju` vlasti u Federaciji, koja je do sada završavala samo na jalovim pokušajima, javnosti je predstavljena kao nemogućnost stranačkih lidera da podijele fotelje. Njih puno, a fotelja malo. To je tačno i u tome nema ništa sporno.Međutim, priča je duboko ukorijenjena i u međusobnim animozitetima lidera stranaka koje će u naredne četiri godine odlučivati kako će živjeti građani FBiH. Sulejman Tihić (SDA) i Haris Silajdžić (Stranka za BiH), te Dragan Čović (HDZ BiH) i Božo Ljubić (HDZ 1990), unakrsno se ne podnose, što predstavlja realnu opasnost da će FBiH u budućnosti biti trusno tlo. Da će građani i dalje biti gladni. Da će radnici i dalje štrajkovati. Da će budžetski korisnici funkcionisati na odlukama o privremenom finansiranju. Nabrajati možemo puno toga i to je ono što treba da plaši.
Sukob Ljubića i Čovića datira još od davnog pokušaja ovog prvog da u bivšoj zajedničkoj stranci s svrha smijeni ovog drugog. I tako dva puta bezuspješno. Danas Čović pred kamerama poručuje Ljubiću da se hvata ordinacije umjesto prometa, a Ljubić mu odgovara da je kriminalcima mjesto u zatvoru. Sve to pred očima javnosti, koja, gledajući sve to, sebi ne može da dođe. Bolesno ambiciozni kakvi jesu i puni mržnje jedan prema drugom, dva hrvatska stranačka prvaka potpuno ignorišu činjenicu da je Federacija u kolapsu, a da su narodu koji predstavljaju po ko zna koji puta slagali da će mu biti bolje. Uz sve ovo, ne propuštaju nijednu priliku da se slikaju i uživaju u ljepoti svog izgleda. Istovremeno, Tihić i Silajdžić prividno glume izglađene odnose, a njihov sukob, takođe, traje nekoliko godina. Još od izbora 2002. godine, kada je lider SDA do nogu potukao osnivača Stranke za BiH, koji je samo nekoliko mjeseci prije bio siguran da mu `neuglađeni i neiskusni` Tihić ne može ništa. Odnosno da ga Izetbegovićevo nasljeđe prvog u Bošnjaka ne može mimoići. Silajdžić je uništenog ega preko noći nestao s političke scene (i iz države), te se pola godine prije prošlih općih izbora `naglo` pojavio. Puni ga bili ekrani, ozbiljnog i `zabrinutog` za Bošnjake i na retorici borbe za jedinstvenu BiH, patriotizma i svih drugih otrcanih fraza uspio je oboriti ustavne amandmane i kasnije na izborima Tihiću uzvratiti udarac. Povijest će zabilježiti da mu je u tome pomogla i nekolicina bošnjačkih `kandidata` za člana Predsjedništva, koji su od kandidature `naglo` odustali u korist Silajdžića.
Šta onda građani FBiH mogu očekivati u naredne četiri godine, ako znamo povijest sukoba stranačkih prvaka? Vlast će sigurno biti formirana, jer tako mora biti ili njih neće biti (u politici). Ali veliko i ozbiljno pitanje je ko će zaustaviti nazadovanje Federacije u svakoj pori društva.
Volio neko Dodika ili mrzio, premijer RS na primjerima pokazuje da radi za dobrobit građana RS, a rezultate će pokazati vrijeme. Pa makar Banjalukom kružio vic o tome `kako su građani počeli postavljati blindirana vrata, da im Dodik ne bi prodao stan dok su na poslu`. Dabogda ga napokon i Federacija dobila.