Nemam namjeru ulaziti u nepotrebnu terminološku diskusiju oko problema zločina u Srebrenici.
Da li je u Srebrenici, te u nekim drugim mjestima po BiH, tokom krvavog perioda građanskog rata izvršen ratni zločini, etničko čišćenje ili genocid, pitanje je koje se ne može riješiti medijskim polemikama. Proteklo vrijeme od ratnih zbivanja je prekratko. Svi, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i ostali oplakuju svoje stradale, a rane još nisu zaliječene. Još se nisu stekli uslovi za pristupanje razumnom, van-akademskom razmatranju svega što se desilo.
Osvrćem se isključivo na pojam holokausta, na hebrejskom jeziku - Shoa. Prečesto se ratni zločini, praćeni izmjenama etničke strukture izvjesnog podneblja, pa i onih po naređenjima mjesnih komandanata, porede sa holokaustom (jevrejskog naroda u Drugom svjetskom ratu). Nema nikakve osnove poređenja!
Zašto je holokaust jedinstvena istorijska pojava, sa kojom se ne mogu porediti zločini protiv čovječnosti, zločini genocida? Genocid je bio samo jedan aspekt holokausta. Dehumanizacija žrtve tokom ekonomskog, psihičkog i, konačno, fizičkog uništenja nastavljana je posthumno.
Poleđina joj je bila ideološka, bazirana na rasnoj ideologiji, a egzekucija industrijski planirana. U završnici je bila potpuno irelevantna nacionalna, politička, polna, starosna, pa i vjerska pripadnost (onih koji su se pokrstili) žrtve. Esens doktrine bio je u tome da nestajanjem Jevreja sa svijeta, nacizam čini dobrobit čovječanstvu.
Dvadeset devetog novembra 1941, poslao je SS-Obergrupenfirer, šef glavnog sigurnosnog štaba Trećeg rajha i guverner Bohemije i Moravske Rajnhard Hajdrih putem odjeljenja IV-B-4 SS-a, na čijem je čelu stajao Ajhman, poziv na konferenciju o "konačnom rješenju jevrejskog pitanja", grupi rukovodilaca egzekutive SS-a, te službenicima iz državnog aparata. Ista je održana 20. januara 1942. u Grosen Vanzeu, berlinskom predgrađu, i jasno je da na njoj nisu učestvovali donosioci odluka, već predvodnici planiranja egzekutive.
Očigledno, odluka je bila donesena prije konferencije od samog državnog vrha. Time je Hajdrih postizao dva cilja: najprije je utvrđivao svoj položaj lidera u deportovanju (uništenju) Jevreja, a potom i potpuno uključivanje državnog aparata i partije u isto.
Time ova konferencija temeljno predstavlja odluku države o planskom i sistematskom uništenju jednog naroda. Štaviše, sunovrat elementarnih ljudskih pristupa doveo ih je do diskusija o sudbini potomaka iz miješanih brakova do drugog koljena.
Ajhman je tada podijelio jevrejsko prisustvo na evropskokm kontinentu na one pod čizmom Trećeg rajha i one u zemljama kolaboracije i otpora rajhu. Pristup je bio totalno iskorjenjenje jevrejskog naroda iz Evrope, do posljednjeg među njima.
Od zemalja njihovog milionskog prisustva (SSSR i Poljska), pa do zemalja u kojima ih je bilo svega nekoliko stotina (Portugal, Norveška...). Iz kasnijih događaja kontinuiranih zločina bilo je primjera kada su namjenski slati ratni brodići da pokupe jednog jedinog Jevrejina sa pojedinog od grčkih ostrva Egejskog mora.
Dakle, pojam holokausta je nastao povodom uništenja šest miliona Jevreja širom Evrope, te dijelom i Sjeverne Afrike. Nažalost, jevrejski narod je jedini koji ima pravo da upotrijebi pojam holokausta. Disciplina i pedantnost svojstveni njemačkom narodu, u ovom slučaju došli su do punog izražaja. Ipak, bez svestrane pomoći kvislinga širom okupirane Evrope, većine njemačkih zemalja saveznica, te njenih satelitskih tvorevina, kao npr. NDH, ne bi ni savršena njemačka mašina za uništavanje mogla da izvrši svoj zadatak na tako stravično precizan način.
