Malo nas, al' nas ima! I viška, kada se radi o ministarskim foteljama podrugljivo se bosanskohercegovački Hrvati odnose prema svojim političkim pulenima (čitaj: Draganu Čoviću i Boži Ljubiću), gledajući njihovu bespoštednu borbu za svako pojedino ministarstvo u bilo kojoj od županija, a napose na federalnoj razini. Blokadu formiranja vlasti u FBiH koju su dva HDZa prouzrokovala međusobnom netrpeljivosti, ili bolje rečeno otvorenom mržnjom, čini se nitko ne shvaća pretjerano ozbiljno.
Tako gotovo da i nema reakcija iz bošnjačkih stranaka, jer su i one zauzete međusobnim ''nepodnošenjem'' (srpske stranke svakako ne zanimaju zbivanja u FBiH). Stranka za BiH je u zaštitu uzela HDZ 1990, odnosno Haris Silajdžić se zauzeo za ''sličnomišljenika'' Božu Ljubića. Tim slijedom se i Sulejman Tihić stavio u poziciju mentora niti više ni manje nego Draganu Čoviću. Koliko je situacija u našoj zemlji apsurdna, pokazuje i izjava Dragana Čovića kako Ljubić samo Silajdžiću može zahvaliti što je HDZ 1990 i dalje u pregovorima o formiranju vlasti. Briga nekoga za rezultate izbora...
Podsjetimo, Hrvati u FBiH treba između sebe da podijele pet ministarstava i to pravde, financija, prostornog uređenja, zdravstva, te poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Za sada je sigurno da će Damir Ljubić, član HDZ 1990, biti ministar poljoprivrede. Ranije je bilo dogovoreno da po dva ministarstva dobiju dva HDZ-a, a jedno ministarstvo da bude povjereno nestranačkom kadru. No, nakon što je HDZ BiH predložio pet kandidata za pet ministarskih fotelja u FBiH koje pripadaju Hrvatima, iz HDZ 1990 su poručili kako oni imaju pripremljenu listu od čak 10 imena - računaju i na ministre i na njihove zamjenike. Dakle, situacija se očito promijenila.
No, ključ rješenja formiranja vlasti u Federaciji leži u županijama s hrvatskom većinom i to je primarni plijen i za Čovića i za Ljubića, jer najvažnije je biti ''gazda u selu''... Poznato je kako je HDZ BiH izgubio izbore u gotovo svim županijama s hrvatskom većinom, no, kako rezultati izbora nisu bitni za formiranje vlasti, tako ni Čović ne odustaje od pozicije premijera u Hercegovačko-neretvanskoj županiji (HNŽ). Lukavom politikom ucjene Čović traži da federalna vlada bude formirana u paketu s Vladama HNŽ i Županije Središnja Bosna. Čović se nada kako će javnost izvršiti pritisak na bošnjačke stranke koje bi trebalo da izvrše pritisak na HDZ 1990, koja bi potom trebalo da odustane od pozicije premijera u HNŽ, iako im ta pozicija prema izbornim rezultatima pripada. Hoće li Čović u tome uspjeti, vrijeme će pokazati.
I dok se obje stranke koriste otrcanom frazeologijom, koja navodi na povraćanje, ponavljajući uporno da preuzimaju dio odgovornosti koju im je narod tobože stavio na leđa, u stvari govore kako da će učiniti ama baš sve što je u njihovoj moći kako bi dobili bar jednu fotelju više od ljutog protivnika.
Izlaz je, po svemu sudeći, samo jedan. Kako su Bošnjaci odlučili o posljednja dva hrvatska člana Predsjedništva Ivi Miri Joviću, zvanom Lutrija, i Željku - Građaninu Komšiću, trebalo bi da se Silajdžić i Tihić dogovore koji će HDZ povesti sa sobom u vlast. Jer u punih pet mjeseci od izbora Čović i Ljubić nisu postigli nikakav napredak kada je dogovor o formiranju mjesne zadruge (da ne govorimo vlasti) u pitanju. Tako će nam olakšati muke, svima.