Predsjednik RS Milorad Dodik nedvosmisleno i u više prilika izjavio je da osuđuje zločin u Srebrenici, i u svim drugim mjestima BiH, od strane svih zaraćenih strana i pojedinaca, te da svi osumnjičeni moraju biti procesuirani
U ovom osvrtu ću se okrenuti pojedinim dijelovima s područja rastrgnute Kraljevine Jugoslavije.
NDH - Jednim ukazom Glavnog ustaškog stana, već od 22. aprila 1941. započela je čistka Jevreja, uz Srbe i Rome iz privrede i javnih službi. Zabranjeno je stanovanje u sjevernom dijelu Zagreba, ruše se sinagoge. Dana 30. aprila 1941. proglašeni su rasni zakoni, preneseni iz nacističkih Nirnberških zakona iz 1935. godine: Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o državljanstvu i Zakonska odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda. Proglašeno je da jedino osobe "arijevske" krvi mogu biti hrvatski državljani, a zabranjeni su brakovi između Jevreja i osoba "arijevskog" porijekla.
U junu slijedi zakonska odredba o zaštiti narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda, koja zabranjuje Jevrejima svako sudjelovanje u radu organizacija i ustanova društvenog, omladinskog, sportskog i kulturnog života. Najzvjerskija masovna ubijanja uslijedila su u logorima, među kojima je centralni bio sistem logora smrti "Jasenovac".
Valja naglasiti da je ubijanje Jevreja u NDH počelo već tokom uspostavljanja nacizoidne ustaške vlasti, dakle, daleko prije odluke o "konačnom rješenju" u Vanzeu. Formiranje 13. oružane brdske SS handžar divizije, učešće dijela bosanskih muslimana u njoj dodatno je usložnilo postojeću kritičnu situaciju.
Liderska uvezanost jerusalimskog velikog muftije Hadži Mohameda Amin al-Huseinija dodala je ovome i širi karakter "konačnog rješenja", svakako onog spram opasnosti ka mandatskoj Palestini, imajući u vidu položaje general-feldmaršala Romela u Sjevernoj Africi.
Okupirana Srbija - početkom okupacije pojavili su se saradnici okupatora, nedićevci i ljotićevski fašisti, koji su u velikom broju sarađivali u lovu na Jevreje, Srbe Mojsijeve vjere, te poturivali ih među prvima u njemačke kvote odmazdi. Samo zahvaljujući toj saradnji i saradnji folksdojčera, SS general-major Harold Turner mogao je ponosno da proglasi Beograd za "Judenrein/Judenfrei Stadt", kao prvi u Evropi.
Pomenuti podaci iz zemalja bivše Jugoslavije navedeni su u kontekstu analogije traženog izvinjenja sa onim "njmačkih političara jevrejskom narodu već 60 godina". Tačno je da su predsjednici demokratske Njemačke i Hrvatske izražavali žaljenje zbog zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu.
Uvaženi predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, najadekvatniji predstavnik nove demokratske Evrope, rekao je nedavno u izraelskom parlamentu - Knesetu: "U iskrivljenim umovima ustaša, nearijevci - Srbi, Židovi i Romi, kao i politički protivnici ustaša - morali su biti zbrisani s lica zemlje... ...I evo me ovdje, pred Parlamentom židovske države, i još važnije, pred djecom Hrvatske i ja se nedvosmisleno ispričavam i molim za oprost one koji su preživjeli holokaust, vas i sve žrtve.
" Predsjednik Josipović u svom govoru rekao je misao vanredne važnosti: "Sad je vrijeme kad je budućnost jasno pred nama kao prilika. Osjetljivost i odgovornost, pravda i pomirba - tu se ne radi samo o priznanju vlastitih nedjela i isprikama. Radi se i o ispravljanju nepravdi, gdje god je to moguće."
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nedvosmisleno i u više prilika izjavio je da osuđuje zločin u Srebrenici, i u svim drugim mjestima BiH, od strane svih zaraćenih strana i pojedinaca, te da svi osumnjičeni moraju biti procesuirani.
Odgovornost doprinosi razumijevanju i kompromisu. Huškanje zarad manipulativnih političkih ciljeva ne daje dugoročne i održive rezultate. Konačno, želim da podvučem da je smisao mog osvrta zahtjev da se jednom za svagda prestane neutemeljeno upotrebljavati pojam holokausta! Nemate pravo na to!